Točim ti sok od breskve
to nikada ne odbijaš
sjeo si
strpljivo čitaš cijeli članak
a ja pratim
svaki tvoj nagib glave
i uživam
sviđa mi se svaka pojedina riječ
ali najviše
zadnji ulomak
koji ovako završava
savršeno ti pristaje žena do tebe
ruku na srce
odlično radi sokove
a ujedno
s tobom koordinira i planira
jer tko može
u našem omiljenom samoposluživanju
u najvećem broju slučajeva
osjetiti životne užitke nepca
tvoga naravno
a da potom
provede tako malo vremena s tobom
a uvijek teatralno najavljuje
svoj proglas
iznenada uživamo
dosta
sve može čekati
moramo opet biti zajedno
pakiramo se i odlazimo
i nema onog što bi nas spriječilo
jesi li ponio križaljke
sok od breskve
i hladno pjenušavo piće
dolina sunca
jašemo po pustinji
vozimo se u poštanskoj kočiji
sunčamo se
zaokupljen si brisanjem kose velikim ručnikom
uz Božju volju
nitko više neće za tebe više biti
tako savršen kao ja
trenutak se izbora
tvoga bliži
buka gromoglasna
mješavina zvukova u nizu
od zaprepaštenja
do divljenja
do zavisti
primičeš mi se
vrlo blizu
pljesak je trajao cijelu vječnost
reci konačno tih nekoliko riječi kao
svojom nazočnošću
ne ukazujem čast vama
već njoj i njezinom snu
podižeš moju ruku
prebrzo otkucava mi bilo
nadam se da ću preživjeti
spona između mene i tebe
odolijeva vječnosti
iskapi svoju čašu soka
u svakom životu postoji jedan sastojak
nikada ga nisam vidjela
nikada dodir s njim imala
možda se zove svjetlost duša oganj
opasno sam svjesna
da ga imaš
ne znaš se nositi s njim
jer uvijek iznova doživljavaš poraz
proročanstvo tog neuspjeha
oživi ponovo svoj posrnuli duh
moja te ruka čeka
ispružena je prema tebi
oko tvojih plavih očiju
omekšale su bore
na mjestu smo gdje svatko sanja
povedi me
nisi me odbacio
zvuči mi poznato
vjetar otpušta cvijeće