srijeda, 29.10.2008.
Aktualizirajmo reciklirano
|
U svijetlu novih okolnosti tj. pogibije gospodina Pukanića o kojem sam dosta pisao u kontekstu prisilne hospitalizacije gospođe Pukanić. Ovdje donosim komentare par blogera na nemanjinom blogu koji govore o tom slučaju. Komentiranje završava sa mojom sumnjom u moguću umješanost gospođe Pukanić u tadašnji pokušaj atentata nad gospodinom Pukanićem. Vrlo je vjerovatno da je tada to bila prva pismena izrjeka te sumnje o kojoj danas otvoreno govori i sam predsjednik republike. Dakle: Mala digresija! Primjetio sam da se tvom blogu često nalaze Kuljiševi fotosi sa pripadajućim mislima te spodobe. Imao sam prilike pročitati članak u Globusu koji je gospodin Kuljiš napisao o gospodinu Pukaniću i njegovoj nesretnoj supruzi. Volio bih da ti kao neosporni humanista daš svoj doprinos i adekvatno procjeniš cijelu ovu odvratnu i nakaradnu pompu koja se proširila medijima o slučaju prisilne hospitalizacije gospođe Pukanić. Bilježim se sa štovanjem. Kaniballektor. (šlagerpevač 10.04.2008. 23:53) Šlager, neću o tome pisati. Sam kažeš da se ta odvratna i nakaradna pompa proširila hrvatskim medijima, pa zašto prijatelju predlažeš da je umnažamo? (NEMANJA 11.04.2008. 00:02) Nije namjera umnažati nakaradnu pompu nego navesti ljude koji se bave novinarstvom da prije upotrebe jezika ili tipkovnice uključe mozak po mogućnosti onaj dio koji je odgovoran za empatiju. Zar smo zbilja potpuno nemoćni da na bilo koji način pokušamo objasniti tim ljudima koji su snimali tu nesretnu ženu u maničnom stanju da su time napravili nesagledive posljedice po njeno zdravlje? Zar smo zbilja nemoćni u tome da ukažemo kako čine zlo sa takvim brutalnim zadiranjem u nečiju privatnost? Mislim da bi raspravu o ovoj nesretnoj temi ne bi trebali voditi na razini sumanutosti manične osobe nego na razini kritike novinarstva koje je diletantsko i bezskrupulozno u svojoj površnosti. Bipolarni afektivni poremećaj za sobom nosi rizik suicida od 20%. Gospođa Pukanić će vjerovatno biti hospitalizirna najmanje 30 dana. Nakon potapanja lijekovima će vrlo vjerovatno pasti u depresivno stanje koje može kobno završiti nakon što se suoči sa posljedicama cirkusa koji je izazvan njezinom manijom. Mora postojati način da se u ovakvim slučajevima spriječi nekompetentne osobe da sa svojom površnošću i glupošću uništavaju i ugrožavaju tuđe živote pod parolom borbe za ljudska prava. (šlagerpevač 11.04.2008. 00:59) ....bravo shlager ! P.S. ..ali se i sa Neshom slazem da Vaseljena nije mjesto na kojem bi se trebala razglabati ova nesretna obiteljska situacija. (cveba 11.04.2008. 06:17) Slažem se s munjenim šlagerom, premda čisto sumnjam da bi takva rasprava mogla spriječiti mahnitost novinarskog žutila. Danas je jako teško biti novinar zato što novinari jedu kruh sa sedam kora namazan govnima. (inhibitor 11.04.2008. 08:44) Vi sve ne biste da se o ovom razgovara, ali to svejedno komentirate. Pa kad je tako, evo samo jedne opaske: O čemu mi tu zapravo pričamo? O hospitalizaciji bolesne žene i ciničnom osnosu medija spram njene bolesti, ili o činjenici da gospođa Pukanić jest narušenoga zdravlja, ali nije glupa! Hoću kazati, postoje ovdje najmanje dvije, sasvim disparatne teme: prva je bolest Mirjane Pukanić i odnos društva spram takvih osoba (pitanje javnosti bolesti, pitanje prava Mirjane Pukanić, etc.), dok je druga istina koju Mirjana Pukanić želi iznijti u javnost. Nažalost, te su dvije teme, iako kažem sasvim disparatne, u ovom slučaju u očitoj vezi: s jedne se strane ta istina pokušava dezavuirati bolešću Mirjane Pukanić ili pak osujetiti njenom hospitalizacijom, a s druge se njeno stanje, u svjetlu znatiželje koja je nesumnjivo prevršila mjeru, bezočno eksploatira. Treća tema, atentat na Ivu Pukanića, dodatno osložnjava stvar. Iako je očito da je nekog vraga tu bilo, pa je svaki sumnjičavi komentar unaprijed deplasiran, cijeli događaj izgleda kao bogomdan spin: kao što uvijek ponavljam, za vatrometa nitko ne gleda zvijezde, i sada, dok se raspravlja o tome tko je i je li pucao na Ivu Pukanića, nitko se po običaju ne pita ni o tome zašto je brže-bolje upravo u ovo vrijeme Pukanić prodavao tvrtku, kome je ona to prodana, kako to da su i opet u igri Austrijanci (kakva ciganska zemlja! optužuju nas da smo korumpirani, a nema niti jednog jebenog skandala u ovoj zemlji a da financijski tragovi ne vode k Austriji!), što se pokušava zataškati, i, u krajnjoj liniji, nadmašuje li istina koju bi mogla ispričati Mirjana Pukanić privatne odnose nje i njenog supruga? U jednu riječ: tko ovdje govori o bolesti Mirjane Pukanić? Ovdje se radi o samoj srži hrvatske politike, i odnosima koji odaju strikno kriminalan karakter: čim se sitaucija u bilo kojem mediju - Nova tv, Nacional, EPH...- dovede do pitanja vlasničkih odnosa, što je i sada slučaj, odmah zafijuću metci! Stravično! Odvratana zemlja, u svakom slučaju. (NEMANJA 11.04.2008. 13:25) Nesho, ti jako dobro znas da se ovdje radi samo i iskljucivo o profesionalnoj etici ( ili etikama ), Hrvatska ima jako dobro zakonodavstvo koje regulira prisilnu hospitalizaciju kao takvu, kontribuirali su formuliranju zakona i Mirek Goreta i Vlado Jukic, a to su ljudi apsolutnog moralnog integriteta, Mirek dapace svjetskog ! Jedna je stvar prisilno odvesti polesnika na psihijatrijski pregled, a druga je stvar prisilno zadrzavanje na lijecenju ili observaciji, ponavljam, to su dvije sasvim razlicite situacije. Novinarske etike sto se tice Kizzo ima pravo, premda mu je metafora notorno sirova, to da se nasa stampa kao pijavica nalijeva tudjom nesrecom je fakat. A sto Pukanic prodaje ili ne prodaje i to sve pucanje oko njega je sasvim treci par rukava, to je posel za policiju, meni se taj covek gadi kao karakter, gade mi se njegove politicke manipulacije ali mi ga je zao kao supruga i oca. Svi mi imamo raznorazne razine zivota, u nekima smo snazni, u nekima ranjivi, u nekima desperatni....elem: nista ljudsko nije mi strano. Eto tak, takva sam ti ja. (cveba 11.04.2008. 15:13) Čuj, Cveba, ja jako dobro znam o čemu se tu radi, a posljednja stvar o kojoj se tu radi jest hospitalizacija Mirjane Pukanić: vjerujem ja tebi kao dottoresi da su Mirek i Vladek kotribuirali, kao i da su to ljudi apsolutnog moralnog integriteta. Ali, ovdje se ne radi o tome. Ono o čemu se tu radi jest ono što u zaključku svoga teksta donosi Jutarnji list: Premda je gđa Pukanić malo prije dolaska policije i hitne pomoći novinarima izjavila kako je nakon smrti svoje majke postala nasljednica značajnog udjela Nacionala i NCL grupe, jučer je Business.hr objavio da je Ivo Pukanić NCL prodao austrijskoj tvrtki Vienna Capital Partners (VCP), dosadašnjem vlasniku 25 posto NCL grupe. VCP je, prema navodima Business.hr-a, sada vlasnik 75 posto cijele NCL grupe. Eto, Cveba, o tome se radi. Zato je gospođa Pukanić hospitalizirana. Zato gospođa ne smije pričati. Što je pak iza toga, zašto fijuću meci i koja je politika ugrožena njenim mogućim javnim istupom u tolikoj mjeri da se organiziraju cijele emisije kako bi se unaprijed osujetilo ono što bi Mirjana Pukanić mogla kazati, to je valjda svakome u ovoj zemlji postalo jasno. (NEMANJA 11.04.2008. 15:28) OK darling, moja poenta je bila samo na nivou protokola, a zasto je gospodja hospitalizirana to zna samo njezin ordinarijus, ja svakako ne znam, i da znam ne bih o tome smjela ni pisnuti, zbog etike, jel' da ? Cijeli tisak je inicijalno trubio, a i Banac pride, samo o tome kako se i pod kojim okolnostima netko moze uputiti na psihijatrijsku ekspertizu. Zato sam varirala na tu temu. Ne bih dalje o imenima, razumijem ja kaj hoces reci, jos da dodam, Vrapce nije arhipelag Gulag, a ovakvim napisima u stampi se ovih dana postigao samo jedan cilj : tko god ima bolesnika u kuci cije stanje se pogorsalo i , nedaj boze, moze uciniti nesto nazao sebi ili drugima ce tesko moci uvjeriti i Hitnu pomoc i Policiju da je situacija akutna. Svi se boje bilo kakve intervencije...vidis, to ti je oucome modernog novinarstva, mislis da stitis necija ljudska prava a onda su ta ista prava nekih ljudi ugrozena zbog bojazni sistema, steta, velika steta. (cveba 11.04.2008. 15:37) Pametan zaključak, ali, to je taj moderan svijet: sila koja želeći dobro čini samo zlo! (NEMANJA 11.04.2008. 16:16) Eto i mene! Pošto nisam sputan liječničkom etikom mogu reći mišljenje o trenutnom zdrastvenom stanju gospođe Pukanić kao netko ko dijeli iskustvo bolesti. Iz snimaka se jasno vidi da je gospođa Pukanić u uznapredovalom stadiju manije jer su simptomi očiti. Što je potaklo proces je drugi par rukava, naime lako je moguće da je velika financijaska transakcija kod gospođe Pukanić izazvala stres pa time i afektivnu reakciju. Nisam želio potaknuti raspravu radi istraživanja problema kokoš-jaje već radi reakcije koju je opravdana prisilna hospitalizacija izazvala u javnosti. Slažem se sa Cvebom da je sistem po kojem je riješena procedura prisilne hospitalizacije kod nas dobar. Imam iskustvo prisilnih hospitalizacija u Nizozemskoj i Hrvatskoj i mogu sa sigurnošću reći da Hrvatski model bolje funkcinira u praksi te da je zlonamjerna manipulacija gotovo nemoguća. Da pojasnim, ako liječnik opće prakse ili netko od bliže rodbine ili centar za socijalni rad procjeni da je nužna prisilna hospitalizacija, policija ima pravo sputati pacijenta ako liječnik iz tima hitne pomoći procjeni da je to potrebno. Kod prijema u psihijatrijsku ustanovu dežurni specijalista psihijatrije procjenjuje da li stanje pacijenta zahtjeva hospitalizaciju. Kod prijema na odjel psihijatrijske ustanove odjelni specijalista psihijatrije nudi mogućnost pacijentu opciju dobrovoljnog liječenja a ako je pacijent odbije, odjelni psihijatar šalje zahtjev županijskom sudu koji angažira neovisnog psihijatrijskog vještaka koji daje svoje stručno mišljenje o potrebi prisilnog liječenja. Naravno da tu postoji određeni domino efekt unutar psihijatrijske struke ali ne postoji mogućnost efikasnog manipuliranja izvan struke. Ovim želim pojasniti da sva ta halabuka koju su digli mediji, udruge i odbori za ljudska prava nemaju nikakve osnove i da su time pokazali da nisu kompetentni za poziv kojime se bave već su tu samo da rade pizdarije zbog vlastite promocije. Dvije godine života sam ostavio u psihijatrijskim ustanovama i nagledao sam se svakakvih sranja zbog kojih ti novinari i te udruge nisu niti obrvu podigle nego su se sada svi usrali da bi danas sutra možda njih netko mogao strpati u ludnicu jer su tako silno angažirani za pravu stvar. Šteta koja je nanesena sustavu zaštite osoba sa duševnim smetnjama je u ovom slučaju znatna i tu se isto tako u potpunosti slažem sa Cvebom. Što se tiče Nemanjinih opaski iz domene "GDJE SU PARE?" koju je putem specijalizira i doktorirao, svi smo mi svjesni da živimo u zemlji kojoj može pomoći samo revolucija kojoj bi na pijadestalu bila giljotina ali niti ti niti ja nećemo doživjeti taj dan. A sad za kraj ću dati jednu fascinantnu zamisao iako sam u potpunosti na strani gospođe Pukanić sa kojom suosjećam. Predpostavimo da je sve što je gospodin Pukanić izjavio o "atentatu" istinito te da mu je "atentator" prišao sa riječima na usnama: "sad ću da te ubijem" i pucao mu u glavu koju je ovaj spretno izmako i da mu je povrh svega toga još i pištolj zaglavio, zar se iz toga ne bi moglo zaključiti da je ubojica u pokušaju kreten kojega je gospođa Pukanić angažirala dok je još bila u hipomaničnom stanju sugestivne inspiracije. Možda sva ta zbivanja i nisu toliko disparatna koliko ti vjeruješ da jesu dragi Nemanja. (šlagerpevač 11.04.2008. 18:14) Shlager, Nesho, Kizzo, ajd' da stavimo tocku na I. Ova zadnja Lektorova opaska je izvrsna i vanserijski lucidna da bi se komentirala, to su vrlo delikatne stvari, ajmo mi, je vous en prie, onak kak to delamo u preferansu : paasss.... the whole subject . (cveba 11.04.2008. 18:44) |
utorak, 28.10.2008.
Molitva na šanku
|
Ma kako uzdiglo se srce Ma kako uzdiglo se srce Klonuti mora, mora pasti. Sudbino, prije no mi klone O daj mu još jednom cvasti! Još jednom opij ga i digni Milinom jedne mlade žene, Još jedne zaljubljene oči Za ove oči zanesene. Kad već se mora u tom srcu Ugasit mladost, a za vazda, Sa svojim blagom, slično skrcu Nek ne umre, već nek razda! Još nekoliko jasnih dana Da cijelog sebe u njih zgusnem, I grleći se, ljubeći se Ostatak mladosti da usnem. Dobriša Cesarić Oni koji su imali prilike pohoditi ovaj blog koji je kadkad odavao dojam određene težine, obzirom kakav život vodim, mogli su koješta o meni pomisliti ali u biti ja sam nenadmašni pateta ili ti romantik kakvim se volim zamišljati, (ponekad). Da, zaljubio sam se i to u trenutku kad sam pomislio da nema više nikakve nade, pijan i očajan stajući za šankom Jabuke i buljeći u posljednji trostruki pelikovac te večeri. Pojavila se ona. Rekla je da pokušavala privući moju pažnju dok sam gledao u nep. Kad sam napokon shvatio da pored mene stoji lijepa mlada dama upregnuo sam svu svoju koncentraciju da budem cool i pametan te započeh razgovor. Od tada pa nadalje slijedećih tjedan-dva provodimo u beskrajnom poljubcu i nježnostima u kojima se besramno utapamo. To veče sam osjetio silnu želju da zagrizem sočno žensko dupe i dragi Bog mi je podario neočekivanu ljubav, pa sad eto sanjam novu mladost u kojoj ću cijelog sebe lijepo da zgusnem. Da, vjerujem da je sve dosada bio samo put ka ljubljenoj i vjerujem da sam sa svojih četrdeset godina života napokon dovoljno zreo za novi početak koji predpostavlja budućnost sa malim postotkom grešaka. Eto napisao sam post o sebi, samo zato što sam popio, u protivnom vjerovatno ne bi'! |
srijeda, 01.10.2008.
Ti si mi u mislima
|
Ti si mi u mislima u mislima ti ti si mi u grudima još ploviš mi po žilama još lutaš mi po mislima čak i sada kada nisam tvoj još držiš me u zubima bez tebe nisam više svoj i kako sada da se oprostim od tebe i kako sada da zaboravim na sve ti dižeš me do oblaka i spuštaš me u grob ti kralj si mog sumraka a ja zauvijek tvoj sam rob i kako sada da se otkačim od tebe i kako sada da zaboravim na sve ti ti si mi u mislima ti ti si mi u grudima još ploviš mi u žilama ja sam čovjek tvoj, ja sam čovjek tvoj. Dino Dvornik (1964-2008) ... Ovaj tekst prepisan sa omota istoimene ploče se ne podudara sa tekstovima koji lutaju po netu pa predpostavljam da je izvoran. Ovaj tekst je jedan od rijetkih pjesama koje je Dino napisao osim što je "uglazbio" sve pjesme izašle na njegovim albumima. Zanimljiva je činjenica da Dino nije imao nikakva glazbena obrazovanja ali ga to nije spriječilo da svojim talentom pojede veliku većinu hrvatske estrade i iza sebe ostavi jedan zanimljiv, duhovit i kvalitetan opus. Da se vratim na tekst koji je gore napisan i koji spada među najbolje rock&roll tekstove ikada napisane na ovim prostorim pa i šire. Mnogi se ne bi složili da ovo spada u rock&roll jer je Dino Dvornik tata mata funka ali ovo je rock&roll u svojoj biti jer romantično-sirovo govori o nezasitnoj i razarajućoj žudnji koja se može primjeniti i na ljubav ili na bilo koji drugi oblik žudnje, ali ovdje je Dino pisao o žudnji za heroinom. Svatko tko je probao heroin vjerovatno će se složiti sa tom konstatacijom. Dino Dvornik je svoj život završio rano zbog posljedica uzimanja heroina. Da li ga radi toga treba osuđivati? Bez sumnje je "heroinska mudrost" Dvorniku omogućila da uobliči svoje iskustvo i izrazi se kroz muziku koju je stvarao i ta njegova "žrtva" je dala nama "smrtnicima" da uživamo u tim iskustvima ispričanim kroz muziku od strane neospornog talenta. Dino Dvornik za života nije činio zlo nego dobro te je stoga dobar čovjek a njegova kretivna postignuća su ga izdigla iznad mnogih koji nisu nikada bolovali od teške, neizlječive i razarajuće bolesti kakva je bolest ovisnosti o heroinu, stoga se slobodno može reći da je Dino Dvornik bio i veliki čovjek. |
