Slavko Kukec - PiPi
21.03.2009., subota
IX
|
IX Bože, pustinju mi sred srca prostireš u dlanove daješ bezbroj zrna pijeska i smrtnu misao kojom me razdireš, vjera je poput suha pijeska, sipka. Nisi Ti koji u meni odumireš već kušnja što jača, čovjeku je bliska al` nije u duši strah da me prezireš, grijeh nisu sva djela ovozemaljska. Kad tijelo i krv u požudu pada milostive su tvoje oči i snaga što vode putem u vlastitu samoću. Muk sred pustinje dok crna zvijer gleda u samoći nema mira nit bijega od sebe u sebi nad svojom prošlošću. |
