Noćas je i tišina gluha...........

Pusti me k sebi...
Da te gledam...
Neću te dirati...
Pusti me....
Poput tmine kad ubiješ svijeću...
Razlit ću se po tebi....
Ući u svaku poru...
Ali neću te dirati...
Udahnut ćeš me...
Ali nećeš me poznati...
Bit ću šapat što krik ga porodi...
Bit ću slutnja što ju um izgubi...
Nestati ću u tvojim očima....
Nećeš me vidjeti....
Ali razlit ću se po tebi....
Probit ću ti vene umom...
Preplavit ću tvoje srce...
Poput otrova...
Tiho ćeš venuti...
Nećeš znati zašto...
Ja noćas odlazim od tebe....

Imao sam...
Jutro okupano mišlju...
Vrijeme obzidano srećom...
Nisam nikad ni imao....
(tražio sam prikladan uvod)
Sunce proljeva krik odsjaja...
Mjesec nariče nad odrazom blijedila...
Blještim, ali sam hladan...
Silujem osmjeh prostom mišlju...
Gledam mrak i vidim jasno...
Gledam nebo i slijep sam...
Puštam se...
Padam, umirem, sagaram u padu...
Postajem zrak, vjetar....
Sad sam sve...
U tebi, oko tebe...
Udahni...
Da te napokon osjetim...

9 ciklusa....
9 posta prašina...
Kip bez sadržaja...
Ječala je tišina....
Ječiš, govor ne puštaš....
Ne idem dalje...
Um mi se rasuo....
9 ciklusa....
Prah....
Nema smisla....

Ja sam teorija...
Djelo uma...
Djelo vremena...
Pusti moje riječi...
Slušaj što pišem...
Ja sam čovjek...
Djelo riječi...
Djelo djela...
Pusti moj um...
Čitaj što govorim...
Kliču djeca bez teorije...
Plače majka bez čovjeka...
Čovjek posta djete...
Nevinost posta iluzija....
Vrijeme noćas porodi svoj kraj...
Vrijeme noćas spozna Stvoritelja...
....
Igram se života...
Pričom vremena...

Ogulih si lice...
Nožem vremena...
Pronađoh sebe...
Pronađoh stvoritelja...
Iskopah si oči...
Prstima sjećanja...
Vidjeh sebe...
Vidjeh krvavim dupljama...
Otrgnuh kožu...
Iluzijom pokreta...
Pronađoh ništavilo...
Pronađoh dijete što ne zaboravlja...
Otkinuh si um...
Mišlju ludoga...
Čuh smijeh tišine...
Čuh šapat proroka...
Oprostio sam si udove...
Ali trup ne mogu nikada....
Možda pronađem teorije...
Možda izmislim sebe iz ničega....