Slavko Kukec - PiPi

26.10.2010., utorak

Glosa za Vesnu Parun (1922 – 2010 )

Velikoj pjesnikinji Vesni Parun.



„Zavjet“
Ako mi srce ne prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisutnost ljubavi ne krasi.



Osamdesetosam ljeta u krošnji,
jedan je usamljen kos pjevao bos,
sasvim iznenada, utihnu jutros,
u dan taj kišovit, pravi jesenji.
Raspjevana u svojoj sirotinji,
ispisala si mnoge bilježnice.
Za te nisu postojale granice,
ta duša, bila je duša putnika;
čemu htjenje, čemu život pjesnika
ako mi srce ne prestigne ptice.

A pisat` i živjet` bez izgovora,
kroz krhko tijelo nesretne žene
mogla je samo ona, što joj vene
napaja snaga pjesničkog vihora.
I dok je bila njena svaka zora
I stih bi uzdah, što taj dan ukrasi.
Dok vazda biva, da dođu ti časi
kad u stihu tvom, živi tvoja duša;
-Nek umrem! Koda moje uho sluša.
-Ako mi oči budu siromasi!

Što je ljubav? Zar puk to bi mog`o znat`;
da se jasno u pjesmama ne zbori,
dok srce u ljubavnom žaru gori;
ti si u pjesmi tako znala zasjat`.
Tko od pjesnika više bi mog`o dat`
od onog što ispija nesanice.
A sada dok se hladi tvoje lice,
u srce spremam poruku ljubavi:
Neka me tuga i strašna smrt smlavi,
ako mi ruke budu udovice.

Sve je čemer i od smrti strašnije
što ljubav ni u početku il kraju
vazda zalud` zli mrtve dozivaju
sve uzalud i od smrti trajnije.
Jedno malo srce, sad je bolnije;
bez suze, rad ` Matoša, jedne vlasi.
Sada nam ostaju naši uzdasi,
tihi grobak i svi tvoji stihovi;
ostaju i oni smrtni putovi,
koje prisutnost ljubavi ne krasi.


U spomen Vesni Parun…PiPi

07.10.2010., četvrtak

A kako da te zovem…



A kako da te zovem, ako ne pjesniče,
nije li onaj stih, govor tvoje duše?
Nisu li rubovi plahte na kojoj sanjaš,
protkani nitima beskonačnih maštanja?
Dočekuješ li svitanje da bi se hranio,
bijelom izmaglicom i rosom se pojio,
kako da te zovem, ako ne pjesniče?

Ako ti ne vidim pute pod nogama,
a ti putuješ na mjesta, što oči ne poznaju,
kako da zovem ta tvoja lutanja?

Tko si, kad samo stari šešir imaš
i pogled uprt u nepregledne daljine,
i vrijeme imaš, vrijeme svog svijeta,
tko si, reci, kako da te zovem?
Ako ti nisi pjesnik, tko sam ja, tvoja sjena
koja te u stopu iz dana u dan prati!

.........................................

03.10.2010., nedjelja

Žudeć` tih hodam…

I dok žudeć`, tih, hodam pod zvijezdama
s Amorom, žustro raspravljati stadoh:
Zar mi srce laže u otkucaju svakom,
Kad mi usud ni` , ljubit usne njene.

Uvenut će mnogo ruža u tvom oku,
prije nego li te svake muke razriješim.
Izabrah te bez namjere ružne,
rad` pogleda milog s kojim vladat` nisi znao.


........................................................................

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se