Slavko Kukec - PiPi
21.03.2009., subota
XV
|
Ne! Da odlaziš, ti nam nisi rekao, tako iznenada, bez topla pozdrava, bruje riječi što nisi izrekao na mrtvim usnama, na licu što spava. Da! Ne mogu suzom što sam isplakao, vratit tijelo što će ga sakrit` trava; imam nadu kojom sam te dotakao u molitvi Bogu što nas sve spašava. To naš je život i smrt, tako to biva sad` tvoj korak odlazi k` visinama, a ostaje praznina nezamjenjiva. Dotičem te rukama, tihim željama, na cvjetnom odru bola neizreciva i tužno svoje srce tješim pjesmama. |
