Slavko Kukec - PiPi
08.01.2010., petak
Zašto da plačem…
Zar kamen, čelik, drvo ili pramen uistinu može da srce tješi pa je život u to utkan ko spomen te tako puti dušu da griješi. Zar vjetar, sunce, kiša ili vrijeme, izlizat neće takve uspomene što iz dana u dan slažem, nijeme il izrečene; kad ne bude mene. Zašto da plačem za onim što vatra može proždrt užarenim ždrijelom u tren; a što mi bi jučer i sutra, životom ga zvah, orošenim čelom. Priskrbih si naramak suharaka Kada mi tijelo uzme crna raka. ................................................................ |