utorak, 06.11.2007.

Samo tračevi i zavist..

Ajme gdje god se okreneš svi nekoga tračaju ogovaraju, pljuju po njemu. Cijele priče se raspredaju zbog samo jedne sitnice koja se dogodila toj osobi. Nakon samo par dana nastaje cijel scenarij događaja. Svi imaju svoju pravu istinu, svi sve znaju. Skrivećki se smiju i podsmijavaju. Bože dragi pa što se događa to. U što se to ovaj svijet pretvorio. Kome više vjerovati. Nekome nešto kažeš u povjerenju i nadaš se da će on to zadržati za sebe, a sutradan saznaš da već cijelo mjesto zna za to, vidiš kako ti se ljudi podsmijavaju i rugaju. Više nitko ne drži do poštovanja, povjerenja, konačno do prijateljstva. Najzanimljivije je što svi vidimo smeće u susjedovom dvorištu, a svoje ne, jer naše je smeće prečisto. Volimo drugima njihove probleme pretvarati u senzacionalne priče, a svoje skrivamo kao zmija noge. Pa što je to, cinizam idiotizam, besramnost. Mislim da nema riječi kojom bi se to opisalo. Većina nas se izjašnjava kao vjernici, a što mi radimo? Ma ništa ne radimo, sve samo ne ono što nas naša vjera uči. Zar to nije sramotno. Nedjeljom u crkvi stajati na misi, kajati se, biti skrušen do poda. A kad misa prođe još ni izašli nismo već čuješ oko sebe žamor, šuškanje , odmjeravanje, podsmijavanje. Ovo vodi u potpunu propast svijeta, ništa dobro. Na koga se osloniti komu vjerovati. Kada svatko čeka samo priliku da ti zabije nož u leđa. Sramotno. Da uživa u tuđoj boli, patnji. Umjesto da pomažemo jedni drugima ili ako ne možemo pomoći ili ne želimo pomoći onda makar da držimo jezik za zubima, ma ne. Mi uživamo tada još više. Sad ćemo te uništiti. Još ćemo malo i dodati i gotov scenarij. Cijelo selo bruji o tome. Milijune takvih priča sam čuo do sada u svom životu, a kad saznaš pravu istinu, ajme pa ni 90% toga što se po selu priča ne bude istina. Pa zašto to, zašto selo vodi tuđu brigu. Ne kaže džabe ona pjesma pusti selo neka priča , svijet je zloban vjeruj meni...... Ja sam na te priče postao jako imun, sve dok sam se ne uvjerim u nešto. Puno puta sam nasjeo na razne priče, a na kraju bih ispao samo glupa i naivna budala. A zbog koga, zbog zlobnih i pokvarenih ljudi. Da li su ljudi postali toliko zavidni jedni na druge, da li je to ljubomora ili što? Nemam objašnjenja , samo bih volio da se to prestane događati, da ako nećeš nekome pomoći, pa čovječe nemoj mu onda ni odmoći. Pusti ga neka sam onda riješava svoje probleme. Mnoštvo je zlobnih ljudi koji žive od toga, koji uživaju u tome. Grozno je to što vidim da to uzima veliki mah i kod mladih, ali kako mi se čini čak i među djecom. Jedina stvar koja me tiješi je ta što još ima makar malo ljudi koji nisu takvi koji ne vode tuđe živote i nije ih briga, osim ako to nije netko njihov, ili ako se to njih dotiče. Nadam se da će uskoro krenuti na bolje, da će ljudi gledati svoje živote i njih živjeti. Ako ne znaju živjeti svoje živote, i loše im ide, pa nemojte turati nos u moj i uništavati ga samo zbog toga što vama ne ide. Pa tražite pomoć neću vas ismijati naprotiv pokušat ću vam pomoći.

- 17:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna