Dogodi se to u danima
dok sunce mami djecu
da potrče u susret proljeću
i šuškavom zelenilu jednog grada
pa u svoj toj zanesenosti svjetlom
odjednom me rastuži misao
da smo ih mi mogli zvati svojima
i trčati zajedno s njima
i smijati se
svakom novom proljeću.
