Slavko Kukec - PiPi
22.02.2010., ponedjeljak
Prije nego li umreš…
|
Grižnja savjesti ( Charles Pierre Baudelaire 1821 - 1867 ) … Kad će kamen - tišteć plašljive ti grudi I bokove koji za mekoću znaju - Pr'ječit srcu tvome da se, želeć, budi, A nozi da trči putem, k događaju: Grob, taj pouzdanik sanje mi beskrajne (Raka razumije pjesnika), u vajne noći bez sna, r'jet će: ť da l' ti vr'jedi sade, kurtizano jadna, što ne upoznade Za čim mrtvi plaču? - I na te crv će sjesti, l kožu ti točit ko grižnja savjesti. .... Prije nego li umreš… Dočekaš li kamen što tišće grudi i bokove što su nekoć meki bili; teret što će pr`jećit srcu da se budi, kamen što pogledu ti pute krili. Dočekaš li mrku raku punu studi, u kojoj ne mirišu karanfili, sve one snove od kojih se ludi; neka te grižnja savjest ne osili. Vrijedi li tad ; za čim mrtvi plaču? Blagost mila i ljubavi vrlina; oči žive koje sada niječu pa za ljubav vele, pusta taština! Crv će svaku ljubav izjest i najjaču; a tko li će se sjećat tvog imena? .......................................................... |
