Slavko Kukec - PiPi
23.04.2009., četvrtak
XXIX
|
( supruzi Đurđici za 41 rođendan ) Bolest si koja bez imalo milosti Posteljom grli ovo nemoćno tijelo. Smrt si radi koje ću kada stigneš Uspravan i ponosan stajati. Vatra si i naposljetku pepeo Stihija što u žaru me proždire, A ja ko Titan od nježne ruke mrem I grlim slatku sudbinu svoju. Zar ikad si me vinom opila il` to samo ljubav venama kola, ako me nisu opčinile oči vještice, zašto naposljetku umirem bez bola. Ništa mi ne moraš na glas kazati, ne odaj tajne, al` budi to što jesi. |
