Slavko Kukec - PiPi
19.04.2009., nedjelja
XXV
|
Dok sivo bojim sve buduće dane tiho žalim i ko šapat se krijem, a s usnama bolnim jadikujem; Gdje je ona? Gdje, nestalo je lane? Nek mi oči izjedu crne vrane i to je bolje nego da samujem nje nema, da pred nju suze izlijem, tupi pogled nek s okom nestane. Što će mi dani, popodneva siva, pogled što luta od jutra do sutra, šapat ko jeka izgubljenih snova. Bez ljubavi ko strvina crvljiva, izvana neslomiv a trul iznutra kamen ko spomen budućih vjekova. ................................................................... prije desetak dana odlučio sam kako će se zvati ovo malo mračnije poglavlje moje poezije.... " šapat sivog popodneva " a ova pjesma je inspirirana upravo tim naslovom... bez obzira koliko možda zvuči crno i morbidno moja poezija u posljednje vrijeme sve je ok ... osmijeh vam ostavljam dragi moji blogeri - ( CE )... ..................................................................................... |
