Slavko Kukec - PiPi
03.03.2010., srijeda
***
|
Kad već moram pred vama da dočaram, bol što mi tišti misli, svijetu zli; nek` se zna da moram i da izgaram više no umrli, slagat` stih vrli. Jer što je bol, ako nije rani sol; u oholosti i bezobzirnosti tražit vrijedan glagol za prijestol, bez savjesti u okrutnosti rasti. Zar prezireš me tol`ko i razdireš, rad` riječi što ruka ih označi; a znadeš da s njima uho bodeš u skromnom nizu što cvrči i ječi. Jao meni, kad oholost me rani, pa traju dani kad smo zavađeni! ........................................................... |
