Golem komad zemlje
drveće kuća livada
i jedna divlja rijeka
tu sjedimo

i ne znamo
da nemamo riječi
čemu uopće započinjati
dijalog

želio si da pišem
o svijetloj budućnosti bez tuge
da spavamo potpuno sigurni
jedno uz drugo

makar samo te noći
pred kraj događalo se
da se osjećam suvišnom kao da je
netko treći između nas

ostavljala sam tu sumnju
neka uvijek bude
zabluda u koju ću
vjerovati

utapala sam se
u tvom kretanju
noseći svoje sjeme radosti
samo da svjetlost ostane našemu snu

dolazim niotkuda
odlazim nikuda
vječnost počinje
ovdje i sada

vječnost moje boli
nikada nisam ništa govorila
sada vrištim
danima

Tko ti kuha
tko ti pere čarape
izrabljivana sluškinja koju ne plaćaš
kad ti se žena vraća

nisi sposoban
vidjeti istinu
dobivam li krevet
tako je to s muškarcima

uvijek biraju
i uvijek donose odluke
što nudiš

kada
gdje
kako

tako opipljiv užitak
za svoje stavove uvijek dobivaš potvrdu
usnama pronalazim tvoje
noktima ti istražujem kožu

satenska je
savršenstvo minijature
navodiš me
na što

možeš otići
jer muškarci to mogu
jednostavno otići

ja sam osoba
a ne utjelovljenje žene
krhke nedužne ženstvenosti
i ne volim politiku u svom krevetu

ona je svugdje gdje je moć
sljedeći put mogu birati
s pojačanim užitkom prijestupnice
moja bivša ljubavi

Zora novog svjetla
tako si odredio
i tako si htio
zašto nisam naučila

putovati tvojim putovima
ili nisam mogla ili nisam htjela
sramota je odavno
prekrila moje lice

nedokučiva je tvoja ljepota i čar
i zahvaljujem ti što si postojao
sagibam se
želim ponovo biti

tvoja blaga i nježna družica
izručujem ti svu svoju ljubav
i ništa ne sakrivam u svojoj savjesti
reci mi što moram znati

i koliko sam velika u tvojim očima
jer tako me nemoć danima obuzima
tražim lijek za svoje izgubljeno srce
ni solsticij kao ni ekvinocij

ne obećava ulazak u novo doba
jer u samotnom tijelu ćutim tvoje snove
kao okrepu nad dobrim djelima
ali ne znam kojim

trčim li putevima
koje ti ucrtavaš
što sam učinila svojim grijesima
rađa li se u meni nada opraštanja

ili vremenska utjeha
trebam li se čuvati same sebe
tamjan i pomazanje
za koga tako želim živjeti i biti

ne shvaćam da moje duhovno oružje zatajuje
ja koja zbog tebe vrijeme zaustaviti mogu
savjetujem ti
kupi uncu zlata od mene satkanu

u svaku stanicu moga bića
koje diše samo za tebe
opet puše vjetar tvoje nestalnosti
kako da ga zaustavim

razum mi je slab ali vjera jaka
želim slobodno letjeti
ponudi mi svoja krila to mi ipak duguješ
poletjet ću i počivati

Salijećem te
da ti kažem sve
smiješim se

jednom
negdje
samo ćeš uzdahnuti
i s čežnjom zahvaljivati prirodi

na svojoj božici
koja je služila
svome zakonu
onako valjano
mir ću ti oduzeti

jao
bijesno huču zimski vjetrovi
i samo još jednom vidjeti želim
kako vodom tvoj lik teče
i kojom čašću
obraz mu umiva
voda

Patih zbog vas
ali ljubljah vas
k'o prije

nemojte mi suditi
želim srušiti vaš lik
u mojim mislima
želim vas kazniti

što mi niste dali priliku
da me pohvalite
u mojim umijećima

spravljanja domaće štrudle od sira
razvučene preko cijelog stola po duljini
i sok od rajčice ispasiran
na drveno limenu-pasirku moje pokojne bake

e moj prijatelju
vraćate me u svijet
mojih studentskih dana

kada od gladi
i slabosti nisam mogla ustati
iz mog metalnog kreveta
zavijena u deke
majčin svadbeni poklon
od kume

koje vonjahu na znoj
i urin alkoholnih dana mojih roditelja
i sada nakon toliko godina
vraćam se tiho

da me nitko ne primjeti
u mjesto svog rođenja
u ulicu
u kuću
koju ću naslijediti
u gotovo raspadnom stanju

a vi
vi pojma nemate
koliko me boljaše vaš prezriv pogled

tisućama milja daleko
od mogućnosti
da moju misao
prekinete
zapovjednim tonom
meni tako dragog vašeg ega

opravdala sam vaše postupke
i sada
nakon toliko vremena

hvala za vjetar
koji svaki dan postaje
sve jači i jači
i vaše priznanje
moga postojanja

a tako sam vas
željela
sanjala

od sada
svako će jutro moje
čiste izlizane cipele
dodirivati tlo koje ljubim
zbog vas

U Guinnessovoj knjizi sam i ja
a znaš li zašto
što me izdvojilo od drugih
godinama ostavljana
poražena
odbacivana

godinama u tvojoj nemilosti
štovala neznano i znano
vidljivo i nevidljivo
jer si to ti tražio

nisam uspjela doživjeti
svoju vlastitu narav
u svemu sam tražila tvoje odobravanje
magnetizirao si okolnosti našeg života

i tako podupirao moju želju
da budem posjedovana
toliko si bio moćan
u vezi koja je nastala i trajala

samo zbog moje čiste ljubavi
nisam željela uživati u dobrobitima
svoga stvaralaštva
u čistoj svijesti
samo da mogu
tvoje požude i strasti
ćutiti
nikada nisam
doživjela tišinu

da li je to tvoj izbor
nađi mogućnost
da doživiš tišinu