Slavko Kukec - PiPi
28.10.2009., srijeda
Medinea & PiPi
TREĆE PJEVANJE: PIPI: "Gospod je htio da očima vidim suparnika kako ti u dvore kroči i strašna me želja u srce dirne, da vidim ljube li ga tvoje oči! Oh, riječi su ovo kojih se stidim al' bez ljubavi tvoje život gasne; reci Medinea, sumnje ugasi!" MEDINEA: U vrtu leptiri lete, šaraju cvijeće što dugu kosu mi krasi čekajuć' na tvoje dodire strasne. Riječi više dušu ne paraju, već slave ljubav, njeno ime i čas u kojem ce poljubac biti bliži vjernicima koji mole na sav glas. PIPI: Što to tvoje usne obećavaju, Oh, zagrljajem čvrstim ti mi kaži Da su ti u žudnji dugački dani, I zbori jasno; ljubiš li me tajno? MEDINEA: Dragi! U zagrljaju ti ostani da zborimo si ljubav, a ne laži, stoga, znaj: ovo lice nije bajno jer šapuće ti vrele osjećaje koje mu duša uvijek sakriva svaki put kada joj samoća daje neki dodir, šum, nešto osjećajno. Ako taj jedan zagrljaj otkriva istinu mojih snova o susretu dugo iščekivanom, odsanjanom, grlit ću te k'o što ptica u letu grli plavo nebo sve dok je živa. PIPI: Ti, što čežnju zoveš mojim imenom i ljubiš otkrivajući mi sreću, dopusti da cvijet jedan uberem za gospu, jedinu ljubav najveću; oh, ružu darivam ružom mirisnom. MEDINEA: "Dopusti da jednom suzom operem ovaj trenutak dok gledam ti oči, proljetne boje k'o mirišljavi dan! Crvena ruža nek' krasi mi noći - ta i ja ljubavno cvijeće berem no jedino pupak tvojom rukom bran može začarati dušu, dragi moj! Ah, ja ljubim te više no ikada, noću ti dajem poljubaca bezbroj, ali tvoje usne više nisu san!" PIPI: Šuti, oh, šuti i ljubi me sada! MEDINEA: "Poljubac ti dajem, nek' ljubav cvate, raspjevan nek' bude svaki stih, rima, dok zagrljaji tu slast budno prate!" PIPI: Slatka si ljubav što u meni vlada! Zagrljaj da traje želim danima, trenutak ovaj zašto vječnost nije pa ga prilika, što korača, kvari? Ljubavi, kratko traju čarolije a otac tvoj čini nas žalosnima. Odlazim, da ga prizor ne razjari, Sutra pod lipom, ljubit ću te opet i šaputati slatka obećanja, još poljubac jedan za novi susret, i osmijeh nek' ti lice ozari. MEDINEA: "Taj zadnji čas slavit će nam sjećanja, darivati nas uvijek iznova lijepom, tako blaženom slobodom i vjerom da nismo k'o dio snova nego ljubavnici vječnog vjenčanja! Ljubim te, ti moj si spasonosni dom kojem trčim sama i u samoći. Stoga, ne boj se; otac korakom postaje sve bliži, i ja ću poći da pod starim teretom ne ćuti slom. A sada: zbogom, zbogom! Zborim lakom, tihom riječju, jer vječnost je prekratka i ljubit ću te opet, zanesena!" PIPI: Duga noći, što prođeš bez užitka, uspomena si sad' u smijehu slatkom što ga upijam s lica rumena, lica što ga krije ove lipe hlad; mila moja, kada do daha dođeš na izvor ću te povesti, a dotad zbori, je l' si od oca prekorena? MEDINEA: Rekoh: srce, ako za laži pođeš, sjeti se okusa usana mekih i šaputanja, tog' ljubavnog daha koji još odzvanja poput rijetkih nota što osluškuješ kada prođeš ateljeima strastvenih uzdaha! Tad' nije ni čudno da je zborio samo tih šapat, nečujan za uši; Mojem toplom licu je govorio o slavi i čeznuću srca plaha. Upita da li je ljubav u duši taknuo vitez junaštva velikog; već mještani hvale nevinost gospe koju će blagosloviti sami Bog mjeseca kada Sunce tlo isuši. Najdraži! Dan, kada cvijeće pospe svaki moj korak u zanosnom hodu, bit će kao prvi i posljednji dan vječne žudnje za Erosom; ugodu tad' prikriti neću, jer tvoje stope navješćuju Raj vječno iščekivan. Pružam ti ruke, želim milovati, oćutjeti kožu k'o jučer, danas. Zajedno ćemo sudbu kovati Jer nad nama je oblak nevin, divan!" PIPI: Zar te riječi što slušah maločas, ti, ocu strogom, rekla si otvoreno, sve hvale imenu mojem dodala? Oh, da mogu te voljet' uzvišeno skrbiš sebi opravdanje ovaj čas! Na putu Sunca sva si zaplamsala; da osvježiš si lice sad' krenimo prema izvoru, vrutku naših strasti. Od pogleda skriveni biti ćemo, oh, da ljubav bi bolje upoznala. MEDINEA: U vjernosti želja će nam porasti kada progovorim ti o snu, noći, (tamnoj, jačoj i od gordijskog čvora) koja obuze u mojoj nemoći žed za tobom, tvojoj najvećoj časti. Pada noć, a ja pod vlašću Amora. Sanjah svečanu postelju bijelu i samoću, tim bojama me grli; tijelo mi bješe u odijelu tame iz dubine najvećih mora. Osjetih ti korak što k meni hrli, žurno nosi lice tuge, jecaja. Ustadoh se, hitam ti u zagrljaj i ne ćutim toplinu osjećaja dok te gledam - ta oni su umrli! Sjena je tu, no dušu sad' čuva Raj. Ti - moj vjernik za života i smrti - posjećuješ odaje kazne moje što tajne naše ljubavi zavrti u smjeru sudbonosne krivnje! No znaj: djetinje oči više se ne boje vremena ostavljenog u ljubavi jer gledam u prostranstvo sjaja, noći, a ne okrutnosti želja u javi što otrovaše vodu slatkog opoja. Čuvstva se roje; sad' vidim i oči, usne sto izgovaraju mi rime pronošene dušom sa silnim strahom. To lik je viteza što prosi mi ime, kruni me krunom razapetom moći! PIPI: Oh draga, bol se lijeći smijehom, a poljubac ovaj stvarnost je mila uistinu jesam onaj što prosi, tvoj dodir, poljubac, sva osjetila; već te i majka želi zvati snahom. Zar ovo vrijeme; ko vjetar u kosi, ko ruka što klizi nagim tijelom, il ko potočić ovaj što otječe, i tren čak prkoseći žudnjom smjelom, tebi i meni taj rastanak nosi. |