27.04.2006., četvrtak
PRIČA O ČOVJEKU KOJEMU JE GLAVA PRIRASLA ZA STOL
|
Tu je priča o čovjeku jednom / glava mu za stol prirasla najednom/ digao se vrlo brzo i za krevet se hvata / tad u priču napada drugi, a glava ovom prvom pada. jao jao vikala je glava ja kršim naraciju – čulo se iz mraka o kome se tu priča – ponavljala je glava jao jao – hahahahahaha Tu cijelu priču si ne izmišljam već vidim / u akvariju gdje živim ispod prozora se divim / pokretnoj slici što na meni crta metu / bježim u balonu, hvatam pauka u letu. / Medvjed je florescentan, tipke su mu zubi / stakleni čovječe tko ti trubi u haubi(?) / to je moja ruka koja miče soničnu masku / sonični masak radi vibrirajući prasak. / Kao svaki drugi predmet koji postaje glavni objekt / u priči koja nema ocrtavajući okvir / izvijam se radim vir k'o gusjenica u ekranu / završit će se trčanje kad mi gafovi banu. / Uvodim te u šetnju, na uzici su tvoje oči / svijet što se ispod nije nam od pomoći / i zato pribjegavam otvaranju prozora / izvijam ruke prema naprijed i odvajam se od balkona. / Gledaš me kako letim, a glava ti u boci pliva / koja glava? Ona koja bez tijela još od prve riječi hita / u boci je poruka, ostavljen si sam da kažeš / jesi li već dugo ovdje ili živjeti ne možeš?! Lupa, vrisak, nepoznati čovjek - odbaci se pored nas i zasmrdi na mast! Lupa, vrisak nepoznato mjesto - trese se pod, trese se ljudi sto! |
