iznad oblaka

nedjelja, 30.04.2017.

Sternenkinder




Sternenkinder - Zvjezdana Djeca ili Djeca Zvijezda, tako u Njemačkoj zovu djecu žena koje su imale spontani pobačaj - "Djeca koja su stigla u nebo prije nego su vidjela svijetlo svijeta".
U bolnici objasne ženama da je običaj Zvjezdanoj Djeci upriličiti sahranu i pitaju žele li biti obaviještene kada će ista biti. Ukoliko žena kaže da želi, kući dobije pismo kada će se sahrana održati i na kojem groblju. Obično je to na gradskom groblju, na posebnom mjestu samo za Zvjezdanu Djecu. Sahrana počinje u kapelici s propovijedi. Svećenik i svećenica ne nude riječi utjehe. Nude riječi nade da će biti bolje kada dozvolimo tugi da nas preplavi do kraja, prožme nam kosti i napusti izmučene.
Ponekad, dok razmišljam, pitam se što to znači u potpunosti odtugovati?
Isplakati? Izvrištati? Nemoćno gledati i biti depresivan? Ili je to baš ovo... pustiti da te preplavi svaki osjećaj, toliko ga upoznati i prepoznati sve do one krajnje točke u kojem možeš reći: sada je u redu, ne možeš mi više ništa!
Na odru je mali kovčeg umotan u plavu i roza mašnu, okružen bijelim hortenzijama. Ispred njih, srce od šarenog poljskog cvijeća. Svećenica spominje neko drugo cvijeće koje Zvjezdana Djeca neće vidjeti.
Čuju se jecaji, pet majki. Majke Zvjezdane Djece.
U rukama svake od njih prozirno bijela vrecica od tkanine a u njoj nekoliko malih crvenih i bijelih srca i jedno veliko, crveno. Obicaj je da se mala srca prospu nad kovcegom koji je vec polozen u grob, a od velikog se odlomi pola. Pola srca ode u nebo, a drugu polovinu majke nose sa sobom kuci. Jedini opipljiv trag i podsjetnik na njihovu Zvjezdanu Djecu.
Svećenik i svećenica na kraju pružaju ruku. Nude utjehu svakoj majci. Majke se pogledavaju međusobno, traže znak, je li i njima tako teško kao i meni. U očima se nazire nada i razumijevanje, kao da jedna drugoj želi reći: znam kako ti je, razumijem. I to je sve što one trebaju u tom trenutku. Netko tko ima iste oči kao one, oči koje razumiju.
Ispred groba je kip anđela okružen cvijećem. Anđeo čuvar...
Na travnatoj površini je ostalo par malih srdašca koje je vjetar ponio.
Sahrana je bila jučer. Polovica srca je na nebu, a druga polovica onog papirnatog... u kutijici s blagom.

- 20:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se