Gubitak velike
životne prilike

jesam li isuviše sitničava
iza mene škripnula je podnica
čega se bojim
zašto drhtim
ako se okrenem
i jurnem iz bitke
jedino mogu
dobiti vjetar u leđa

pogađam se za svoj život
ovu haljinu
večeras
nisam odjenula samo tako
u neznanju
da li je ona poruka
izgledam li kao nevjesta koja se rumeni

a nemarnost tvojih pokreta
dok me držiš za ruku
uvijek si govorio da sam jedina žena
zbog koje bi mogao ostaviti stol za rulet
sputavaš me
i ne mogu se probiti
kroz nevidljiv krug
koji si stvorio oko mene
osjećam li slabašnu nadu
još uvijek postojiš

usudit ću se da te dodirnuti
i opet zamka
ti nisi osoba koja ima
vlastitu prošlost
trajanje je već određeno
to nećemo mijenjati

zatočenica u bajci
koju sam dijelom i sama stvorila
hladna koža
nisi duh
na tebi se osjeća
miris noći
ne opirem se
žudim

Unutarnji život jednog čovjeka
ne možeš spoznati
bez znanja njegovog stava
prema osnovnoj emociji
ljubavi

a je li tvoja ljubav
bila strasna odluka
i uvjerljiva

fascikl sam zatvorila
s tim slučajem
proglasila ga tipičnim
a možda i izuzetnim

postavila sam sebi
unutarnji uvjet
taj psihički materijal koji tražim
s većom lakoćom
a možda i manjom
jer u našem slučaju
u kojem se stvara sjedinjenje

za mene je jedini put
zaboravljanje imena
i pogrešnih sjećanja
na jednu vraćenu ljubav
i srdžbu prema nositelju tog imena

u meni još uvijek je mnogo znakova
otpora
koji se protive sjećanju na naučne misli
i zamišljanju divnih uspomena
koje lako postaju
žrtve zaboravljanja

a ipak zaslužuju
da im se danas klanjam i poklonim
jer ako to sve počnem ocjenjivati
mogu li u toj svojoj uludo bačenoj ljubavi
dobiti barem minus dva

e moj učitelju duboki naklon
slažete li se da čovjek mora sanjati
a ako mi zakažu snovi
radosna pojavit ću se
u jednom drugom svijetu
u drugim okolnostima
i možda ja budem tebi učitelj
pa može li makar
i minus dva za mene

Samo da se javiš
vijest o tebi
mogla bi me trznuti
iz stanja stalne potištenosti

moja duševna boljka
duboko je usađena
u želji da zajedno imamo
samo jedan jedini dobar dan

Bože moj dopusti mi da ojačam
jer ako se javiš
uvijek ću biti jača od tebe
bit ću pobjednik nad vremenom

i udaljenostima
uvijek si imao dva načina
kako osvojiti ženu
biti grub

biti nježan sramežljv
bojažljiv
jer podliježemo
prije no što smo spremni na borbu

biti pobjednik ili gubitnik
žene se uvijek predaju
tvoje riječi tvoja djela
gotovo je s mojim mirom

osjećam želju da čujem krikove
uništava me nadzemaljska ljubav
sve prekrivajuće blagosti
zalutali smo

Moja situacija
dodatno komplicirana
činjenicom da moj osobni ekran
kroz koji promatram mogućnost bijega

pred usađenim predrasudama
ipak uvjetuje kritično
i iskreno izbjeći zbrku
unutrašnjih reakcija

isprovociranih odlukama
u prošlosti
to se zove veliki gubitak
tko priča da se čekanje uvijek isplati

dva koraka do njega davno sam prešla
i što je sada moja alternativa
sve je napisano o vremenu koje smo prošli skupa
rastužena sam i šokirana

niti riječi niti papir ne pomažu
u suočavanju s istinom
uslijed silnih rastanaka
sa surovim i neobjašnivim prekidima
i uvijek njegov otpor
kad bi mi se vratio
rastavljeni i odvojeni
ili zajedno i odvojeni

sve bez blagoslova
i neprestanim plačem
i sažaljenjem
jesam li vrijedna sažaljenja

dugo već znam
ali ne priznam
s ovog mjesta
ne stiže se onamo

oboje nesretni
ti se ne možeš vratiti
ja ne umijem čekati
u bici smo s oblacima

koji natkrivaju vrijeme
dozvoljeno da budemo zajedno
prisiljeni smo na promjene
vidim nas u beskrajnom otvaranju

dubine su iskopane
što je potrebno
za veličanstvenu simfoniju
veličanstvenost zasigurno

Slika u boji
koja u meni izaziva oduševljenje
osušeni primjerci biljke
moj herbarij
ne osjećam neki intimni odnos
s botanikom
iako suho i uvelo
bilje je dio sjećanja na tebe
godinama
uspio si stapati se
s prirodom
i klanjati joj se
samo mali dio herbarija
trebao je završiti
u mom svijetu
otvorenom za moje snove

bit ću dobra
zaštitit ću tvoju poštenu dušu
tu zaustavite konje
izručite ih momcima
spašavam svoj dragulj
ukrali su ti slobodu
valjda te nisu oteli
da te učine nišanom svojih zlobnih misli
tvorca mog romantičnog stila
sada imamo
same sitne precizne crtice s porukom
transparentna ljepota
pojačana svjetlosnim efektima
a tema obična mala
izgubljena žena

Proganjat ću te u svakoj mogućoj prilici
ti ne voliš loše vijesti
a jedna je izvrsna
u Francuskoj sam
ovdje smo već pet dana
a već razmišljamo na tom jeziku
znaš li zašto
jer mijenja glazbu našeg vremena

imaš li vremena poletjeti
sa mnom
osjećam suzu u oku
samo trenutak
moram te poljubiti
u tvoj madež
na lijevoj strani lica
malo ispod jagodične kosti

kažem ti
poprilično uspješno
usmjeravam svoje snove
tvoja prošlost je moja budućnost
izvan vremena jedno smo
i znaš li da ovaj san
ne sanjam kako bih ga spoznala
a imam za tebe pismo
iz daleke budućnosti
i vjerojatnost je da nećeš morati
učiti kako me voljeti
ne sumnjaj u ono što znaš
moj si

zeleni crnogorični otok
cvijeće na sve strane
jezero sniva kao
i trava uz njega
sunčeva svjetlost prodire u sobu
kauč prekriven platnom boje ciklame
glazba u sobi punoj boja

trenutak još
moram te poljubiti
u tvoj madež
na lijevoj strani obraza
malo ispod jagodične kosti
uspjeli smo
to je jedna od naših budućnosti
a da napustimo naša tijela
i više se ne vratimo

jednoga dana
ne škakljaj me
to me raduje
ljubim te
osjećam to
ne zaboravi
sve što napišem i kažem
ne mora biti točno
odnosno može biti krivo
da li je to tvoja usnula glava
u mom krilu

hoćemo li jednom pričati njima
kakav je naš put bio
dati im nadu da postoji
sretno zauvijek živjeti
žao mi je što i sami
nismo prije spoznali
naša svjetla se dodiruju

trenutak
moram te još jednom poljubiti
u madež na lijevoj strani obraza
malo ispod jagodične kosti


Slavica Šarović