Slavko Kukec - PiPi
14.09.2010., utorak
Ne mogu ti više pisati pjesme...
Ne mogu ti više pisati pjesme, rime u kojima ljubim ti oči, nit` sonete koji skrivaju ime; jer svaki mi stih, baš ko pelin gorči. Daleka si i prošlo je vrijeme, dok gledam tvoj pogled koji svjedoči kako ti ipak pripadaš drugome; a moje se srce u grču grči. Ko povjetarac u krošnji nestani nek` iza tebe ostanu treptaji, sasušenog lišća prije studeni. Tad će nestat` i moji uzdisaji K`o lađa koja nestaje u pjeni, nestat` će pjesnikovi izričaji. |