|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Daklem... ovo je ka moj blog... prosvrljajte okolo... i molin vas bez nebuloznih komentara, to ostavite za face to face ako bas morate pizdit... =)
| Djordje Balasevic ... |
moja Leona
Lorna the Vamp
Valerija
Wiky a.k.a Liquid Dreams
Mafe
Marinchy
Dino
Patricija
Petra
Tina i Nađa
Kapa
Mucy
untidyspace
Kit Kat Roxs
Jedna od njih
Vicious Vampire (blog joj je nažalost zatvoren, ali vridi pročitat sve šta piše na njemu)
**Sanja i Lara**
Dinks
Agim & Dack
Ovih dana:
citam: Celestinsko prorocanstvo
slusam: Bolero, Opca Opasnost, Urban, Sonata Arctica, Highland Glory, Eluveitie...
placem na: glupe faking krismas pjesmuljke
plesem na: svasta xD
zelim: puno toga...
cijenim: neman pojma
mislim na: ne da mi se mislit
zalim za: hm... nicime pretjerano...
veselim se: cokoladi xD
bojim se: ....
kupujem: robu za trening
imam: visak slobodnog vremena
impresionira me: neman pojma
cekam: ne cekan ja vise nista, BWAHAHAHAHA
igram se: hehe... ;)
gledam: True Blood
raspolozenje: svakakvo...
Upoznat ces me jednog dana
kad razbijes neprozirne sjene
kad otkrijes da sam sazdana od rana
kad otkrijes glumca sto place iza scene
Kad razmaknes koprenu od suza
uhvatis sjaj mojih ociju blijedih,
ono gorko iskustvo godina ranih
i upoznas mladost pramenova sijedih
Okrenut ces glavu i k izlazu poci
u stvarni zivot bez kricavih fasada
al' da li u sebi zaboravit ces moci
maloga statistu propalog komada?
Kako su tužni
Ti susreti u snima!
Naglo se budis,
U mrak, tapkajuc, zuris -
ruka ti dotice tminu.
Man'yoshu
Moj duh si takvom ispunila tugom
da bolna dusa odijelit se sprema;
uzdasi srca govore i drugom
da trpjet vise ono snage nema.
Amor vrline znajuc sto te krase;
"Zalim sto gines" - meni zborit stade,
"s gospoje ove sto ni volju da se
sazali na te naslutit dade."
I idem ko da vec sam onu stranu,
a tko me gleda, svakome se cini
da stvor sam sazdan od drva il' mjedi
sto pokrece se samo po vjestini,
u svom srcu nosi takvu ranu,
sto znak je jasni kako smrt ga slijedi
Guido Cavalcanti
If I caught the world in a bottle
And everything was still beneath the moon
Without your love would it shine for me?
If I was smart as Aristotle
And understood the rings around the moon
What would it all matter if you loved me?
Here in your arms where the world is impossibly still
With a million dreams to fulfill
And a matter of moments until the dancing ends
Here in your arms when everything seems to be clear
Not a solitary thing would I fear
Except when this moment comes near the dancing's end
If I caught the world in an hourglass
Saddled up the moon so we could ride
Until the stars grew dim, Until...
One day you’ll meet a stranger
And all the noise is silenced in the room
You’ll feel that you're close to some mystery
In the moonlight and everything shatters
You feel as if you’ve known her all your life
The world’s oldest lesson in history
Here in your arms where the world is impossibly still
With a million dreams to fulfill
And a matter of moments until the dancing ends
Here in your arms when everything seems to be clear
Not a solitary thing do I fear
Except when this moment comes near the dancing’s end
Oh, if I caught the world in an hourglass
Saddled up the moon and we would ride
Until the stars grew dim
Until the time that time stands still, Until...
Sting
Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.
Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.
O bolno svjetlo, nikad tako jako
I oštro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
Vatrene suze s kojih duplje gori:
A kroz taj pako bljeskovi su pekli,
Vriskovi drugih mučenika sjekli.
Al ovu strašnu bol već nisam čeko:
Krvnik mi reče: "Zgnječi svoje oči!"
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grč mi šaku gustom sluzi smoči;
I više nisam ništa čuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.
Ivan Goran Kovacic
Ja nisam ja.
Ja sam taj
sto hoda pored mene, a ne vidim ga;
kojega, katkada, vidim,
i kojega, katkada, zaboravljam.
Taj sto suti, spokojan, kad govorim,
taj sto oprasta, blag, kada mrzim,
taj sto sece tamo gdje mene nema,
taj sto ce ostati uspravan kad ja umrem.
Juan Ramon Jimenez
Ah, da, još se sjećam jasno, u decembru beše kasno
Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više.
Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina, šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.
Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -
Vjetar to je, ništa više.
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,
Sleti, sjede, ništa više.
Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".
Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo,
Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše,
Otići će i on kao nade što me ostaviše".
Tad će Gavran "Nikad više".
Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade
Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
"Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi
Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
Rače Gavran: "Nikad više".
"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".
"Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".
I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!
Edgar Allan Poe
Seen through these dreamless eyes
Blind buildings stark to the sky
Silhouettes as dividing walls
Guarding the eternal secret
Where is the flame to haunt you
Who do you answer to
My lies are always wishes
Lies that make me
See beyond the rationale
Accept the fate that nothing is meant to be
Be the least connected
Stay true to the last original
Apply layers to reality
Things only you can see
Add a beat to normality
To tap the core of insanity
I let my dreams cross over
To days of endless gray
If I could merge the mundane and the magic
We'd forge a new unknown
I let my dreams cross over
To nothingness and back again
If I could merge the mundane and the magic
Where is the dark I came to find
In latter days as time will find you
Memories will never let you get closer
The silent sighs in useless company
Wish for darkness and death again
In the face of ignorance and fear
I cast it right back
Some things were never there to begin with
Objectivity is truth denied
Apply layers to reality
Things only you can see
Add a beat to normality
To tap the core of insanity
I let my dreams cross over
To days of endless gray
If I could merge the mundane and the magic
We'd forge a new unknown
I let my dreams cross over
To nothingness and back again
If I could merge the mundane and the magic
Where is the dark I came to find
Dark Tranquillity
Kako te cekam, o kako te cekam!
Kad dode u dom gost moj, crni mrak,
slusam, no cujem samo hod tvoj lak,
i pitam: "Sam?" - "Sam, sam" mi tiho rece.
O, kad bi znao ta rijec kako pece
i kako svu noc grize me i zebe.
I lezaj moj je prazan sve do zore,
molitve svu noc usne moje zbore,
ime ti jecam kao izvan sebe.
Aloje Gradnik
Ti slucajno ides po slucajnom gradu
dok zalazi sunce i spusta se tama,
nista nitko ne zna na ovome svijetu,
nitko i ne sluti da i ja sam sama.
Oblaci se kupe i pjeni se more,
sreli smo se naglo i sve nam je jasno.
Tvoje oci plamte, moje ruke gore,
ali znala sam dobro da je za nas kasno.
Kisa neka pada preko ovog grada,
vino neka tece ovo dugo vece,
neka bude smijeha, neka bude grijeha,
jer sve to traje kratko,
i sve je to, sve je to slatko,
i sve, bas sve ce to proci
poslije ove noci;
neka bude smijeha, neka bude grijeha...
Svicu opet hladne neugodne zore,
zvuci tudeg grada sto se tesko budi;
opet sumi hladno, nepoznato more
nas se zivot bludni opet nama cudi.
I prolaze ljudi, i prolaze zene,
vjetar u krosnji stare pjesme svira,
nema nigdje tebe, nigdje nema mene;
Koga ljubav ova uistinu dira?
Samo je vrijeme pogresno mozaik sklopilo
i slucajno su se kockice srele nase.
Samo je jedno vece od nas nesto pogresno htjelo
i buduci mi se dani te veceri plase.
Samo je moje trajanje opet neuko promasilo
i samo plove moje olupine morem uzaludnosti,
samo me komad nespretnosti uplasio
jer shvacam da si i ti dio prolaznosti.
Samo su nam se pogresno zivoti dodirnuli
i sada ti depresijom ispisujem ime.
Idi, moji bolovi su ponovo utrnuli,
sama cu docekati nove plime.
Danima već kisi
Ja iz dura opet odlazim u mol
I ne znam vise kako
Od srca se ne smijem predugo
Sasvim krivo vrijeme za mene
Prolazim bez potrebe
Nisu sanse svima jednake
Ne mozes od istine
Oprostite na smetnji
I ja bih rado nesto veselo
Al' nema dobrih vijesti
Gorka valjda trazi lagano
Sasvim krivo vrijeme za mene
Prolazim bez potrebe
Sve su boje sivo-srebrne
Čekas ljeto, a već zima je...
A gdje je ljubav?
Ooooo... a gdje je ljubav?
Slazem dane, tugo,
Ti si moja vjerna pratilja
A nema tome dugo
Jos je bilo svjetla ispred nas
Trazim ljude, slabo pogađam,
Čuvaj leđa svasta se događa
Sve su boje sivo-srebrne
Čekas ljeto, a već zima je...
A gdje je ljubav?
Ooooo... a gdje je ljubav?
Parni Valjak
ostavljene zene uz obale sjede
s vodenim ocima one ljepse su no ikada
zaroni ruke... u ljekovite trave
podlozi im noc pod umorne kapke
i saznat ces...
zena dijete
postaje uvijek kad je ostave
budi njezan
to je najmanje sto mozes
dok na horizontu sumrak krilom dotice more
ti znas da
zena dijete postaje uvijek kad je ostave
budi njezan...
Urban
Ja tražim istinu, a to je često najteža stvar
Kucan na tvoja vrata još uvijek zatvorena
Koliko pokušaja toliko padanja
Ja moram ići dalje bez stajanja zaustavljanja
Svake noći tu si kraj mene
Znam opet dolazi taj osjećaj da nestaje vrijeme
Moje ruke, tvoji pogledi
Ljubi, ljubi me i ostani
Toliko dugo da zaboravim
Kada bude zadnji put i zadnji dan
Bit ću slobodan; ja bit ću slobodan
Ono što nebo spaja naša su gola tijela voda i vatra
Ostati ništa neće između svijetla i mraka
Koliko pokušaja toliko padanja
Ja moram ići dalje bez stajanja zaustavljanja
Svake noći tu si kraj mene
Znam opet dolazi taj osjećaj da nestaje vrijeme
Moje ruke, tvoji pogledi
Ljubi, ljubi me i ostani
Toliko dugo da zaboravim
Kada bude zadnji put i zadnji dan
Bit ću slobodan; ja bit ću slobodan
Svake noći tu si kraj mene
Znam opet dolazi taj osjećaj da nestaje vrijeme
Moje ruke, tvoji pogledi
Ljubi, ljubi me i ostani
Toliko dugo da zaboravim
Kada bude zadnji put i zadnji dan
Bit ću slobodan; ja bit ću slobodan
Divlje Jagode
Save all your prayers,
I think we're lost today,
There's no morning after,
No one's around to blame
I'm not afraid to bleed,
but I will do it for you,
we'll start among the hypocrites,
The melody of our time,
So say goodbye to the world,
We are the dead that walk the Earth
Scream your lungs out, await for laughter,
You don't have to wait forever,
It's the next disaster
What decides when you've lost the war?
When the first man falls,
Or when they erase it all
We're too numb to feel,
The downfall starts right here,
Hold your breath and swim,
Swallowed by life's tear,
In times of make believe,
No one just seems to care,
Maybe I should care less,
'Cause I will die too,
So say goodbye to the world,
We are the dead that walk the Earth
Scream your lungs out, await for laughter,
You don't have to wait forever,
It's the next disaster
What will it take for us to realize,
The more we provoke, winter will come twice...
Save all your prayers,
I think we're lost today,
There's no morning after,
No one's around to blame
Scream your lungs out, await for laughter,
You don't have to wait forever,
It's the next disaster
Scream your lungs out, await for laughter,
You don't have to wait forever,
It's the next disaster
In Flames
Have we lost the spark or a guide?
What's the latest on the screen?
Can't be too late to turn around.
I need all the help from you
I need to find something to blame for a long lost time
I am running from something I don't know
I am searching for something, which way to go?
I am trying to separate what's real
I am running in a wheel
Is it dark or is it bright?
What's the latest on the screen?
Please tell me my name
I haven't checked it today
I am running from something, I don’t know
I am searching for something, which way to go?
I am trying to separate what’s real
I’m running in a wheel
From green to red our days pass by
Waiting for a sign to tell us why
Are we dancing all alone?
Collect some stars to shine for you
And start today cuz there are only a few
The sign of times my friend
Avoid infinity
Are you for real?
Just scratch the surface
And you will find
Something to blame for a long lost time
From green to red our days pass by
Waiting for a sign to tell us why
Are we dancing all alone?
Collect some stars to shine for you
And start today cuz there are only a few
The sign of times my friend
Just scratch the surface
And you will find
Something to blame for a long lost time
From green to red our days pass by
Waiting for a sign to tell us why
Are we dancing all alone?
Collect some stars to shine for you
And start today there are only a few
The sign of times my friend
From green to red our days pass by
Waiting for a sign to tell us why
Are we dancing all alone?
Collect some stars to shine for you
And start today cuz there are only a few
From green to red our days pass by
Waiting for a sign to tell us why
Collect some stars to shine for you
Start today cuz there are only a few
In Flames
Aloha, ljudi...
Evo mene sa ekskurzije, sinoc san se vratila... Bilo je prrrredobroooooo!!!!!!! 
Mogla bi ja tako još 5, ma šta 5, 105 dana...
Došla san tako izmorena da san zaspala u 9 ipo i probudila se u 9 ipo...
A nikad prije u životu nisan spavala 12 sati, jednostavno mi ne triba inace toliko sna....
Ali pošto 5 dana nisan praktički ni oka sklopila, 
ipak je bija red da se malo naspavan, hehe... Uglavnom, sad cu u vrlo, vrlo kratkim crtama prepričat sta je tu bilo,
ono, samo najvažnije događaje...
Dakle, prvi dan smo se cili dan vozili, osim sta smo stali 3 puta u Šibeniku, Zadru
(2 sata) i negdi na autoputu. U busu smo se vecinom zajebavali,
sidila san na
predpredzadnjem sicu sa Lornon, a preko puta nas su bile Leona i Jelena, a iza nas sami muski....
Čimavica je cilo vrime baca baze o svecima kako igraju nogomet, čak je i kreira novu igricu, Underchurch 4,
tako da smo svi cenili,
al kasnije nan je malko dopizdilo sidit i vozit se pa smo postali mrzovoljni...
Uglavnom, kad smo došli, nastala je mala zbrka oko soba, al to se sve riješilo, tako da smo Lorna, Leona i ja dobile četverokrevetnu sobu na najgornjem katu, pod blaženim brojem 402
...
Za 15 min su svi znali u kojoj smo sobi, haha... I iako smo na početku bile nadrkane sta smo dobile sobu na najgornjem katu, izolirane od svih, kasnije se ispostavilo da smo na istome katu sa C-kavcima...
Bile smo jedine bekavice, mwahahahahaha...
I istu večer smo išli u disko, bilo je ppppprrrrrrrrreeeeeeeeeeeeeeddddddddooooooooobbbbbbbbbbrrrrrrrrroooooooo....
Plesala san cilu vecer, i Lorna i ja smo se spetljale se jednin likovima... I tako to.... hehehe... Kasnije su oni dosli do nas u sobu, pa ih je cuvar izbacija jer smo bili "preglasni".... 
Drugi dan smo bili u Poreču, pa u Rovinju, di smo se Lorna, ja, Čićo, Šime i Leona zagubili,
pa nam je na kraju Marjan obzirno pokaza put na ulicu Careru, di smo tribali ić,
i pored koje smo vec 2 put bili prosli i zanemarili je, unatoč tome sta je isprid nje na velikoj tabeli,
velikin slovima, pisalo CARERA... Onda smo išli ća u hotel, pa u disko (opet je bilo super),
pa onda opet zajebavat se po sobama....
Jadnoga Šimu su bili izbacili iz sobe, pa je mora prespavat kod nas.... Hahahaha.....
Lorna i Leona su zaspale vec u 2, a on i ja smo pričali sve negdi do 4 ipo, 5, 
pa smo zaspali,
i probudili smo se u 6 jer nam je nastavnica krvnički bubala po vratima...
Onda smo isli na Brijune, Leona, Lorna i ja smo se upoznale sa gnuom Matom,
koji se bija valja u svojim govnima,
za meksu dlaku i preplanulu put, i slikale smo se kraj njega...
Onda smo gledali slike druga Tita,
i zaključile smo da je pravi seksan, pa smo ga slikavale naveliko i naširoko...
Kasnije smo išli u Pulu, gledali Arenu, vratili se nazad i imali popodne slobodno...
Onda su nam dojavili da je umra 
jedan momak kojeg ja osobno nisan poznavala,
ali dosta drugih ljudi je, pa su svi neko vrime plakali i bili u depresiji...
Lorna
i ja nismo tile ić u disko,
pa smo se uvalile u sobu sa Hvaranima, koji su također bili
sa nama u hotelu (i još i Splićani i Kaštelani)... Onda nas je razrednica uvatila,
pa smo morale ić "u sobu"... kasnije smo otišle u sobu, došli su i Leona, Šime, a kasnije i Marino,
pa smo se sprdali nesšto,
i tako to... Marino je otiša ća,
al se nije moga vratit jer ga je čuvar uvatija. Kasnije je Leoni ispala cila rola wc papira u školjku,
pa smo je bile stavile sušit pored prozora... Šime je opet bija osta prespavat, al me kasnije Marino
zva da dođen kod njega i Čiće u sobu, pa san ja tamo prespavala...
Marino je cilo vrime izvodija pizdarije, napravija je neku smjesu od paste za zube, gela za tuširanje i vode,
pa je to prolija po noćnom ormariću, pokrija šugamanon i zalipija Čići u facu... kasnije je zaspa, pa se probudija oko 3 i iša izać iz sobe, pa smo ga pitali di će, on je reka "Neman pojma." i vratija se nazad u krevet...Hahaha....
Četvrti dan kad smo se proudile shvatile smo da se papir nije osušija,
i to nas je strašno pogodilo, pa smo ga bijesno izbacile na hodnik
i ostavile na milost
i nemilost C-kavcima i D-kavcima, koi su je na kraju nabili u prizemlje. Kasnije smo išli u Motovun,
pa u Fažanu na ručak, a popodne smo imali slobodno, pa su naši muški igrali nogomet protiv Splićana i Hvarana... Splićani su nas dobili, al smo zato u drugoj utakmici stukli Hvarane... hehe...
A u toj drugoj utakmici svi su naši muški skinuli majice, pa smo se mi ženske cile uživile i slikavale ih, hahaha...
Kasnije smo išli u disko, i bilo je prrrrrrrrrreeeeeeeelegendarnoooooooooo.....
Plesala san cilu vecer bez prestanka,
osim sta san bila po ure malo sila i izašla na zrak... Na kraju su pustili sentis, pa san uvatila Tonija da plešemo, hahaha....
Ujutro smo se probudile u 8 pa nismo stigle stavit kofere u bus, stavile smo ih isprid. A kasnije u busu su na početku, prije nego sta smo stali u Opatiji svi spavali, pa smo ih slikavali.
Onda smo stali u Opatiju, koja je prrrrelipa, i razgledavali smo, samo mi je ža šta se nismo malo duže
tamo zadržali. Uglavnom, kasnije smo stali i u Senj na ručak i onda smo se vozili, i vozili, i vozili...
Neko je bija nabavija pastu za zube, pa smo se time balili (meni je cila faca bila puna), a na kraju je bila nestašica vlažnih maramica, hihi...
Sve u svemu, bilo je prelegendarno, i ovih 5 dana nikad u životu neću zaboravit...
A sad pozdravi:
Pozdravljan cili A razred, a posebno: Čimavicu, Boška,
Duju, Ljubu,
Reića, Mislava, Marinu, Danči, Elenu, Vinku, Jelenu R.,
Jelenu P., Gloriju, Valu, Lucu...
Sve iz B razreda koji su išli, a to su: Lorna,
Leona, Jelena, Mare, Zvonka,
Antea, Činče, Tina, Jaky, Luka, Maro i Jadrić
Svih iz C razreda, a posebno: Čiću, Šimu, Tratinčicu (Milivoja), Marina, Marinka, Anđela, Damira, Gutića, Stojana, Doris, Karmelu, Zoricu, Ninu
Svih iz D razreda, a posebno: Živaljku, Duvu, Tonija, Alena, Perežu i sve ostale....
Alo ljudi.... Samo da se zna odma na početku ovaj post nije posvećen ničijoj baki, pa se nemojte uvridit... Lol...
Uglavnom...
BABE.
To su bića koja se najčešće ponašaju ka da su sa nekog drugog svita, tj ka da je još uvik doba njihovih ranih 30-ih, dakle 18. st.
Preforsiraju religiju, ka da je to jednia bitna stvar u životu,
idu u Crkvu kad god stignu jer su one "pobožne i čedne",
al to zapravo rade jer nemaju pamentijeg posla u životu A kad ne idu u Crkvu, onda one, onako "pobožne" idu na kavu sa svojim babama prijateljicama i tračaju sve i svakoga
, zabadaju nos svugdi di mogu i žale se kako je njima "teško i grozno, jer ih sve boli i jer one bidne nemaju love i jer nikoga nije brige za njih bidne",
pa onda dođu doma pa uvate gnjavit unuke "kako njih sve boli", pa onda stenju i stenju i uzdišu i stenju pa opet stenju kako je njima teško u životu....
A ako im se slučajno pojaviš pred očima u crnom, sa olovkom i maskarom na očima, ponašaju se ka da si osramotila čitavu svoju prodicu i dalje rođake..
. I onda ih strefi infarkt jer im kažeš da se gone u kurac..
. pa mislin ono...
Eto tako... sad san se malo ispuvala...
A sad malo o događanjima iz mog "prezanimljivog" života...
Ipak smo dobili nove učenike u razredu... Šiptara i makedonku... Jemin i Angela... Angela mi je super ženska, malo joj je teško jer joj je sve ovo novo, i ima poteškoća u pričanju, ali je skroz ok. jemin me malko živcira jer ne priča s nikim osim sa dvoje troje ljudi koji side u njegovoe redu i svi se moraju radit za njega jer on nema muda pric ti i ptat je neko obično pitanje u facu... Al neću nista govorit... Ne poznajen ga, pa onda...
Imamo par novih nastavnika... i tako to.... nista osebno... Samo su neki nastavnici još munjeniji i stariji... Sad su sa jednom ipo nogom u grobu.... lol.... nadan se da moja nastavnica iz hrvatskog ovo ne čita... jer mi je jedno vrime čitala blog.... hahahahahahaha......
Idemo na ekskurziju za 4 dana.... Yeeeeyyy!!!!
jedva čekan... Bit će prrrrrrrrrreludo..
.
Jedino mi je tlaka jer se moramo prvi dan vozit od Trogira do Rovinja 10-ak sati (idemo starom cestom), al nema veze...
sa nama će u busu bit nekih 8 iz OŠ Kistanjevo ili takvo nešto, nisan baš slušala...
lol.... A i sa nama će u hotelu bit navodno neki Splićani....
Hheheheeheheheh...... jedva čekan.... 
Ljudovi evo vam mene opet...
U zadnje vrime san bila svugdi, isla san u Skradin, na slapove Krke, u Boraju na janjetinu, skoknula do Vinisca... A sutra je skola...
Neeeeeeee..... Kmeee.... Bila san se veselila tome da cemo mozda dobit kojim cudom novog ucenika, koji bi po mogucnosti bija neki visoki, misicavi, crnokosi (ili plavokosi), plavooki metalac ili rocker, ali NE, nismo dobili nokog novog... Ništa... Nijente, nada, nothing... Smrc... I jos mi je skola ujutro sta znaci da cu se morat probudit u 7 i kvarat, tj 7 ipo, da 7 IPO da bi se stigla spremit i obuc i sva ta sranja samo da bi opet nakon dva- tri blazena miseca opet nogon stupila u meni najmrzu ustanovu... ŠKOLU. Ali dobro... Nema veze... Mislin, ima, ali pokusavan samu sebe uvjerit da nema... jedva cekan kad cu vise u srednju... da se maknen iz ove rusevine... I jedva cekan kad cu zavrsit srednju i odselit se iz ovog usranog, smrdljivog, selendrastog grada i otpicit negdi, po mogucnosti u Zagreb na faks... Valjda ce i to brzo proc... Kazu da sta si stariji da ti godine brze prolaze, al ja ocito jos nisan dovoljno stara da mi iti tjedni prolaze brzo, a kamoli godine... Uffff...
Uglavnom... Bila san dakle na janjetinu u Boraju i bilo je fino i ukusno ka i uvik... I bili su tamo i neki bikeri iz Slovenije, motori su in prezakon, stavit cu slikice...
Išla san i na slapove Krke... I bilo je sve u redu osim sta smo morali cekat nekih 30 min da bismo se ukrcali na fucking brod, i jos nas je neka fucking zenska koja radi tamo u toj nekoj njihovoj staklenoj zgradi (koje nije bilo tamo prije 2 godine) uvjeravala da u jedan brod moze stat 600 ljudi i da to sve brzo ide... 600 ljudi my ass, jedva su utrpali 50 piplsa, i to su se jos svi bili natisnuli... A sta je najgore, sve je oko mene bilo puno dicurlije, nije mi jasno kako neko moze ic NA SLAPOVE KRKE sa diteton u kolicima, ja nebi imala zivaca vozat tu bestiju uokolo... I onda su bile neke turistkinje bakice i turisti djedice koji su se cilo vrime naginjali preko ograde broda tako da teta i ja nismo mogle slikavat... Tribale smo ih gurnit u vodu... da se malo namoce... I operu... nisu bas zanosno mirisali... Ali dobro... I dosli smo dakle tamo, i ja san ostala paf kad san vidlia da se ljudi tako kupaju, alo, KUPAJU, kraj nekog vodopada, mislin ono, nacionalni park a ljudi se kupaju u vodi i moce svoje smrdljive, sproke nozurine i pisaju i ko zna sta sve ne rade u vodi... Mislin, ono... Al dobro... I naravno, Doris je pokusavala slikavat i uzivat u okolišu, ali naravno, moja predraga rodbina je skoro trcala isprid mene pa san morala cilo vrime skakutat da bi ih vidila... jedanput san ih totalno izgubila iz vida i hodala san polaaaaaako i slikavala SVE sta san tila, da bi na nekom krizanju vidila njih totalno zivcane kako mi masu i pokazuju kojim putem da iden... Ko da se ja ne bi snasla, ovako "pametna i bistra"...
Hihi... I na kraju smo, zbog mene valjda, zakasnili na stupid brod, pa su opet bili cili nadrkani i zivcani, i zderali su Cedevita bombone ko ludi da se smire, i onda jos kad smo usli u brod neki mali u kolicima je lupa Davida nogon, pa je onda Snjezana popizdila i rekla toj zeni da makne malog, pa se zena pravila luda, a ja san se davila od smija jer se mali bija gusija nekim bombonom...
I za kraj slikice:
ja i kamera
sljapovi Krke
kupachi... nda...
opet sljapovi
pokusali su nam naplatit sta smo slikali ovu bestijicu... ja san im se samo nasmijala u facu...
finoooo
