nedjelja, 11.11.2007.

Mladi i bonton

Opet ja sa svojim ludim pričama. Mnogi će reći da nisam pametan, ali mene takve stvari jako živciraju. Svi znam vjerujem što je bonton, ali kkoliko nasse nejga pridržava, bar u maloj mjeri. Pogotovo ljudi koji se bave takvom djelatnošću gdje je bonton jedan od vrlo bitnih čimbenika poslovanja i opstanka u poslovnom svijetu. Navest ću jedan primjer; Dolaziš u kafić s društvom nije važno, sjedaš za stol i čekaš konobara da vas dođe poslužiti, prvo ga nema tri dana,, on se je zanio u razgovoru sa svojim prijateljima, poznanicima. A kada i dođe do stola nema dobar dan, izvolite. Ma ništa. Već klima glavom od jedne osobe do druge. Kao da si došao prositi ga to piće. I onda ti donese kavu u neopranoj šalici i čašu vode s ružom, labelom, svejedno, obilježenu. I kada se buniš, ispadneš idiot, kao trebao bi biti zahvalan, što si uopće dobio kavu i što si poslužen. To je banalna stvar, ali zar to nije sramotno da se tako ponašamo. Milijun stvari koje su propisane bontonom, ali nije on toliko bitan, meni je tu bitan jer time pokazuješ koliko poštuješ osobe oko sebe. Otvaranje vrata djevojkama, pozdravljanje. Koliko znam kada netko dođe do stola pozdraviti se, kada ti pruži ruku valjda je red ustati. No, ne mi nismo takvi. Naša kultura je spala na tako nizak nivo, da je to sramotno. Bio sam u mnogim drugim zemljama. ali ponašanje kakvo mi imao krajnje je nekulturno. Sinoć sam bio u gradu, i pošto nisam bio raspoložen za nekakve ludorije, obrati o sam pažnju baš na takve stvari, mi nemamo kulturu ponašanja. Nama je sve dobro, samo ono što je kulturno i dobro nama ne valja. Ja ne mogu reći da se ja redovito držim tog nekakvog bontona, ali se barem trudim pridržavati tih nekih temeljnih stvari. Dok mnogi drugi ni ne znaju što je to kultura ponašanja, taj misteriozni bonton. Mnogi sanjamo nekakva bogatstva, luksuzne automobile, zabave. Ma možemo biti najbogatiji čovjek na svijetu i dalje ćemo biti nekulturni i kako kažemo seljaci, jer ako se sve može kupiti smrt, sreća, čista savjest ali i kultura se ne mogu nikako kupiti. Ovdje pogotovo s ovim tekstom se baziram na mlade, koji iz generacije u generaciju su sve gori. Jer nekakve stvari što ja sa 18 godina nisam niti smio pomisliti danas oni to rade već sa 12- 13 godina. Mislim da je naše društvo utonulo, u nekakav jaz nekulture, nepoštavanja među ljudima. I nikako da se krene vaditi iz toga, nego tone sve dublje. No zbog toga ja neću odustati od toga i sličnih stvari. uvijek ću biti onaj Nino koji je do takvih stvari držao, moji prijatelji to jako dobro znaju, tako se oni sa mnom često i smiju zbog takvih stvari, ali nekada zna biti i ljutnje. O, sad sam si olakšao dušu makar malo s ovim tekstom, ali da pišem o svenmu što mi je na duši, jako dugo bih morao pisati. No, sve u svoje vrijeme, nadam se da ću s vremenom sve više olakšavati svoju dušu i da će biti manje stvari koje me muče i opterećuju. A jedna najviše , vama svima poznata. No, nju neću spominjati ostavit ću je u sebi i za sebe,ehehe.
- 13:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna