ponedjeljak, 07.05.2007.

Inati se Slavonijo

Slavonija, ta divna prekrasna ravnica, stoljećima dom vrijednih ljudi, koji su živjeli i čuvali svoju zemlju a nadasve voljeli je. Branili je srčano kao djeca svoju mati. I od jednom nestade stoljetna idila, to stoljećima izgrađivano bogatstvo, odjednom je nestalo. Ono što je teškim radom građeno i čuvano u trenu nije više naše, u tuđim rukama. Preko noći postadosmo na vlastitoj zemlji sluge. U vlastitoj kući podstanari. Sve ono što su naši stari čuvali kao svoje običaje i tradiciju smo odbacili, praktički odrekli se svoje majke. Prodali je za šaku nekih tuđih lažnih dukata. Narod koji je nekada pred svijetom stajao kao jedan i ponosan, danas stoji kao beskućnik spuštene glave. Tu i negdje možeš čuti koji povik negdje u kutu ili u nekim svatovima "slavonskim" Inati se Slavonijo. Jer danas je "zabranjeno" i "sramota" slušati svoju glazbu, u kafićima u automobilu. Danas mladi svojom glazbom nazivaju turbo folk, a svoju tradiciju odbacuju. Nemam ništa protiv ni jedne glazbe, no zar nije sramota voljeti i prihvaćati tuđe običaje a vlastitih se sramiti. Kada slušam neku radio stanicu s područja Slavonije, ponekad možeš čuti tamburašku glazbu, većinom svira uvozna glazba, kud sve uvozimo, tu i običaje i glazbu uvozimo. Umjesto da izvozimo i s ponosom se svojom tradicijom i običajima dičimo. Ne kažem da nema ljudi koji ne bore se i danas za očuvanje običaja, koji još ponosno pjevaju Inati se Slavonijo. I sam sam takav, volim slušati svoju glazbu. Iako me ponekada znaju ljudi čudno pogledat kada prolazim s autom kroz Pleternicu i umjesto "plave ciganke" čuju pjesmu "ej kad su stari svinje žirovali" ili "crne oči" i sl. Nemojmo dopustiti da nam Slavonija ova prekrasna ravnica utone u zaborav, još ima nade i vremena da očuvamo svoje običaje ne samo zbog nas nego i zbog naše djece. Nemojmo se sramiti reći da ja sam Slavonac i to ponosan, zar se sramimo svojih djedova koji su krv svoju lili za ovu prekrasnu zemlju. A branili su je samo da bi mi bili bogati. Ne na način da opljačkamo vlastitog brata već da zajedničkim radom izgrađujemo i čuvamo ono što treba biti ponos i dika svima nama slavoncima. probudimo se, jer naša prekrasna ravnica, naša Slavonija plače nad nama jer nam je sve dobro dala, a mi je se odričemo i za mrvu zlata prodajemo.
- 22:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna