Slavko Kukec - PiPi
10.05.2009., nedjelja
XXXIX
|
Tih očiju sjaj kojeg i sad volim rad` kojih imena se svoga stidim kad pažnju ničim ja ne zavrijedim već stih pišem i kukavno te molim. Mučiš dušu mukom okorjelim; a htio bih da poljanom jezdim, u zanosu plavim nebom lebdim, na krilima ko i ti, zlatokrilim. Samo pjesma ta još se tebe sjeća Kad letjela si poput vjetra krajem i dahom gasila plamen svijeća. U vis više sad te još uzvisujem da nagrada mi šutnje bude veća, progovoriš li i uhom te čujem. ................................................................ |
