ponedjeljak, 15.10.2007.

Promijenio sam se....

Image Hosted by ImageShack.us

Prošao je još jedan vikend. U subotu sam bio s društvom u gradu, hm, ako se može reći da je to društvo. A jučer sam popodne bio na kavi sa svojim jako dobrim starim prijateljom. Nekad smo bili ne razdvojni. Pa je jedno vrijeme naša komunikacija opala, jer nas je život malo odnio različitim putevima. No, sada opet smo počeli dosta komunicirati. I tako danas mi vrag ne da mira, nešto me pati u meni. A to je da ja jednostavno više ne znam prilagoditi se sadašnjem društvu s kojim izlazim. Njima je bitno izaći u grad popiti što više i doći ranom zorom kući na četiri noge. jučer tako razgovaramo taj moj kolega i ja i prisjećamo se kako je bilo kada smo mi nekada izlazili zajedno, i još njih dvojica. Nije nam trebao alkohol, jer smo ludi i opićeni bili i bez alkohola. Nije bilo partya na kojem nismo bili, nije bilo mjesta u koje nismo izašli. Nije bilo vikenda da sam došao kući prije četiri pet sati. i stvarno je bilo lijepo. Nikada se nismo svađali oko mjesta izlaska, niti tko će voziti. Sve se riješilo u par sekundi normalnim dogovorom. I onda dolazi trenutk kada se polako to društvo gubi, jedan se oženio, drugi se je odvojio od nas zbog cure prestao je komunicirati s nama, a ja i baćo smo još neko vrijeme izlazili, no i on je bio otišao zbog posla iz našeg kraja i našeg društva više nije bilo. Našao sam novo ili staro drugo društvo s kojima sam isto bio jako dobar ali ne kao s ovima. Ali tu se je drugčija priča vodila. Tu je veliku ulogu igrao i danas igra alkohol, ludovanje, pijančevanje i sve što ide uz to. I nekako sam se bio priviknuo na to. No, onda sam ušao u vezu sa svojom ljubavi i mnoge stvari se mijenjaju. I to društvo s kojim sam do tada izlazio sve manje mi paše. nije tu kriva moja veza niti osoba s kojom hodao. To mi je na neki način pomoglo da kad sam se malo maknio od njih objektivno vidim kako to izgleda. Ajme, pa što sam ja to radio. I tako moja djevojka otišla i sada sam pokušao ponovno s tim društvom naći neku zelenu granu, riješiti neke stvari iz prošlosti, koje su se dogodile. To smo nekako riješili. Al što se tiče izlazaka. Tu mi jako teško ide. Ne mogu ja više to. Alkohol, alkohol i samo alkohol. I nakon jučerašnje kave s baćom jednostavno shvatio sam da meni treba društvo kakvo sam nekada imao, kojemu nije bilo važno biti pijan. Niti mjesto izlaska. To je bilo društvo kojemu nije bilo važno jel u kafiću ima itko ili nitko. Mi smo znali izaći u grad i provesti večer u kafiću polupraznom sjedeći i zezajući se cijelu noć. S ovim društvom to ne mogu. Jer njima je važno samo da budu viđeni. I tako kroz razgovor sa svojim kolegom ili kako se ja i on zovemo baćo, shvatio sam da sam se dosta promijenio, uozbiljio. Neke druge stvari me zanimaju. Prvo nisam to shvaćao, dok on nije potakao taj razgovor i dok mi nije sam rekao da sam nekako drugačija osoba. Da sada djelujem puno zrelije nego što sam djelovao. Da drugčije gledam na mnogo stvari. I ima pravo, jer on je jedna od rijetkih osoba koja me zna u dušu kao i ja njega. A iskreno rečeno on i još neke tri osobe su uspjele me upoznati stvarno ono jako dobro do dna duše. Tako da njemu nije bilo teško primjetiti tu promjenu na meni. Taj njegov komentar i zaključak je vrlo pozitivno djelovao na mene. Jer takvi mi komentari daju još više snage i potpore da se promijenim, jer zbog stvari koje nisam ranije vidio izgubio sam svoju ljubav. Ovaj put nema toga što će me omesti i spriječiti da se promijenim u nekim stvarima. Vidim da mi fali jako moje staro društvo, da ovo društvo sada po ničemu ne mogu usporediti s tim starim. Zato sam donio odluku da se na neki način povučem iz tog društva, ne bi bilo lijepo od mene da ih sada odjebem odmah. Ali na neki način ću se polako micati od njih. Na sve ove promjene potakli su i nedavni događaji u mom životu, u kojima sam ostao bez jedine osobe koju prevolim, jer na neki način i ona mi je ukazala na puno krivih stvari u mom životu. Ali eto nje sad nema više tu. To je njezina odluka. No, promjene koje je ona potaknula svejedno će se dogoditi i za moje dobro, zbog mene samog. Al jedna mala želja koja se krije iza toga je da opet uskoro mogu nju zagrliti. To je moja želja i nadam se. No, o toj želji nitko drugi ne može odlučiti osim nje. Na meni je da učinim ono što sam rekao i velikim djelom već su neke stvari promijenite ali ima još nekih stvari koje treba mijenjati. Jedino neću mijenjati svoje osjećaje prema jednoj osobi, njoj. A sad hoće ona slušati svoje srce i reći da me voli, javit se i pokušati ponovno to ja ne znam, to zna ona. Ja se nadam da me još voli i da postoji ta nada. Ja se samo nadam da će se javiti uskoro i reći mi da me želi vidjeti i razgovarati o nama ponovno. I na kraju moram reći, veliko hvala svom prijatelju, baći, s kojim nikada se nisam svađao niti jedan drugome što loše rekli ili učinili. Što smo nas dvojica ostali još uvijek dobri prijatelji i što se još uvijek možemo jedan na drugoga osloniti. A meni je trenutno to jako važno. Jer sada se pokazuje tko mi je zapravo uvijek bio pravi prijatelj bez obzira na sve.

- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna