Image Hosted by ImageShack.us

31.03.2010., srijeda

3.maj - trećemajcima






Jučer se u 3.maju održao Zbor radnika i radnica. Najbitniji dio bio je osnivanje INICJATIVE 3. MAJ - TREĆEMAJCIMA.
Bilo je pristuno više od 1000 radnika i radnica koji su nakon predstavljanja INICJATIVE 3. MAJ - TREĆEMAJCIMA od strane predstavnika radnika u Nadzornom odboru 3.maja, Rolanda Sušnja glasovanjem jednoglasno podržali INICJATIVE 3. MAJ - TREĆEMAJCIMA sa sjedećeim zahtjevima:;




3.MAJ – TREĆEMAJCIMA

Budući da 2. krug privatizacije ima neizvjestan završetak, ne smijemo prepustiti da se o našoj sudbini i sudbini našeg brodogradilišta odlučuje bez nas samih. Zbog toga predlažemo Vladi RH plan “B” za 3.MAJ:

Točka 1 Država daje 3.MAJ na upravljanje zaposlenima na period od 5 godina, a zaposleni preuzimaju obvezu da će u tom periodu od 5 godina dovesti firmu na razinu uspješnog poslovanja jednaku razini uspješnosti europskih brodogradilišta istog tipa, uz iste one državne potpore koje EU daje svojim brodogradilištima.

Točka 2
U tom periodu od 5 godina, država nadzire kako zaposleni upravljaju firmom i može razvrgnuti dogovor ako sa sigurnošću utvrdi da rezultati ne vode ka ostvarenju cilja.

Točka 3 Država provodi iste one mjere koje je pokušavala provesti u zadnjih 12 godina, ali ovaj puta u cijelosti i točno u skladu s poslovnim planom Uprave, a to je financijska sanacija i dovršenje ulaganja u tehnološku obnovu.

Točka 4 Država priprema i primjenjuje državne potpore iste onakve kakve primjenjuje EU za svoja brodogradilišta istog tipa.

Točka 5 Država priprema i primjenjuje dodatne državne potpore za prevladavanje sadašnje teške i vjerojatno dugotrajne krize na tržištu, isto onako kako to radi EU, uz dodatne mjere koje su potrebne radi činjenice da su bivši NO i Uprava u periodu od 2006. do 2008., izabrani od države, uveli 3.MAJ u period krize potpuno nezaposlen.

Točka 6 Po završetku perioda od 5 godina, ako zaposleni uspiju ostvariti cilj, država poklanja većinski paket dionica zaposlenima, a ako zaposleni ne uspiju ostvariti cilj, država odlučuje o budućnosti brodogradilišta, s tim da zaposleni sada preuzimaju obvezu da se neće protiviti bilo kakvoj odluci države.


SMH – Podružnica BI 3.MAJ, Sindikat 3.MAJ, SIK podružnica 3.MAJ, RV 3.MAJ Brodogradilište, Klub umirovljenika „3.MAJ“, Udruga veterana i dragovoljaca domovinskog rata Klub „3.MAJ“, predstavnici radnika u NO-ima BI 3.MAJ i 3.MAJ Brodogradilište d.d.



Bilo je krasno sudjelovati u prvi koracima ka direktno demokratskom odlučivanju radnika u smjeru radničkog samoupravljana!

Nešto više vijesti sa Zbora radnika možete pročitati na stranici Novog Lista.
- 16:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.03.2010., nedjelja

‘Damir Polančec dogovorio stečaj iza naših leđa’

Ako odgovorimo da stečaj nije zadnja opcija, možemo očekivati povratak pregovora o brodogradnji na početak 112 milijardi kuna jamstava. Doći će nam na naplatu u vrlo kratkom roku ako se otvori stečaj svih brodogradilišta

RIJEKA, ZAGREB - Vladimir Drobnjak, glavni hrvatski pregovarač u EU, izvijestio je danas Vladu da neke članice Europske Unije traže hitno očitovanje o ispregovaranim pozicijama za brodogradnju. Kako doznajemo iz visokih vladinih izvora, Bruxelles želi potvrdu da će nad hrvatskim brodogradilištima ukoliko ne uspije drugi privatizacijski krug biti otvoren stečaj. Rok za pismenu potvrdu o tom konačnom stavu navodno je danas.

Nemamo alternative

Taj je zahtjev zatekao Vladu pa je sazvan hitan sastanak ključnih ministara koji bi trebali formulirati odgovor. U gospodarski i socijalno uzdrmanoj državi stečaj brodogradnje, premda ga je kao izvjesnu i s Bruxellesom dogovorenu opciju otvoreno najavljivao bivši potpredsjednik Polančec, Vlada bi sada, nakon dramatičnih prosvjeda seljaka, htjela izbjeći pod svaku cijenu.

Ne samo iz straha od izlaska tisuće brodograditelja na ulice, već i zbog potresa koju bi takva odluka izazvala u proračunu. Preko 12 milijardi kuna državnih jamstava u slučaju otvaranja stečaja automatski bi u kratkom roku stiglo na naplatu. U situaciji kada je gotovo izvjesno da niti u drugom pokušaju neće biti kupaca za svih 6 hrvatskih brodogradilišta, pri čemu za najveće nema nikakvog ozbiljnog interesa, zahtjev iz Europske Unije samo je pojačao nemir jer bi potvrdan odgovor značio da doista nakon 16. travnja više nemamo niti jednu alternativnu opciju osim stečaja.

Jedan od mogućih scenarija koji se razmatrao jest da Vlada odgovori Europskoj komisiji da stečaj nije zadnja već jedna od mogućih opcija. No, ako članice EU ne budu zadovoljne tim odgovorom, to bi moglo značiti da odgađamo otvaranje poglavlja 8 i da pregovore o brodogradnji vraćamo na početak. Za vladu Jadranke Kosor to je politički neprihvatljiv scenarij jer znači da eliminiramo svaku šansu zatvaranja pregovora u najavljivanim rokovima. Čak niti ideja da EK uvjerimo kako je progovore o brodogradnji vodio bivši ministar Damir Polančec, i to potpuno samostalno, da je Nacionalno vijeće za proces pregovaranja u svom zaključku stečaj navelo kao jednu od opcija a ne konačnu, za Europski komisiju vjerojatno ne bi bila prihvatljiv alibi.
Vlada ne želi stečaj

Naime, sve što je Polančec ispregovarao, a mnogi danas u Vladi tvrde kako o tome ništa nisu znali niti su vidjeli pisani trag, prošlo je proceduru odobravanja u većini zemalja članica EU. Da Vlada pod svaku cijenu želi izbjeći stečaj potvrđuje i odluka sa zatvorene sjednice. Ministarstvo financija odobrilo je državna jamstva za tri brodogradilišta, splitsko, trogirsko i 3. maj.

- Na Odboru o tome nismo raspravljali. Ali sam čuo, doduše neformalno, kako smo Europskoj komisiji potpisali takav memorandum - kaže nam jedan član Nacionalnog odbora za pregovore s EU. Kako nam je otkrio jedan sindikalni čelnik, bivši premijer Ivo Sanader još 2008. rekao je kako će u slučaju neusjeha dva kruga privatizacije jedna od mogućnosti biti i njihov stečaj.


EU: Hrvatska je obećala stečaj

Vijeće Europske Unije sljedeći tjedan moglo bi uputiti Hrvatskoj poziv za predstavljanje pregovaračke pozicije o poglavlju o tržišnom natjecanju nakon što je Europska komisija ustvrdila da su ispunjena mjerila za otvaranje tog poglavlja. To je potvrđeno jučer Jutarnjem listu iz raznih izvora EU, ali i upozoreno da je to moguće samo ako se Hrvatska bude pridržavala preuzetih obveza u vezi s privatizacijom brodogradilišta. - Hrvatska je čak i pismeno potvrdila da će, ne uspije li drugi krug privatizacije škverova, početi stečajni postupak. To je i uvjet koji su neke države postavile da bi dopustile otvaranje ovog poglavlja - rekao je visoki izvor iz EU. No, iz EU upozoravaju da ako Hrvatska odustane od obećanog, neće se moći otvoriti to poglavlje. Inače, to poglavlje jedno je od tri koja još nisu otvorena. Slovenija je već najavila da će odblokirati poglavlje o vanjskoj politici i obrani, a odblokirano je i poglavlje o pravosuđu. (A. Palokaj)


Izvor Jutarnji.hr
- 23:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Krepat, ma ne molat

Brodogradilište "Treći maj" jedno je od poprišta aktualnog radničko-seljačkog bunta. Igor Zenko, zavarivač brodskog trupa: "Funkcija birokratskih sindikata je sputavanje radnika u odlučnijim akcijama."
Roko Markovina, profesor strojarstva i brodogradnje: "Strah me i razmišljati o scenariju odlaska škverova."

˝Moj posao može se usporediti s radom u rudniku jer ljeti je pakleno vruće, a zimi hladno. Uz rad na navozu dolazi beneficirani radni staž zbog stradavanja dišnih organa, a ni reuma i ostale bolesti nisu rijetkost˝, tako svoj posao opisuje trideset trogodišnji Igor Zenko koji zadnje tri godine radi kao zavarivač sekcije brodskog trupa u riječkom brodogradilištu Treći maj. Mnogi koji dođu na njegovo radno mjesto vrlo brzo i odu - neki jer ne mogu izdržati u takvim uvjetima rada, a drugi odlaze trbuhom za kruhom čim postanu majstori.

Treći maj poznat je i kao „dolina gladi" jer se za redovne sate radnici mjesečno prime plaću od 3500 kuna, a nekad i manje. No koliko god se taj iznos činio mizernim, 2850 radnika zna da je bez njega itekako teško preživjeti, jer do prije nekoliko dana nisu primili plaću za siječanj, a sličan scenarij proživjeli su i u listopadu prošle godine. Krajem veljače organizirali su prosvjedni skup u svom brodogradilištu, a osim plaća od Vlade su zahtijevali i izdavanje državnih jamstava za sva hrvatska brodogradilišta kako bi se osigurala likvidnost tijekom trajanja natječaja za privatizaciju. Ovaj prosvjed trebao je biti tek uvod u onaj veliki zakazan za ožujak, no sindikalni čelnici su nakon sastanka s ministrom Popijačem po tko zna koji put povjerovali Vladinim obećanjima pa su najavili njegovo moguće otkazivanje.



˝Smatram da su štrajkovi i blokade uvjetno dobre metode, pogotovo u firmama koje su ostale bez sredstava i repromaterijala za proizvodnju. Zapravo mi se čini da je funkcija birokratskih sindikata sputavanje radnika u odlučnijim akcijama. Prema aktualnim događanjima vidimo da su seljaci već lagano počeli shvaćat da ih birokrati samo zavlače obećanjima i počeli su se samoorganizirati, ali nije se lako boriti protiv onih na čijoj si platnoj listi jer to je kao da piliš granu na kojoj sjediš. Tripartitnom sustavu država/poslodavac/sindikat težio je i sam Benito Mussolini, a dobro znamo kako je on završio. Upravo Treći maj simbol je oslobođenja grada Rijeke od fašističke čizme pa bi netko ponovno mogao ovdje slomiti zube˝, kaže Igor, ne krijući svoje razočaranje trećemajskim sindikatima.

Igor tvrdi kako se u njegovom brodogradilištu poštuje zaštita na radu i Zakon o radu o čijoj bi se kvaliteti dalo raspravljati. Na navozu radi i dosta kooperanata, a javna je tajna da je velik broj njih prijavljen na minimalac dok im se ostatak novca isplaćuje na ruke. Događalo se da se neki od njih otruju dimom ili plinom zbog nepropisnih uvjeta rada. ˝S jedne strane su sami krivi jer imaju pravo odbiti raditi na mjestu koje nije propisno ventilirano, a s druge ne znam kako bi gazda privatne firme gledao na to da se njegov radnik inati oko tamo neke zaštite na radu˝.

Igor Zenko poslovanje svog brodogradilišta ocjenjuje kriminalnim. Taj kriminal omogućilo je izuzeće brodogradnje iz Zakona o javnoj nabavi ˝zbog specifičnosti djelatnosti˝, pa se svi poslovi sklapaju izravnom pogodbom. U Trećem maju znalo se događati da kooperanti dobiju novce za posao koji nisu obavili, a u noćnim smjenama dolazili su zavarivači iz drugih poduzeća koji nisu poznavali svoj posao. ˝U tri tjedna napravili su štetu od nekoliko stotina tisuća, a možda i milijun kuna, a osobno sam popravljao njihove greške nekoliko tjedana. Pretpostavljam da su radili samo noću jer po danu u škveru postoje kontrolori koji mogu od svakog zavarivača zatražiti atest˝.

Igor, kao i ostalih 40 000 radnika hrvatskih brodogradilišta, ne zna koliko će još dugo uspjeti zadržati svoje radno mjesto, jer nakon neuspjelog prvog kruga privatizacije, kojoj se oštro protivi, niti nedavno raspisani drugi ne daje previše razloga za optimizam. ˝Svaka privatizacija pljačka radnika i naroda koji su sve to stvorili, a naši političari odlučili su se riješiti brodogradnje nakon što su preko škverova profiltrirali novac poreznih obveznika u džepove podobnih poduzetnika. Proizvodnja samo što opet nije stala i trebat će, kao i prošli put, mjesec do dva da se ponovno pokrene. Većina radnika će otići na čekanje, a tada će već natječaja za privatizaciju biti pri kraju. To je odlična taktika da u škveru bude što manje ljudi pa neće biti previše problema kad policija dođe izbacit šačicu radnika i radnica kad brodogradilište ode u stečaj˝, tvrdi Igor.

Roko Markovina, profesor splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, smatra kako bi u današnjem neokapitalističkom sustavu, u kojem radnici nemaju niti elementarne prava, najoptimalnije rješenje bio model privatizacije tzv. mješovitog vlasništva s većinskim udjelom države, jer smatra kako bi to bilo najmanje bolno za radnike i njihove obitelji. Markovina prvi krug privatizacije opisuje kao nedovoljno ozbiljno pripremljen, o čemu između ostalog govori i činjenica da Sanadera i Polančeca, dvoje čelnih osoba iz Vlade koji su bili zaduženih za privatizaciju brodogradilišta, sada nigdje nema. ˝Ne vjerujem da će prodaja uspjeti niti u drugom krugu i smatram da se još trebalo pričekati nekoliko mjeseci s raspisivanjem natječaja, dati vremena struci da korektno obavi svoj posao te pričekat da se recesija pomakne sa 'donje točke'˝.

A ako privatizacija ne prođe niti u ovom krugu, Markovina predviđa tri moguća scenarija: stečaj brodogradilišta, kojeg smatra najgorom mogućom solucijom zbog mogućeg gašenja proizvodnje što bi vrlo izgledno dovelo i samu državu u stečaj, zatim programirani stečaj s preustrojem za kojeg misli da je bolje rješenje jer bi se barem nastavila nužna proizvodnja, a dobilo bi se i malo potrebnog vremena da se izvede preobrazba brodogradilišta na način kako struka predlaže, odnosno da se dio predmontaže i navozi zadrže u većinskom vlasništvu države, a sve ostalo privatizira i nastavi raditi dijelom s brodogradilištem ˝montažnoga tipa˝, na sasvim drugoj osnovi - kao partneri, a ne kao kooperanti. Treći scenarij je vraćanje brodogradilišta radnicima, to jest kako ih Markovina naziva, njihovim stvarnim vlasnicima.

Igor Zenko je također uvjeren u propast drugog kruga privatizacije, nakon čega vjeruje da će brodogradilišta otići u stečaj. Smatra da bi odlazak u stečaj s preustrojem za radnika bila bolja opcija od same privatizacije. Njegova želja je da se potom na mjesto nadzornog odbora i uprave postavi radničko tijelo koje bi funkcioniralo na principu studentskog plenuma. U tom slučaju nastala bi kooperativa kao u Argentini kad su radnici preuzeli propale firme nakon njihove velike ekonomske krize i počeli o svemu odlučivati samostalno na ravnopravnoj bazi.

˝Veliki sam pobornik neposredne demokracije i nehijerarhijske strukture u kojoj ljudi zbilja imaju moć u svojim rukama - jedan čovjek jedan glas. U takvim strukturama često se dolazi do rješenja kroz raspravu. Smatram da je kolektiv uvijek pametniji od pojedinca, a njega se ne može potkupiti, ucijeniti ili izmanipulirati. Radnički plenum bio bi dobar odgovor na nesposobnost i potkupljenost uprave i birokratskih sindikata˝.

Osim seljaka kojima su studenti u nekoliko navrata pružili podršku i koji su jesenas održali svoj prvi plenum, tijekom druge studentske blokade radnici Trećeg maja također su gostovali na Filozofskom fakultetu što su bili prvi koraci u ˝izvozu˝ metode direktne demokracije. Igor tvrdi kako je solidarnost među skupinama ključna stavka u borbi za pravednije društvo pa ne sumnja u uspjeh te metode. ˝Praksa će pokazati da je direktna demokracija u kombinaciji s nehijerarhijskom strukturom daleko pravednija od parlamentarizma. Studenti su napravili i Radnički FAQ s objašnjenjima privatizacije, socijalnog partnerstva, direktne demokracije, pozitivnih i uspješnih primjera radničke borbe, pa preporučujem svim radnicima i radnicama da ga pročitaju i primjene˝.

Često se privatizacija brodogradilišta navodi kao jedan od uvjeta koji Hrvatskoj omogućuje što skoriji ulazak u Europsku uniju, a kako kaže Markovina, čelnici Unije to zahtijevaju kako bi na neki način zaštitili svoju brodogradnju. Iz primjera pulskog ˝Uljanika˝ vidljivo je kako je naša brodogradnja kvalitetna i konkurentna na svjetskom tržištu. ˝Ne bismo trebali težiti ulasku u Europsku uniju 'spuštenih gaća' pod svaku cijenu. Jer, kakvi uđemo u Europu, takvim će nas držati dulje vrijeme. Ulazak u Europsku uniju donosi određene prednosti, ali može donijeti, ako se uđe nedovoljno pripremljen i veliku štetu na svim poljima˝, poručuje profesor Markovina. Radnik Trećeg maja ističe kako članstvo u EU ni pod koju cijenu ne znači poboljšanje ekonomskog stanja radnika, a u prilog tome daje primjere Grčke, Portugala, Španjolske, Rumunjske i Bugarske. Smatra kako bi od ulaska u Uniju profitirali tek krupni kapitalisti.

A da se ne bi ponovio slučaj iz riječkog brodogradilišta u kojem brod za prijevoz automobila Monte Carlo stoji usidren već mjesecima, profesor predlaže da se u fazi izrade projekta uvede naručitelja u njegovo stvaranje kako bi bio svjestan opravdanosti tražene veće cijene. Tada bi on brodogradilište smatrao svojim partnerom, a ne samo proizvođačem broda, kojemu treba, pošto-poto, smanjiti ponuđenu cijenu, a i sama država bi trebala brodogradilištima davati neki vid izvoznog stimulansa.

Početkom prošle godine na splitskim ulicama pojavio se grafit ˝Ako odu škverovi doći će vam Grčka˝, a profesor Markovina tvrdi kako ti grafiti nisu slučajno napisani. ˝Strah me i razmišljati o mogućem scenariju odlaska škverova, jer za sve naše brodograđevne gradove oni su okosnica opstanka. Svojedobno je u Splitu bio i slogan „Kad se u škveru počne kihati - pola Splita je bolesno", a danas je to još i izraženije, jer su ondašnji škverani bili polu-proleteri. Radili su u brodogradilištu, a u zaleđu Splita imali su nešto zemlje koju su obrađivali, pa tako i dodatne prihode. Današnja generacija je uglavnom gradska populacija koja nema alternativnu mogućnost preživljavanja˝.

Markovina ističe kako svima mora biti jasno da bez brodogradnje organizirane i upravljanje od strane struke i znalaca bez ikakvog miješanja politike u unutarnje stvari i jamstava Vlade, ovoj zemlji nema sreće. ˝Naša brodogradnja je danas bolesna, ali ima lijeka i nade za njezino ozdravljenje. Njezino liječenje nije skupo i neće trajati dugo ako ju se doista želi izliječiti. Nećemo se tek tako lako prepustiti slučaju i uništenju, svima onima koji se u tomu uporno trude. Vidite li što se događa sa seljacima, sa Željezarom u Splitu, s Pivovarom u Splitu, s Lukom Ploče. Mnogi ovo opće stanje, pa tako i stanje u brodogradnji, ne shvaćaju ozbiljno. Ali kada jednom pukne lanac - više nema natrag. Ja vjerujem da u ovoj zemlji još ima pameti, koja će se potruditi da se sveopći bunt ne dogodi. Svima na dobrobit˝.


Izvor H-alter.org
- 23:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nikša Moreti i Roland Sušanj: Vreće bez dna ili glave bez pameti?

"Zbog opetovanog prikazivanja brodogradnje u medijima, kao nečega lošega i nešto što treba zatvoriti", Nikša Moreti, Član Nadzornog odbora Brodograđevne industrije 3. maj i Roland Sušanj, član Nadzornog odbora Brodogradilište 3. maj, odlučili su, kako kažu, potaknuti prilogom u središnjem Dnevniku HTV-a od 26.02.2010., napisati osvrt na stvarnu situaciju u kojoj se brodogradnja nalazi u posljednjih dvadesetak godina. Objavljujemo ga u cijelosti.

"Na HTV-u, u središnjem Dnevniku od 26.02.2010., u informaciji o jamstvima koje Vlada namjerava izdati 3.MAJ-u, vjerojatno je po tisućiti put u zadnjih 12 godina medijski zazvonilo da su brodogradilišta rupe bez dna. U istoj emisiji nastupa gospodin Ljubo Jurčić, koji kaže da je brodogradnja bila talac politike, da je u prošlosti nakupila velike gubitke, da godišnji gubici brodogradnje svakog građanina koštaju oko 2.200 kuna godišnje, te da brodogradnja najvjerojatnije neće opstati.

Sve izrečeno sugerira da se brodogradnje moramo hitno riješiti. Da bi se ispravno odlučilo što treba učiniti i koga se to trebamo hitno riješiti, valjda bi trebalo najprije potražiti odgovor na pitanja gdje su uzroci takvog stanja, te na kojoj od slijedeće dvije adrese leži odgovornost:

- VREĆE BEZ DNA – brodogradilišta 'gubitaši, nesposobna u tolikoj mjeri da im više nitko i ništa ne može pomoći',

- GLAVE BEZ PAMETI – političari, koji su od države kao većinskog vlasnika zaduženi da brinu o brodogradnji kao državnom vlasništvu. Političari, koji u sustavu vlasti odlučuju o ekonomskoj politici države uključujući i kreiranje uvjeta u kojima posluje brodogradnja, te 'ugledni' gospodarstvenici, ekonomski stratezi i analitičari, sveučilišni profesori, koji se usuđuju javno govoriti o nečemu što ne znaju, pa svojim blesavim i opasnim izjavama stalno doprinose izgradnji ovako užasne percepcije (manje važno), i stalno ruše ugled naše brodogradnje na svjetskom tržištu (jako važno) dovodeći svojim izjavama naše uprave u jako lošu pregovaračku poziciju i u nemogućnost sklapanja boljih brodograđevnih ugovora i povoljnijih uvjeta financiranja.

Hrvatska država je od bivše države preuzela brodogradnju s gubicima od oko 500 milijuna USD, koji su nastali u osamdesetim godinama radi tzv. 'malog deviznog zakona' (neočekivano i trajno povećanje troškova financiranja proizvodnje za oko 12%), te krajem osamdesetih radi Markovićevog tečaja USD (preko noći je mjesečna masa za plaće za isti broj zaposlenih u 3. maju narasla s 1,8 milijuna USD na 9 milijuna USD), pa su brodogradilišta čak tužila bivšu državu za učinjenu štetu.

Tko je odgovoran za ovakvu startnu poziciju brodogradnje u novoj Hrvatskoj državi, tadašnje VREĆE ili tadašnje GLAVE, a dio posljedica iz tog vremena prisutan je još i danas? Ako se u devedesetima isključi period do 1998., do kada su vlade RH ipak imale važnije prioritete (rat, poraće, izbjeglice, uspostavljanje funkcioniranja nove države, …..), u zadnjih 12 godina su VREĆE i GLAVE činile slijedeće:

GLAVE

Pokušavale su izvršiti financijsku sanaciju i investirati u tehnologiju. Kod svakog su pokušaja digli javnu galamu kako bi pokupili političke poene (jer spašavaju), a zatim bi se sve odvijalo s ogromnim zakašnjenjima u odnosu na potrebe dogovorenog sanacijskog plana, odnosno poslovnog plana brodogradilišta. Sanacijska sredstva su dolazila, ali nikad se nije znalo kada ni u kojem iznosu, pa je bilo nemoguće bilo što planirati.

Ponekad se je kasnilo i po godinu dana. Brodogradilišta su cijelo vrijeme poslovala u uvjetima nedostatka sredstava za financiranje proizvodnje, a tada stalno nešto fali pa se mora raditi na najskuplji način i stvaraju se novi nepotrebni gubici, a za te gubitke se stalno optužuje VREĆE umjesto GLAVE. Pored toga, procesi od izdavanja jamstava do raspoloživosti novca je bio prespor i previše kompliciran. Činovnici su dokazivali važnost svojeg postojanja nepotrebnim zadržavanjem dokumentacije na svojim stolovima.

3. maj je izgubio odlične poslove radi odugovlačenja s ishođenjem avansnih garancija. Stalno su mijenjali uprave, po političkom ključu, a to znači da je većina tih ljudi bila potpuno nepripremljena za tako složene funkcije. Njihovi su stranački podobnici u upravama i nadzornim odborima napravili ogromne štete, a nitko nikad nije odgovarao.

Bahatim političarima ne pada na pamet da još jednom pokušaju napraviti ono što su nekoliko puta htjeli, ali ovaj put kako treba. Time bi priznali da su do sada bili traljavi, a oni ne smiju ispasti traljavi, pa makar propala država. Zato treba proglasiti kako su brodogradilišta nepopravljiva, pa ih treba prodati.

VREĆE

Trpjele su uvjete u kojima su morale poslovati, a najčešće još i neiskusne i nesposobne menadžere, pokušavajući učiniti najviše što se može u nemogućim uvjetima, gradeći najbolje brodove na svijetu u nadi da će se nekom jednog dana upaliti lampica. Do danas se nije upalila. Menadžeri, čak i oni stranački, nisu se usudili požurivati ili prigovarati, jer se bahatim i prepotentnim političarima to ne smije raditi. Odmah se osvećuju, i pojedincima i firmi (državnoj).

Da su GLAVE pripremile VREĆAMA samo minimum uvjeta, 3. maj bi najkasnije 2004. godine po rezultatima bio na razini uspješnih EU brodogradilišta. Ali nisu. GLAVE ga već 10 godina žele zatvoriti, i čini se da će sada konačno uspjeti.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Treba zamjeriti gospodinu Jurčiću što nikad nije spomenuo da kad GLAVE ne bi bile bez pameti, ni VREĆE ne bi bile bez dna, a svaki građanin bi od brodogradnje godišnje dobio najmanje 2.200 kuna. Uplaćuju to u državni proračun i lokalne proračune brodograditelji i deseci tisuća drugih koji s brodograditeljima surađuju, zahvaljujući upravo tome što VREĆE postoje. A ako je već tako dobar ekonomski stručnjak i strateg kojeg se svakodnevno pita i sluša što misli o ovome ili onome, zašto ne kaže i to da se sva jamstva koja brodogradilišta dobiju od države uredno vraćaju, osim kad GLAVE iz svojih razloga narede suprotno.

Zašto bez komentara dozvoljava da se za jamstva koja su sada aktualna za 3. maj kaže da Vlada ponovno 'uskače sa jamstvima jer je na to prisiljavaju sindikati prijetnjama štrajkom', a trebao bi znati da se radi o obvezama koje je Vlada sama preuzela i to ugovorima koje je sama osmislila, i da izvršenje tih obveza opet toliko kasni da se radi toga ponovno nakupljaju novi nepotrebni gubici radi kojih će i nakon izdavanja tih jamstava 3. maj ni kriv ni dužan ostati VREĆA bez dna (ili rupa, ili jama, ma svejedno).

Zašto ne kaže da bi domaća komponenta mogla biti znatno veća, iako je i sadašnja dovoljno atraktivna za državu, kad štetočine ne bi obeshrabrivale poduzetnike svojim 'stručnim' izjavama o budućnosti njihovog jedinog tržišta (vreće bez dna, nestručni, nesposobni, neće opstati, zatvoriti, prodati, u stečaj …).

Zašto ne kaže da su subvencije svagdje normalna stvar, naravno ako su u razumnim granicama kao i kod drugih, i da naša brodogradilišta u normalnim uvjetima mogu poslovati uspješno kao i drugi. Zašto ne upozori na ogromne štete koje su izazvane politikantstvom i političkim kadriranjem u brodogradilištima, osim u Uljaniku gdje im je Istra zabranila pristup, te kakav je sve to imalo utjecaj na percepciju.

Zašto javnosti ne kaže koliko su stotina milijuna eura te GLAVE nepotrebno bacile u zrak samo radi traljavo provedenih sanacijskih pokušaja i kadrovskog eksperimentiranja, i da VREĆE za to nisu ni najmanje krive, nego često i zaslužne, jer su znanjem i iskustvom u nemogućim uvjetima uspijevale te štete umanjiti i ipak opstati.

Zašto ne pozove kolege 'stručnjake' da upravo sada dođu u 3. maj i da se na licu mjesta uvjere kako se to mogu stvarati ogromni novi gubici, a da VREĆE za to nemaju nikakve odgovornosti, nego upravo GLAVE koje stalno govore da VREĆE nemaju dno. Zašto ne ocijeni rezultate naših pregovarača s EU koji nisu znali ili htjeli objasniti EU komisiji da prema hrvatskoj brodogradnji ne može imati baš iste kriterije kao prema drugima, jer druge članice ne postoje od jučer kao Hrvatska, nisu imale rat, i nisu imale GLAVE koje su mnogo novca bacile u zrak a ne u povećanje konkurentnosti, pa bi kompenzacijske mjere sada bile znatno blaže.

Zašto ne pojasni javnosti da EU ne traži privatizaciju nego samo osposobljavanje naših brodogradilišta da u istim uvjetima posluju jednako uspješno kao i njihova, da i privatizirana brodogradilišta neće moći poslovati bez potpora države kao ni drugdje, te da je privatizacija samo trik prihvatljiv javnosti kojim će se zatvoriti 3. maj kako bi se takvom kompenzacijskom mjerom spriječila pobuna u Istri i Dalmaciji, jer pitoma i radišna Rijeka će to najlakše izdržati, a i navikla je živjeti s uništavanjem njene industrije.

Nadamo se da je iz gornjeg teksta svakom dovoljno jasno vidljivo koga se trebamo hitno riješiti, VREĆA BEZ DNA ili GLAVA BEZ PAMETI.

Rijeka, 28.02.2010.

Nikša Moreti, dipl. ing. Član NO Brodograđevne industrije 3.MAJ d.d.

Roland Sušanj, ing. Član NO Brodogradilište 3.MAJ d.d."


Izvor SEEbiz.eu
- 23:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Image Hosted by ImageShack.us

Propagandni materijal

Linkovi:

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se