Slavko Kukec - PiPi
20.04.2009., ponedjeljak
XXVI
|
Neka te ne vrijeđa moja šutnja, jer nema u meni zlih namjera i muk ovaj nije moja nevjera već poradi tebe sva moja patnja. Od očiju Božjih, žudnja me tjera i dok pišem svaki dan je skitnja, i želim da tvoje su mi ruke pratnja, draga, Ti; zato si tišina pera. Jednom kad budem ti pravi prijatelj i kad ne bude crvenkastog sjaja u stihu što sad je; samo mučitelj, pisat ću pisma duga sadržaja, o nadi da naći će me Spasitelj, kako s tobom pijem šalicu čaja. XXVII Pustim li žudnju da većim sjajem sjaji Muzom ću te zvati il` suzama kleti al` pustit neću srce da te zataji, stihom i rimom još više ću voljeti. Grmjet će zemljom i nebom otkucaji jer ljupkost tvoja može jako boljeti kad u zao čas nestanu uzdisaji, i dodirnu me ruke crne aveti. Zašto onda da zovem tu ljubav ljudskom Kad sjaj tih očiju pripada beskrajnom a ljubav takva čini me očajnikom. Zato ne zovi čežnju mojim imenom pusti me da zovem se tihim pjesnikom što piše sivo rukom svojom beskrvnom. ..................................................................... Dragoj prijateljici.... ..................................................................... |
