Slavko Kukec - PiPi

28.10.2009., srijeda

Medinea & PiPi

TREĆE PJEVANJE:


PIPI:
"Gospod je htio da očima vidim
suparnika kako ti u dvore kroči
i strašna me želja u srce dirne,
da vidim ljube li ga tvoje oči!
Oh, riječi su ovo kojih se stidim
al' bez ljubavi tvoje život gasne;
reci Medinea, sumnje ugasi!"

MEDINEA:
U vrtu leptiri lete, šaraju
cvijeće što dugu kosu mi krasi
čekajuć' na tvoje dodire strasne.
Riječi više dušu ne paraju,
već slave ljubav, njeno ime i čas
u kojem ce poljubac biti bliži
vjernicima koji mole na sav glas.

PIPI:
Što to tvoje usne obećavaju,
Oh, zagrljajem čvrstim ti mi kaži
Da su ti u žudnji dugački dani,
I zbori jasno; ljubiš li me tajno?

MEDINEA:
Dragi! U zagrljaju ti ostani
da zborimo si ljubav, a ne laži,
stoga, znaj: ovo lice nije bajno
jer šapuće ti vrele osjećaje
koje mu duša uvijek sakriva
svaki put kada joj samoća daje
neki dodir, šum, nešto osjećajno.

Ako taj jedan zagrljaj otkriva
istinu mojih snova o susretu
dugo iščekivanom, odsanjanom,
grlit ću te k'o što ptica u letu
grli plavo nebo sve dok je živa.

PIPI:
Ti, što čežnju zoveš mojim imenom
i ljubiš otkrivajući mi sreću,
dopusti da cvijet jedan uberem
za gospu, jedinu ljubav najveću;
oh, ružu darivam ružom mirisnom.

MEDINEA:
"Dopusti da jednom suzom operem
ovaj trenutak dok gledam ti oči,
proljetne boje k'o mirišljavi dan!
Crvena ruža nek' krasi mi noći -
ta i ja ljubavno cvijeće berem
no jedino pupak tvojom rukom bran
može začarati dušu, dragi moj!

Ah, ja ljubim te više no ikada,
noću ti dajem poljubaca bezbroj,
ali tvoje usne više nisu san!"

PIPI:
Šuti, oh, šuti i ljubi me sada!

MEDINEA:
"Poljubac ti dajem, nek' ljubav cvate,
raspjevan nek' bude svaki stih, rima,
dok zagrljaji tu slast budno prate!"

PIPI:
Slatka si ljubav što u meni vlada!
Zagrljaj da traje želim danima,
trenutak ovaj zašto vječnost nije
pa ga prilika, što korača, kvari?
Ljubavi, kratko traju čarolije
a otac tvoj čini nas žalosnima.

Odlazim, da ga prizor ne razjari,
Sutra pod lipom, ljubit ću te opet
i šaputati slatka obećanja,
još poljubac jedan za novi susret,
i osmijeh nek' ti lice ozari.

MEDINEA:
"Taj zadnji čas slavit će nam sjećanja,
darivati nas uvijek iznova
lijepom, tako blaženom slobodom
i vjerom da nismo k'o dio snova
nego ljubavnici vječnog vjenčanja!

Ljubim te, ti moj si spasonosni dom
kojem trčim sama i u samoći.
Stoga, ne boj se; otac korakom
postaje sve bliži, i ja ću poći
da pod starim teretom ne ćuti slom.

A sada: zbogom, zbogom! Zborim lakom,
tihom riječju, jer vječnost je prekratka
i ljubit ću te opet, zanesena!"

PIPI:
Duga noći, što prođeš bez užitka,
uspomena si sad' u smijehu slatkom
što ga upijam s lica rumena,
lica što ga krije ove lipe hlad;
mila moja, kada do daha dođeš
na izvor ću te povesti, a dotad
zbori, je l' si od oca prekorena?

MEDINEA:
Rekoh: srce, ako za laži pođeš,
sjeti se okusa usana mekih
i šaputanja, tog' ljubavnog daha
koji još odzvanja poput rijetkih
nota što osluškuješ kada prođeš
ateljeima strastvenih uzdaha!
Tad' nije ni čudno da je zborio
samo tih šapat, nečujan za uši;
Mojem toplom licu je govorio
o slavi i čeznuću srca plaha.

Upita da li je ljubav u duši
taknuo vitez junaštva velikog;
već mještani hvale nevinost gospe
koju će blagosloviti sami Bog
mjeseca kada Sunce tlo isuši.

Najdraži! Dan, kada cvijeće pospe
svaki moj korak u zanosnom hodu,
bit će kao prvi i posljednji dan
vječne žudnje za Erosom; ugodu
tad' prikriti neću, jer tvoje stope
navješćuju Raj vječno iščekivan.
Pružam ti ruke, želim milovati,
oćutjeti kožu k'o jučer, danas.
Zajedno ćemo sudbu kovati
Jer nad nama je oblak nevin, divan!"

PIPI:
Zar te riječi što slušah maločas,
ti, ocu strogom, rekla si otvoreno,
sve hvale imenu mojem dodala?
Oh, da mogu te voljet' uzvišeno
skrbiš sebi opravdanje ovaj čas!
Na putu Sunca sva si zaplamsala;
da osvježiš si lice sad' krenimo
prema izvoru, vrutku naših strasti.
Od pogleda skriveni biti ćemo,
oh, da ljubav bi bolje upoznala.

MEDINEA:
U vjernosti želja će nam porasti
kada progovorim ti o snu, noći,
(tamnoj, jačoj i od gordijskog čvora)
koja obuze u mojoj nemoći
žed za tobom, tvojoj najvećoj časti.

Pada noć, a ja pod vlašću Amora.
Sanjah svečanu postelju bijelu
i samoću, tim bojama me grli;
tijelo mi bješe u odijelu
tame iz dubine najvećih mora.

Osjetih ti korak što k meni hrli,
žurno nosi lice tuge, jecaja.
Ustadoh se, hitam ti u zagrljaj
i ne ćutim toplinu osjećaja
dok te gledam - ta oni su umrli!

Sjena je tu, no dušu sad' čuva Raj.
Ti - moj vjernik za života i smrti -
posjećuješ odaje kazne moje
što tajne naše ljubavi zavrti
u smjeru sudbonosne krivnje! No znaj:
djetinje oči više se ne boje
vremena ostavljenog u ljubavi
jer gledam u prostranstvo sjaja, noći,
a ne okrutnosti želja u javi
što otrovaše vodu slatkog opoja.

Čuvstva se roje; sad' vidim i oči,
usne sto izgovaraju mi rime
pronošene dušom sa silnim strahom.
To lik je viteza što prosi mi ime,
kruni me krunom razapetom moći!

PIPI:
Oh draga, bol se lijeći smijehom,
a poljubac ovaj stvarnost je mila
uistinu jesam onaj što prosi,
tvoj dodir, poljubac, sva osjetila;
već te i majka želi zvati snahom.

Zar ovo vrijeme; ko vjetar u kosi,
ko ruka što klizi nagim tijelom,
il ko potočić ovaj što otječe,
i tren čak prkoseći žudnjom smjelom,
tebi i meni taj rastanak nosi.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.