ponedjeljak, 17.12.2007.

Božićno vrime, radost ili?

Evo bliži nam se Božić, jedan od najvećih kršćanskih blagdana, po meni najljepšeg. Snig je pao, polako se kiti sve. I onda stari običaji naravno naši slavonski, odavno su mnogi pali u zaborav i rijetka su mjesta u Slavoniji gdje se drži još do njih. Većina mladih ih i ne zna a niti ih zanima. Didovi i bake ih se sa nostalgijom sjećaju i s radošću pričaju kako se u vrime njihove mladosti i djetinjstva spremalo za Božić i novu godinu. Slušajući mnoge priče, znatiželjan sam, pa volim starije ljude pitati kako je nekada to bilo, što se je sve radilo. I onda se osvrnem i pogledam današnje vrime. Dolazi Božić, ali čemu se ljudi stvarno raduju. Upališ televizor, radio, internet. Samo se priča i piše o skupim provodima, skijalištima, skupim poklonima, veličastvenim dočecima nove godine. Ali malo je onih koji stvarno žive božićno vrime i sam Božić onom puninom, kojom su nekada naši djedovi i bake slavili. Sad će neki reći da sam staromodan. Ali kad slušam te njihove priče iz tog vremena, i kada su imali mnogo manje nego mi, i sada ovo naše vrime i naše slavljenje Božića. Oni su bili puno sretniji i veseliji nego mi. Mi danas kao da više ne znamo čemu se radujemo. Više nije bitno ni najmanje ono duhovno, ono božansko, već samo materijalno. Tako da o tome možemo pričati i hvaliti se okolo iduću cijelu godinu. Ovih dana slušam smo priče kako što luđe se provesti za božićne blagdane, svi samo pričaju o dočeku nove godine. Nikoga nisam čuo u priči da je spomenio Božić u vjerskom smislu, polnoćku, slavljene rođenja našeg malog Isusa. Izumiru običaji, a smisao Božića onaj pravi je davno nestao. Božić je sve samo ne ono što bi trebao biti.Ja sam Božić naučio doživljavati na onaj kršćanski način i o njemu tako razmišljati. Imao sam priliku opipati i doživjeti i onu drugu stranu po meni lošu. I nije mi se svidjela. Osjećam se sretnije kad ga doživim na onaj tradicionalni način. Mnogi će sada reći da sam zalutao u vremenu. Da toga više nema. Ali evo nakon svega što sam doživio u drugom dijelu godine. Način na koji sam spoznao sebe, još više sam se uvjerio da je Bog taj koji će ti uvijek pružiti ruku, neovisno što se dogodilo. Nekada nećeš odmah ga ni prepoznati, jer On nije od onih koji se hvale svojim dobrim dijelima. Već tiho ti pomogne i ide dalje. Nekome drugom pružiti ruku kome je pomoć potrebna. I onda kada dođe njegov rođendan, svoj nikako ne zaboravljamo, ali nejgov je postao nama ljudima sve samo ne Njegov rođendan. Nakon što sam dotaknuo dno, vidio dokle me život može baciti, bez razmišljanja. Sad kad sam sve to prošao i ustao, ponovno prohodao, hehe. Još više želim slaviti Božić, na onaj tradicionalni na onaj kršćanski način, jer želim Mu zahvaliti što mi je pružio ruku kad nitko drugi nije, što je moje suze u mojim očima brisao samo što ja nisam vidio niti shvaćao kad je to radio. Evo došlo je vrime kad se zbrojilo sve što je bilo i kako je bilo. Prošao sam svega ove godine i doživio. Ponovno sam onaj stari u nekim stvarima, u mnogo njih sam još bolji. Ali fali mi jedna stvar da bih sebe ispunnio u potpunosti, volio bih da netko uđe u moj život i donese onu ljubav od koje živim. Tako bih volio si naći djevojku, ali koliko god se trudio ne ide mi. Nailazim na sasvim neke čudne situacije, na nešto što nije za mene. Nikada do sada nisam imao priliku sa svojom djevojkom ići na polnoćku, izaći u grad u vrijeme blagdana, s njom ići na doček, onako u paru to mi je dugogodišnja želja. Negdje u nekom restoranu sali, gdje živa glazba svira, da možemo i plesati, ne skakati jedno pored drugog nego ono lijepo u dvoje plesati. To sam svom najboljem kolegi davno obećao da ćemo ići na takav doček, jer ja i on smo ko dva brata, malo smo naš odnos bili zapustili, ali obnovio sam ga ponovno. On je jedina osoba na svijetu s kojom nikada od prijatelja se nisam nikada svađao sve smo uvijek riješili riječima i razgovorom. A niti je ikada došlo do sukoba između nas dvojice. No, ja svoje obećanje nikako da ispunim, jer nemam koga povesti na takav doček nove godine. Možda mi ovaj Božić donese takvu djevojku. No, stvarno ne vjerujem više u to da će se dogoditi. Samo zbog događaja unatrag par vikenda, moji najbolji prijatelji znaju o čemu pričam stvarno mi ne ide. ionda kad mi dođe nekada teško mnogi me krivo shvate, ne vraćam se ja u prošlost nego mene pati sadašnje vrime, u kojem sam i dalje sam. Valjda će se i meni desiti to dok sam još mlad dok sam pun života, jer što mi vrijedi ako mi se to desi za 30 godina, kad onda više sigurno neću biti ovdje , s ovim godinama, ovom ludošću žejom za ljubavlju i slično. Svi mole nekakve poklone i darove, ja neću moliti takve poklone ja bih volio sam o da mi se ljubav desi koja mmi je potrena jer onda sam potpuno ispunjen. Vidjet ćemo što će biti radost ili, što se tiče ljubavi i mene samog. A što se tiče tradicije i običaja, u meni je radost velika. I tako mi je svejedno gdje ću na doček, tko će i što će biti u gradu za Božić i tih dana. Želim proživjeti Božić na što ljepši i što bolji način, biti dobar kao i uvijek i ljudima pružati osmijeh i radost ne tugu i suze.

- 10:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna