skybird

Kao što se može iz naslova očitati napustio sam poprište borbi nogometnih titana i konačno se vratio se u domovinu sreće, prosperiteta i pravde…
Nisam odmah mogao napisati koju bolesničku jer toliko je emocija skupljeno u ovo neprilagođeno tijelo da nisam htio svojim bolesnim mozgom iskvariti slike pohranjene u ovo malo jadnog mozga i puno sigurnije - u memorijsku karticu fotića…

Ono što me pokrenulo da se ubilježim u ovu stranicu je intervju Igora Mandića koji pogledah neki dan…Kaže čovjek britkog mozga da ne priznaje naciju jer ljubav prema naciji i državi košta koliko Žuja na kojoj to piše…I još kaže da srećom nikad u životu nije bio na utakmici…
Pa dokle li ću više doživljavati razočarenja? Čovjek kojeg sam volio slušati i čitati priča takve gluposti??? To je kao da netko kaže - žene vrijede koliko natpis na higijenskim ulošcima a srećom nikad nije jebo jer je to vjerojatno bezveze ?!?!

Baš zamišljam kako bi nogomet bio zanimljiv da nema tog nacionalnog naboja…Ne razmišljaš na koju ćeš utakmicu – na koji god stadion dođeš super, usput kupiš zastavu koja je najšarenija ili u boji majice koju imaš na sebi..uđeš na stadion i bodriš one koji trenutno imaju loptu…baš super… E da je sve u duhu te igre…Ruski separatisti i ukrajinski nacionalisti zagrljeni navijaju, građanski rat u Obali bjelokosti stao da zajedno navijaju, u Togu prestala politička ubijanja…

Iza mene nekoliko redova Glavaš…nitko ga ne jebe dva posto…malo dalje Rožić…nitko ga ne jebe dva posto…političara koliko hoćeš a ni ne zapažamo ih jer ih nitko ne jebe dva posto…Torcidaš iz Sinja BBB iz Dugava zajedno urlaju U boj u boj…Nema Lane Pavić…Piva u potocima…Nema HTV-a, HRTLa, Nove…nema ćelavog frustriranog impotentnog direktora…Možeš sucu jebat mater a da ne ideš u zatvor…Nitko ne pita za plaću ne misli o datumu uplate rate kredita…
Znam da liči na raj ali nije…To su gospodine Mandiću utakmice naše nogometne reprezentacije na koje vi srećom ne idete…I ne morate ali zato ne morate jebati i podcjenjivati one koji više vole pivo i zajebanciju nego raspravu da li je bolje da paški most bude 10 cm veći ili manji…Da je kurac bilo bi važno ali ovako me zaboli…

Ne znam da li bi bio dobar odvjetnik spomenutoj grupi nogometnih fanatika ali i za to me zaboli…
E da…ova vrsta natjecanja nema apsolutno nikakve veze sa natjecanjem koje se zove Prva HNL…U ovom drugom natjecanju je sve obratno od reprezentativnih natjecanja jer se tu pale automobili, tuku djeca, tu je Glavaš alfa i omega kao i drugi političari, tu rezultat ovisi o dogovoru Štimca, Mamića i drugih i sl…I zato igramo svake godine Ligu prvaka…u korupciji…

Možda jesam malo neurozan ali to zbog osjećaja koji je kao kad te budilica probudi iz dubokog sna u kojem si baš razodjenuo neku željenu damu…i kaže šest je sati - vrijeme je za posao…

I tako ostaje ugodna spoznaja da su Hrvati po još nečemu postali poznati – po navijanju…kažu da smo ludi…hahahahaha…da znaju samo koliko su blizu…

Svi pišu neke putopise pa evo i moje zadaće. ..
Neki dan (nedjelja) probudim se, ma kurac probudim - nisam ni spavao od uzbuđenja, obućem kockasti dres i odem na aerodrom sa kartom koju sam čuvao zadnji mjesec više nego jetru od ciroze...
Na aerodromu se naša grupa utopila među 2000 većinom normalnih ljudi jer je većina kolega bolesnika otišla kopnenim sredstvima...Odmah je bio zastoj - nedovoljno osoblja na šalterima...Iznenadilo ih...Nisu znali da će valjda svi doći...16 avijona...pa vele ko bi to napunio...
Ipak odletimo...Neki XYTours nas stavi u autobus i provoza po Berlinu, inače trećem turskom gradu po veličini sa 200 000 Rusa, a boga mi tu su neizostavni predstavnici Pirinejskog poluotoka, Balkanskog poluotoka i drugih otoka i poluotoka ...Mješavina za popizditi...Od znamenitosti sam vidio ona vrata, pa židovsko groblje...pa bundestag...pa židovsko groblje...pa filharmoniju...pa židovsko groblje...i da ne nabrajam dalje...uglavnom grad površinom 4 puta veći od Pariza...

Zatim nas odvedu na klasični njemački ručak u "gril kod Jure" - Jure naš čovjek ali koji peče čevape i pljeskavice na njemački...valjda špreha dok peče...drugo objašnjenje nemam...

Onda odemo do S - bana...Mi imamo J.Bana i BoBana a oni SBan i UBan...pa na stadion...
E tu malo stani...Brazilaca 180 miliona?...Pa šta da je nas 180 milona ? Morali bi graditi tribine ko Kineski zid...Pa mi smo ludi za 580 miliona...Kažu da smo dobro navijali...Pa šta će reći kad budemo stvarno navijali...Ti ljudi stvarno ne znaju šta je sreća...Kakav nacionalni dohodak, kakav izvoz, kakve stranke, kakva pizda materina...kog je briga kad jebeš sucu i oca i majku, kad vrištiš i skačeš, kad pjevaš himnu iz ponosa i ljubavi kao Filipović pred vješanje...kad se naježi svaka dlaka na koži...
Izgubili smo...Pa šta?..Tu se javlja jedini preostali optimizam u krvnoj slici Hrvata...sjebat ćemo žute i klokane...

Vraćamo se na aerodrom i vidim da su i njemci u kurcu...toliko neorganizirani i smotani da su nam bili smiješni i nismo se ljutili...oni rade sve po P.S.-u a to brate ne ide...malo improvizacije dobro bi im došlo...

Vraćam se kući iscrpljen ali i zadovoljan jer nedjelja je za koji dan a ja sam u Nirbergu...pa Stutgartu...

Prije svega, neizmjerno mi je zadovoljstvo da me se rado prisjećate…To me tjera da osim što posjećujem vaše, za mene terapijske stranice, napišem i koje slovo…

Tim više što se smatram izliječenim…gotovo izliječenim…
Jedino me jebe što to i doktori ne primjećuju pa sam i dalje u izolaciji…ali valjda će shvatiti kad me danas pozovu na razgovor…

Evo, kad me pitaju što mislim o tome što je ministru Primorcu nestala sportska torba u kojoj su bili i važni dokumenti sigurno neću reći da samo kreten može staviti važne dokumente u torbu sa upišanim gaćama i oznojenim dresom…i blatnim kopačkama…Neću reći da to pokazuje koliko su važni ti veleumni ministarski poslovi kad ministar vrlo povjerljive dokumente ponese na utakmicu da mu ih žena ne stavi kao podmetače za pivo i slaninu pa usvinji…
Neeee…Reći ću da to pokazuje koliko je čovjek vrijedan da i kad igra nogomet proučava amandmane na Zakon o školstvu…da je toliko spretan da je i crtani film Sport Billy snimljen po njemu a super torba kreirana po njegovoj faci…Dobro, to o faci neću reći…

E onda kad me pitaju što mislim o golubicama koje su ispustili pjevač Jole i njegova supruga nakon vjenčanja sigurno neću reći da me boli kurac za taj uzvišeni trenutak o kojem pišu sve današnje novine, i da su mogli pustiti još i više golubova i golubica da su jeli malo više graha…Ne, neću reći da bi se kladio u desni bubreg našeg predsjednika da nitko od njih ne zna što li predstavljaju ti golubovi i zašto su ih uopće lovili a zašto puštali…Iskreno ni ja ne znam…
Reći ću da je to jedna krasna gesta koja govori o novom životu dvoje mladih ljudi koji predstavljaju moralnu vertikalu našeg društva i da cijela naša vjerska zajednica treba biti ponosna na svoje članove…Istina mlada je već dobro trudna što bi značilo da je konzumirala seks i prije braka (ma ajde) ali za to postoji Sveta ispovijed pa je grijeh nestao…osim vidljivog stomaka…To zadnje neću reći…

Na kraju će me pitati što mislim o Tanji Tomić i njenom demoliranju muža i lokala…Neću reći da jebem mater i njima i novinarima kojima je to vijest dana…neću reći da im treba dati napunjeno oružje pa da se porokaju…Neću reći da je blago djetetu koje ima takvu mamu koja luduje u 4 ujutro…bez obzira o kom se radi…
Neee…reći ću da je to jedan nesretan slučaj koji se dešava i koji doprinosi boljem razumijevanju…i da svakako treba tim ljudima pružiti utjehu i pomoć…

Razvidno (hahaha, odakle mi to?) je da napredujem svakoga dana u svakom pogledu…
Pozdrav svima, kolko god nas ima…