Vraćajući se jutros na odjel naše nam omiljene bolnice, mislim o tome kako sam u petak bio neopravdano grub prema očekivanom vikendu…
Očekivao sam novi teror raznih čimbenika na tijek mojih moždanih impulsa, ali sam dobio upravo suprotan efekt…
Od silnog smijeha kojem sam bio izložen, imam laganu upalu mišića trbušnog zida i dobro će mi doći malo ozbiljnije teme koje me očekuju idućih dana.
Prvi me urnebes dočekao na kavi u subotnje jutro…Naš profesor koji je zadužen za recenzije svih novinskih članaka, hodao je po kafiću širom raširenih novina i spominjući Boga u izrazito negativnom kontekstu na glas čitao udarni članak iz subotnjeg izdanja Večernjaka:
- „Ebi će najvjerojatnije postati Kinga rekao je jučer glasnogovornik Vlade Ratko Maček, odgovarajući na brojne upite novinara koje je zanimalo što će biti sa psićem.“
Prihvaćajući činjenicu da me više ništa ne može iznenaditi u našim novinama, veselila me pantomima našeg dragog profesora…Lupao se po čelu, čudio kao malo dijete, psovao…
Rekao sam mu da se smiri, popije još jedan pelinkovac i pročita Sportske a on je pogledao u strop i počeo zavijati kao vuk na mjesec…Onda je rekao:
- Kad sam ih otvorio vidio sam da je udarna vijest kako je Lani (ali ne Pavić, hvala ti Bože, nego Kranjčar) ostala torba na bečkom aerodromu…
Gledao sam ga i smijući donekle žalio, jer uz svu svoju naobrazbu ne shvaća da je sve to što čita danas najnormalnija stvar. Mozak se ispere i onima kojima je dobro napunjen a kako neće jadnom narodu kojem je pražnjen stoljeće…
Onda sam otišao na nogometnu rekreaciju na kojoj se nekim čudom našao i jedan naš poznati političar…E tu sam tek uživao…Čovjek iako zna igrati nogomet kao tuljan golf, nije želio izlaziti iz igre…I što je još bolje, svi se trude dodati mu loptu pa nakon što je on izgubi plješću i viču bravo…Ja sam se toliko smijao tom skeču da sam se skoro upišao…Čovjek se saplete o svoju nogu, opizdi na nos a oni viču bravo…Šta bravo? Što je pao na nos?...
Pomislio sam kako je sreća da nema i u protivničkoj ekipi jedan takav jer bi mi morali njima dokučivati lopte a da oni igraju jedan protiv drugog…I pravo je čudo što od 12 igrača nema dva funkcionera…
Od cca 2 mil. aktivnog stanovništva postoje : Saborski zastupnici, Vlada i njeni članovi, pomoćnici ministara i pročelnici ureda ministarstava, čelnici stranaka, župani, dožupani, predsjednici, dopredsjednici i vijećnici županijskih i gradskih skupština, gradonačelnici, načelnici općina, članovi općinskih vijeća, predsjednici i dopredsjednici gradskih vijeća, članovi odbora i pododbora za kulturu, sport, gospodarstvo, obrazovanje, zdravstvo, sukob interesa itd.itd., predsjednici, dopredsjednici raznih komora (svih osim plinskih), predsjednici, dopredsjednici i tajnici raznih sportskih saveza (doslovno bezbroj), društava, udruženja, udruga, zadruga i sl…
Ma kad ovako nabrajam dođe mi da se odem ispričati onom čovjeku što je živio u BiH a kod nas obnašao dužnost pročelnika za urbanizam i prostorno uređenje…Izjavio sam da smo kretenska država ako moramo dovesti ljude iz druge države a ne zapošljavamo naše…Pa jebote, stvarno nas nema dosta za sve ovo…Trebat će ih hitno još uvesti…
Ustvari, poznavajći prostorna uređenja Bosne više sam sumnjao u njegovu imaginaciju nego što mi je on kao on smetao…Pitao sam se kako on može predvidjeti nogostupe kad ih nije u životu vidio…
Onda sam sreo neke radne kolege koji me za vrijeme najžešćih sukoba sa direktorom nisu niti pozdravljali…A sad me samo nisu izljubili…Kažu da su oni uvijek tvrdili kako sam ja u pravu i da treba tog lopova staviti iza brave jer firma je na koljenima…Ali on im obećava dionice s kojima neće morati kupovati toaletni papir… Umirao sam od smijeha…
I tako, dešavalo se i drugih smiješnih situacija koje su samo potvrdile da je blago nama luđacima…Nama je sve ravno, smiješno…a na kraju kraljevstvo nebesko…
