Slavko Kukec - PiPi
19.03.2010., petak
i tako dani prolaze ...
Danas Danas neću pisati Samo ću disati I tako postojati. Dosta mi je stihom sjati a riječima blebetati treba ponekad i znati kad je dosta, kako stati. Mogao bih jaukati Il se malo cerekati Svašta stihom dočarati Il samo tugovati. Bolje mi je zviždati Zveketati il vriskati, Nego li um uzburkati Nekog vrbovati Il podlo vrijeđati. Umorih se tipkati I u mraku tapkati Umorih se disati Pa htjedoh umirati. Jedni kažu vrijeme trati Treba ga stišati Batinati il bičevati Drugi, treba ga slušati I prostora mu dati Milovati i dragati. Mogao bih nabasati na onog tko će me nalemati mogao bih čak i nestati. Tko li će me njegovati polupanu glavu previjati meni bolnom navraćati Volio bih pjevati I pjesmom vas očarati Volio bih se okušati I u rimi rimovati Volio bih i pijuckati Pijan podrigivati Samo ne razmišljati. I još koji stih naredati. Al neću, danas ću spavati hrkati, snove snivati, i samo, samo disati. I danas ... I danas ću nešto kazati Neću se kolebati No vi nemojte klicati, Nije potrebno aplaudirati ( neki bi rekli pljeskati) A ne daj Bože, komentirati. Nije mi namjera zamarati Već normalno razgovarati Mišljenje tuđe uvažavati Al se nimalo ne ustezati Nekog s nekim uspoređivati I ništa, ništa uljepšavati. Bilo bi bolje šivati Nego stihove risati, Po stihovima brljati Ili možda samo trčati Svjež zrak udisati I u talent sumnjati. No ko neće orati Neće ni stjecati Bit ćeš reče mati onaj što voli plandovati i tako odmoran gladovati idi barem pecati pa ćeš možda spoznati da mnogo manje pati ko se udice il motike lati. Tajnu ću vam odati Neću više odlagati Popodne volim odspavati. A tek sutra Kad leptiri krilati Stanu lepetati Može vas to asocirati Da rođeni su akrobati Neće se oni kolebati Već spontano aterirati. Baš htjedoh kompletirati i konstatirati neću više brbljati niti stihove brojati jer nisu dukati koji će me čekati Bolje mi se bazirati A ne bolovati i buncati Birati i izabrati Maloj se osmjehivati Malo si pripovijedati A onda se ljubakati. |