Slavko Kukec - PiPi

14.09.2010., utorak

Ne mogu ti više pisati pjesme...


Ne mogu ti više pisati pjesme,
rime u kojima ljubim ti oči,
nit` sonete koji skrivaju ime;
jer svaki mi stih, baš ko pelin gorči.

Daleka si i prošlo je vrijeme,
dok gledam tvoj pogled koji svjedoči
kako ti ipak pripadaš drugome;
a moje se srce u grču grči.

Ko povjetarac u krošnji nestani
nek` iza tebe ostanu treptaji,
sasušenog lišća prije studeni.

Tad će nestat` i moji uzdisaji
K`o lađa koja nestaje u pjeni,
nestat` će pjesnikovi izričaji.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.