Lebdim između sumnje i nade
ne znajući ustvari na čemu sam
poklonica sam Dijanina
koju poslušno slijedi rulja lovačkih pasa
obećajem sebi
imat ću sto zabava
gdje mi ona mlada gospodična zbilja svojski napreduje
istina Bog malen perivoj s vijugavim putevima
vodičima kroz travnjak
na kojem je zasađeno nekoliko brezovih stabala
donosi mi radost
laska mi
ti cjelovi kao da sam znala
sramota su tvoje nevjere
ostaje i na meni jer smo ista krv
i isto ime
a onda
tko zna
hoće li nam škoditi kretanje
u zamagljenom prostoru
i koliko puta može čovjek doživjeti neuspjeh
prije nego li odluči da više nikada i ne pokuša
teško je prihvatiti tu osudu
pa ipak to posebno
nešto nevidljivo
u svakome od nas
jest ono što priječi
da naš položaj postane još beznatniji
sve dok dišemo
ti i ja skupa – razumije se
hajdemo otključati vrata
te zatvorske sobe
i prepustiti se životu
koji uopće i nije život
ozbiljno misliš da se ne možemo spasiti
ne želiš se razočarati zbog loših rezultata
ti i ja ne tragamo za zlatom ili srebrom
već za ključem koji otključava
vrata naše zatvorene sobe
koji će nas osloboditi iz pakla
naše nesreće
zbog čega je to tako
zar nismo stvoreni na Božju priliku
kako da zaniječem tvoj lik
jesmo li se umorili od toga što nismo uspjeli
i zbog toliko suprotnosti morali smo predvidjeti
kako nam neizbježno slijedi kraj
još uvijek se mogu zacrvenjeti a i smijati
i dalje vrebam na skupljanju svih sretnika
koji predstavljaju sićušan dio lutki ovog svijeta
i drže se scenarija mudrih i otužnih mučenika
i tako dopuštam sama sebi da se utapam u moru boli
i dozvoljavam da moja istinska moć oslabi
i da dalje lutam kroz godine koje su mogle biti najbolje
jesam li ovdje bez ikakvog razloga
učini me sretnom – NEGIRAJ TO