Slavko Kukec - PiPi

30.06.2009., utorak

XLVII


Nek` noć padne! O, zašto suton kasni?
Čežnja, strast je razlog ovoj žurbi
i nagost što prkosi svakoj kobi,
kad otkuca ponoćni sat, ne kasni!

Nije život vrijedan kad ne ljubi
nit` uzdasi časa, potajni, strasni
kad u trenu doba kobnog` , zakasni,
jedina, ona što strasno me ljubi.

Smrt, draža mi je od ova života,
ako nju, oči ne mognu vidjeti,
bez koje mi, živjeti je grjehota.

Ne mogu se u kraj života kleti
od želje je veća, Božja dobrota
al` k`o smrt, živjet` će ovi soneti!

..............................................................

27.06.2009., subota

XLVI


Tko si? Da na koljena bacit možeš
ovo tijelo što pokorno te moli;
O, Amore, moje srce nju voli,
a nemilost me tvoja kruta laže!

Ne čuh glasa nit` me vojska opkoli,
nit` vidjeh kako strijelu u vis dižeš,
al` u srcu mome, pobjede nižeš,
zar nasladu tražiš u mojoj boli?

Siromaha, zaludio si slikom
bajne djeve tog` oka, stasa, glasa,
te mi strast činiš poniznom i ropskom.

Amore, smiluj se il daj nebesa
da nestanem pred ženom crnookom
kad ljubiti mi ne daš istog časa.

.................................................................

26.06.2009., petak

XLV


Tren onaj kad me sred srca rani,
pratilac vjerni Amor mi postade
i ne vidjeh više žensko čeljade
osim tebe cvijete neubrani,

ne pomirisah što mi se dopade
a glasi mi postadoše stišani
hropću perom stihovi ispisani,
ta bol sad mi nosi još veće jade.

U magli, perivoj nekoć osunčan,
šuštavo zlatno lišće sada kisne,
nesta iz oka pogled idiličan,

i ljubav i radost i život gasne
u trenutku kad Amor bi odlučan
da samo jedno strasno srce stisne!

.............................................................

25.06.2009., četvrtak

XLIV


Kako da ti do srca nježnog doprem
osim usnama što ljubit te hoće
i pogledom u ovo kasno veće
što mi ga Amor podari, k`o da mrem.

Čežnja tolika u srcu hihoće,
da mi je umirati bez tebe barem
kad sred srca tvoga milost ne nađem
pa tijelo mjesto strasti, cvokoće.

Još mi stihom leprša pusta nada,
zadnje što do tebe doprijeti može
s usta, prije nego me smrt svlada.

Znam nisam prvi kog` oči vrtlože,
klonem rad` ljubavi što me potkrada,
Amor, koji u ljubavi odmaže.
...............................................................

XLIII


Nisu moje misli one što tvoje krate,
čemu beskonačnost zvijezda na usnama
kad dušu prosti košmar drobi utajama
pa ti riječi drugi ne mogu da shvate.

Zašto bježiš u plavetne dubine mora
iz visina gdje su neba beskrajni dvori,
varaš srce svoje dok stihove govori
da poznaješ čari svoga inspiratora.

Ako su tvoje misli u bogatstvu neba
il` k`o anfore netaknute iz dubina
je li tvojoj duši tad` poznata istina
pa nam ti pjevušiš k`o raspjevana zeba.

Ne kratim ti stiha uzoritu misao
već jadan u riječima tražim smisao.

......................................................................

24.06.2009., srijeda

XLII


Ruke da su mi k`o vjetar nemirni
davno bih pustio ih put visina,
jer od gore tamo sve je čistina
tu dolje pogledi su besprizorni.

Nek je razlog tomu; kosa gospina,
prsti ovi na gitari čemerni,
kad pjesma ljubavna svaka pocrni
i ruka mjesto kose traži vina.

Sad mi ova tuga razlog poznaje
Il` su kose počešljane il` ruke,
te ruke što im dodir nedostaje,

pa dodiruju žice tamburaške
kao da mi srce od njih odustaje,
što li će mi ruke te bez vladarke.

..........................................................

21.06.2009., nedjelja

XLI


Gledam tvoje stope u snijegu;
i poželim topli vjetar na obrazu
dan taj, kad gubila sam se u odrazu
gledajući te u posljednjem bijegu.

I sjećanje svjetluca poput zvijezde
kao iskra u prozirnoj kapi kiše,
te kiše što ne šušti u lišću više
dok se u srcu divlje strepnje gnijezde.

Hoću li novim putem koračat` moći,
(Jer dugo sam bila nitima vezana;
tebi, samo tebi beskrajno odana,)
hoću li, dok me plaše zle strepnje noći?

Vihor me odnosi, ko lišće na granama
i nema me više u tvojim stopama.

.............................................
obrada jedne pjesme:
više o tome na ovoj adresi:
Webstilus.net

19.06.2009., petak

XL

Da dostojan hvale budem, sad` ćutim;
nisam ja od onih što ljupkost kroje
slatkom riječju dok stihove broje,
ja svojom tišinom, propast im slutim.

Krasotu tvoju, mogu da oćutim
jednim stihom, riječima što postoje
a odavno ih znamo mi oboje;
ljupkost je u pjesmama odvagnutim.

Nešto tako lijepo, zar da ličim,
da pretjeram s bojom kao oni
u nakani vrloj pak razobličim?

Manje lijepa nisi, ako ne zvoni,
nit` milija ti ćeš bit` , ako ječim
iskren ako nisam nek` mi odzvoni.

..............................................................

Mrtva slova


Sad slobodno mogu reći;
mrtva su slova i poezija moja
i misao u stihu zarobljena,
mrtva je ljubav i čežnja,
baš sve je mrtvo rukom ispisano
i svaka nada stihom ispjevana.

Gnjili tinta i bijeli papir
svaki uzaludno ispisani stih,
jer vrijeme je tamom gnječi
i mrtvo je sve, uzaludno
i nema vatre i nema suza
nit` vjetra ima i sunca, zvijezda.

Mrtva je knjiga i slovo što čuti
sve je mrtvo u tami crne tinte,
žena, čovjek i u visini bijeli oblak,
mrtva su slova; o, da mrtva su slova
bez očiju, ruku, bez dodira nježna,
i uzdaha što lebdi nad papirom.

Sve je mrtvo al` sad opet živo
u ovoj pjesmi u ovoj knjizi,
sve je mrtvo u pjesniku bez pera,
sve je mrtvo u stihu bez papira,
sve je mrtvo bez očiju nijemih
u ovoj pjesmi u ovoj knjizi,
sve je mrtvo al` sad opet živo.

......................................................

13.06.2009., subota

99 ljubavnih pjesama

..........

Knjiga je otiskana !!

..........
dovoljno sam dugo pričao o objavljivanju knjige,
evo sada je napokon otiskana ...
Oni koji su pratili ovu dugu storiju o knjizi,
većinu priča o tome znaju, sada je sve to gotovo,
knjiga je tu u mojim rukama " moj prvijenac "

99 ljubavnih pjesama

molim drage mi blogerice koje su napisale,
one divne tekstove o poeziji i pjesnicima
o meni i mojoj knjizi, da mi se jave na meil:

slavko.pipi@ hotmail.com
ili
slavko.pipi@gmail.com
............................................................................

12.06.2009., petak

XXXIX - šokadija


Gdje li su nestala ona vremena
što stari naši spominjat` su znali
to zlatno doba kako su ga zvali
kad snaša bi cvijećem iskićena?

Kada je bijela bluza lanena
ko svetinja koju su njegovali
a tamburom u pjesmi ispjevali,
bila odraz njena lica rumena.

Vesela je vesela, šokadija;
glasi jedna pjesma naših djedova,
a ja, ne znam što je to bit` bekrija.

Zamišljam slike širokih šorova,
drum prašnjav po kom ide đuvegija
i čujem veselu svirku svatova.

04.06.2009., četvrtak

Sevdalinka

Sevdah zapjevat` ću ispred ašik-pendžera
nek mi zvonke glase čuje cijela avlija
al pjevat` neću kaduni Ali-begovoj
već zapjevat` želim mladoj kćeri njegovoj.

Dok behar miriše u hladu pod bademom
ti bi mogla na grudima mojim sevdisati,
sevdisati, tiho da ne čuje babo uzdisati
a behar ćemo okriviti što oči su ti sjajne.

Hajde pusti glasa iz tame mušebaka
nek sokakom za me svjedoče jarani
da djevojku vidjeh i bijelo joj lice,
bijelo lice, moje ašik-ljepotice.

A ona će tihim glasom tužna reći,
biser crno oko na trenutak pokazati
i uzdahom nježnim privolu mi dati
nek počuju jarani, komu li će pripadati.

Čekam te već danima,ljubim te noćima,
sokakom te tražim, tužnim očima,
al` babo te moj proklinje ljubljeni,
kada noću čuje korake po čaršiji.

Oh ljubljeni jedini i sutra ću lagati,
da po bistru vodu do izvora idem,
hladnu vodu i poljupce sa usana vrele
pod bademom da ti sevdah pjevam.

Nek čaršija o ljubavi našoj bruji
nek to čuje i tvoj otac i mila ti mati,
nedragom, draga oni tebe neće dati
zar uzdahe tvoje s jecanjem da blate.

Dok mjeseca ima iznad Sarajeva
a čaršija svijetli ko fenjerima obasjana
jarani će moji u saz ludo tući,
pratiti me, pratit` prema tvojoj kući.

Nek đulom ova pusta ljubav miriše
kada brane nju, nek sevdahom odiše,
neka cijeli šeher našu tajnu zna
da ljubim te, krišom, već mjeseca dva.

Pa kad prema tvojoj bašči mati krene,
neka shvati zašto, kćerki srce vene,
ukradi me od te tuge ove ljetne noći,
od ovoga bola, veći neće doći.

Ukradem li te mladu iz begove avlije,
zatreperit će ti srce istog trena
i moje će razigrano biti dok mjeseca ima,
a kad svane tužna ti ćeš biti meni,

slamat će te jedna druga tuga
što ne vidjet` više nećeš moći
ne vidjeti majke svoje, uplakane oči,
nit će bratac i seja ti tvoja moći doći.

Pusti nek đul-beharom ljubav miriše,
a ti zlatan ašikli jagluk vezi u potaji,
dok ga vezeš pod prozorom ću bdjeti,
do godine ti ćeš biti đul-nevjesta moja.

Obećat` ti mogu i sunce i snjegove
al dimije zlatnim koncem prošarane
ja ne mogu, osim ljubavi svoje više dati
jer bogatstvo moje u brdima pase.

Siromah sam al` pošteno me ime krasi
rad` ljubavi naše, zla ti neću činit`
već predajem kabur-zemlji sevdah strasti
ne da li te otac, mladu za nevjestu meni.

Dok se nebom izmjenjuju sunce i mjesec
a lišće badema u avliji tvojoj žuti
zamišljat ću tvoje crne uplakane oči,
boluj mila, boluj dok ne zaboraviš mi ime.

Odavno više behar Bosnom ne miriše,
raznio ga vjetar i pokrila ga bijela zima
ostala je tužna pjesma podno Trebevića
skriven uzdah sevdaha u njedrima njenim.

.......................................................................

03.06.2009., srijeda

Poezija


Poezija nije vojnički ustroj
nit zvuk cokula na asfaltu
ona ne počinje s zvukom trublje
niti se piše s krvlju ranjenika.

Poezija nije savršeno dobar dan,
svitanje il suton u zagrljaju,
niti je suza isplakana na peronu,
il pogled što češlja daljinu.

Poezija nije vaga pravednosti,
blistav štit skovan odlučnošću
nit koplje oštro za srce meko
al nije nit melem duši trpkoj.

Ako poezija nije sve to „ništa“
pa traje ko svježa rosna kap,
zar da budem pjesnik što ište mrak,
kad oko ne vidi, već čeka srca znak.

Poezija nije ono što ti srce veli
Poezija, to je nedodirljiv med
najslađe nešto što usnama godi
čak i onda kad jako,jako boli.

..........................................................

02.06.2009., utorak

XXXVIII

( Luis de Gongora - ruža)

Ako mariš za prolaznu ljepotu
ružom ću te zvati, al znaj i ovo;
trajati dugo neće to bogatstvo
ko ni ruža što nudi nam krasotu.

Varana ćeš bit` u tihom šapatu,
dok ti lice zrači ko cvijeće živo
a srce živi to žiće sanjivo,
života će ti biti ko u cvatu.

Neka ti ne bude ljepota, muka
jer kad prevlada u pupu pohota
okonča svaka ljepota stostruka.

Radi uzdaha jednog, sva ljepota
kad pronađe ju neka gruba ruka
u trenu će postat` tvoja grjehota.

...........................................................

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se