Slavko Kukec - PiPi
21.03.2009., subota
XI
|
Godine prohujale poput vihora; koliko li je samo dana minulo kad tonula je misao k`o amfora a u meni, budilo se šesto čulo? Sjećanje me ne pušta iz tog zatvora, stih ti ostavljam da bi te to ganulo, al znaj da snaga je moja nova zora u oku svijetlo jutra što je svanulo. Vatra na usnama što ljube iznova, nada su mi što budi sva osjetila misao koja uvijek me izbavi. Noć i pun mjesec povrh naših krovova zar si se ti, to od ljubavi sakrila i čekaš da ti pjeva pjesnik ljubavi? |
