Da sam žensko mislio bih da su ovih nekoliko zadnjih dana «oni dani u mjesecu»…Jer najradije bi sve poslao u lijepu pičku materinu i prijavio se NASA-i za pilota letjelice na Pluton…
Nema doslovno kutka koje me okružuje a da ne iskoči koji idiot sa nekom pizdarijom…Sve bi to bilo normalno da sam u svojoj ustanovi, ali sam na kućnoj njezi ovih nekoliko tjedana…dakle u okruženju normalnog svijeta…
I unatoč prekrasnoj obitelji koja naginje mojoj uvrnutosti, čini mi se da ću se dobrovoljno vratiti hospitalizaciji jer od svih ovih normalnih mogu samo potpuno skrenuti…
Tek sad vidim da mi je ovaj gotovo dvomjesečni boravak u ludari potpuno otvorio oči…Počeo sam analizirati zbog čega sam neprilagodljiv okolini, i ne znam je li to dobro ili ne ali sam konačno shvatio: NE KUŽIM ILUZIONISTIČKE TRIKOVE !
Sve oko nas je postavljeno u obliku iluzionističkog trika u kojem vidiš ono što ne vidiš a ne vidiš ono što vidiš…
Npr. u prošlim se Plodovima zemlje prikaže intervju sa nekim državnim poljoprivrednim inspektorom…Ako on zna šta ga ovaj pita i šta on odgovara, jebo me otac…Čovjek sto posto ne zna razliku između svinje i koze ali je inspektor…U najmanju ruku ko Prljavi Hari…Ma je i on Prljavi, ali od love koja je sletjela u njegove džepove nekim čudom.
I jebi ga sad, većina ljudi vidi nekog inspektora koji želi sve po zakonu a ja vidim blesana koji je naučio te tri rečenice o poštivanju legislative, i kojeg su postavili oni koji mafijaše mesom…Pa psujem…i onda kažu budala…
Onda poljoprivrednici…Prisustvovao sam osobno snimanju priloga o teškoćama poljoprivrednika gdje je jedan od tih ugroženih došao sa najnovijim Mercedesom ML, koji ima u zakupu 300 ha zemlje, traktor od 150 000 E kupljen kešom, kuću u kojoj se može smjestiti nogometna ekipa s obiteljima…I to s nula kuna plaćenog poreza jer sve to ulazi u troškove poslovanja…I mrtav ladan kaže kako su poticaji mali i ne može se živjeti…Ma marš u pičku materinu…Daj meni da tako ne mogu živjeti…
I opozicija koja god bila, koristi jadne uboge seljake…i svi ih sažaljavaju…
A ja i dalje u tim seljačkim tribunima vidim u većini kriminalce koji izbjegavaju plaćanje poreza i političko oruđe…
Ma neću više o medijima i televiziji jer su oni iluzionisti kakvih nigdje nema…ma nije samo kod nas…Ali su naši najbolji…zlatna medalja…
Neku večer pričaju o stranim ulaganjima…Švabe uložile u HT…Jebalo majku ulaganja…uložiš 3 izložiš 3 333 333…Ali kad se prikazuju brojke pa to je da se ljubimo od sreće…I sad gledam kako raste taj naš dug pa pomislim ako ovako nastavimo odošmo u pizdu materinu…al se u međuvremenu ubaci serija Bitange i princeze…I nitko osim mene više ne psuje nego se smješkaju humoru za koji još nije pronađen sinonim…Pa meni je do plača a ne smijeha…
I tako iz dana u dan…Svi se smiju, plješću, pričaju i čitaju o nekim idiotima kojima su životni vrhunci oblačenje i svlačenje…pilje u televizore čekajući omiljene sapunice i serije i uživaju u iluziji…
A majstori iluzije sjede negdje daleko od ove jadne male državice i smiju se učinkovitosti svojih davno smišljenih trikova … i polako iz publike izdvajaju one koji te trikove ne prihvaćaju…
I nikada još nisam osjetio strah od svega što se događa oko mene…Nikada do sinoć…
Jedine emocije pri pogledu na okruženje do sada su bili ljutnja, bijes i smijeh…
Međutim sinoć odlučih pobjeći od svih naslova i ekranskih nakaza u kazalište…Groteskna igra Događaj u mjestu Gogi…
24 sata poslije još nisam došao sebi od straha i panike…Jedan kazališni komad zamišljen kao crna groteska pretvorio se u dječju emisiju…Izvrnuti likovi su čistiji i neviniji od onih koje svakodnevno susrećem, gledam…
Ono stanje društvene (ne)svijesti što je u mom mozgu izgledalo crno sad je dobilo pravu dimenziju…
Ne…ne idemo u pizdu materinu…mi smo već otišli u tri pizde materine…
Ne znam koliko nam je još baterija ostalo da okrećemo sve na zajebanciju ali mislim da će nas i u ovoj našoj bolnici provaliti i onda smo gotovi…
A nismo daleko…
Rođendanska proslava dnevnika 24 sata…jebe mi se…Na partiju puno klope i pića…jebe mi se…puno poznatih…jebe mi se…novinarka postavlja svima provokativno pitanje : Znate li što je efekt staklenika?… E to me slomilo…
Predložio sam neki dan da Severinina Štikla bude himna…može…Ali moja himna je sad ona od Ede Maajke – Mater vam jebem…
Uostalom, dobro reče onaj natjecatelj u najslabijoj karici na pitanje koja je najveća zemlja južne Amerike u kojoj se priča portugalski…Čovjek mirno reče Španjolska…U pravu je… Ma ko me jebe…
