ponedjeljak, 14.05.2007.

Idem, bez straha što život nosi.

Život prolazi, svaki novi dan nosi nešto svoje. Nešto novo. Ali odnosi ono od jučer, i sve što smo učinili postaje dio nas koji nikada nećemo moći promjeniti. DOk smo bili djeca nismo razmišljali što ćemo i kako, ali danas sve više se patimo i razmišljamo , kuda će nas život odnijet. Pokušavamo saznati što će biti sutra, kakva će biti zora u rano jutro kada ustanemo. Kakav će biti dan koji isčekujemo. S takvim ponašanjem tijelo nam gubi snagu, no ona se uvijek i u svakom trenu može nadoknaditi. Ali nam uz tijelo i duh gubi svoju snagu, jer smo previše opterećeni, a da vratiš duhovnu snagu, puno toga je potrebno. Olako trošimo snagu duha, koja nas ustvari pokreće. Jer se u ovakvom vremenu bojimo nove zore, novog jutra, novog dana. Bojimo se pokrenuti stvari s mrtve točke, više volimo onako kakvo je, jer nas je strah nešto promijeniti, učiniti boljim. A možda ta promjena ne mora biti negativna, možda bude pozitivna. Možda donese ono što najmanje očekujemo u tom trenu. Zato treba imati čist i jak duh, da mogneš uvijek biti spreman za nove izazove, za nova dokazivanja, za novo jutro. Neće to novo jutro nam život promijenit iz korijena, ali može promijenit ono što nas je smetalo, što je bilo loše u nama na bolji. Zato svakog jutra kad ustanemo, treba sam sebi reći "idem, bez straha što život nosi", time smo i Bogu i svijetu rekli spreman sam, a ponajviše sebi, ne bojim se. Jer znam što ću učinit sa svojim životom u svakom trenu, učinit ću ga boljim. U predvidivim i nepredvidivim situacijama. U tome je čar novog jutra, snaga za dalje, a neznanje što će biti.
- 11:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna