Sklodowska i hipsteri



petak, 15.11.2013.




Stalno vam zaboravim pisati o mom novom negativnom prijatelju. Mislim, nije mi baš prijatelj, jer mi je teško s tolikom negativom i inače, a pogotovo sada.
Prvo sam mislila da je depresivan, ali onda sam skužila da vjerojatno nije, jer mu definitivno ne manjka samopouzdanja. Ima ga na pretek. Sav je genijalan, kreativan, pametan. Samo je ostatak svijeta užas, i niko nije pametan, i svi su pokvareni i samo čekaju da mu napakoste. Njemu i njegovim prijateljima. Koje najviše voli i koji su svi, kao i on, genijalni. Osim ako u ovom trenu nisu uspješniji od njega. Onda su imali sreće.

No, mislim, sad me ne morate više podsjećati da vam pišem o njemu. Napisala sam već sve.

Nego, zaželila sam se toplog obroka. (Joooj, prva stvar koju ću napraviti kad se uselim u svoj stan je skuhati si neki grah s ječmom ili tako nešto), pa sam po putu kući sjela u tajlandski restoran. Restoran je bio poluprazan, ali su svako malo dolazili ljudi pokupiti take out, koji su naručivali telefonom. Amerikanci vole jesti hranu koju im neko drugi skuha. Sve dok to mogu pojesti u gaćama ispred televizora.

Hrana je bila jako fina. Sve sam pojela. To se dogodi kad jedeš i čitaš. Ni ne skužiš koliko satareš.

Za stolom desno od mene su sjedila dva mladića. Kasne dvadesete do rane tridesete. Raspravljali su laganini o religiji i seksualnosti.

Za stolom ispred mene su sjedila također dva mladića. Jedan plavi, i jedan sa latino kovrčama počešljanim prema natrag. Naručili su valjda pet različitih jela. A nisu debeli. Pričali su o vanzemaljcima, i pokusima koje isti rade na ljudima. Bemti miša, Mišakovci i u Snu Franciscu, pomislila sam. Onda sam skužila da dizajniraju igrice ili neki bog, i da su to prodali za 3 milijona dolara. Pomislila sam kako nije fer da se ja moram odlučiti koje ću jelo, a oni si mogu priuštiti naručiti sve i onda pomalo ćopkati. Razglabali su još malo o igricama (prešli su na neki online verziju Magic the Gathering-a, ne znam čije je to i da li su i na tome što zaradili).

Onda je ovaj sa kovrčicama počeo pričati di će odvesti svoju curu da je zaprosi. Onda je odlučio svom plavom drugu objašnjavati proces odabira prstena. Koji downer. Đabe im miljoni i kovrčice kad uzbuđuje prstenje.

Sklodowska i hrana



četvrtak, 14.11.2013.




Stalno mi se jedu Reeses. To vam je maslac od kikirikija, onako pola prsta, u čokoladi. Najboljost. I m&m s maslacem od kikirikija su vrhunski. Još da nema onog plastičnog dijela okolo....

Skužila sam da još nisam probala pumpkin pie. Jesam jednom davno, prije 15 godina i nije mi bilo fino. Ali sad kad sam u Amerikama moram probat opet. Pa sam si guglala di mi je najbliža. Fakat sam svinja. Već sam se ugojila. Za Božić dolazim u Zagreb ko little tenkić od Herr Grubera.

To me sad sjetilo da sam guglala di se krka pravi trešerica burrito u Missionu. Mission je taj hispanos kvart di privremeno živim, i par ljudi mi je reklo da se tu jede najbolji burrito. Rekla sam vam već da sam bila kod svojim milih teta meksikanki, i da nisam mogla pojesti burrito koji sam naručila, ali da je bio fini, je!
Ipak sam guglala di je kao "najbolji". Pa sam otišla po taj najbolji, ali sam ko zadnji papak između opcija koje uključuju goveđi jezik i iznutrice odabrala piletinu. Dali su meni onaj taj burrito i bio je ogroman.
Nosila sam ga doma u škarniclu i skužila sam kad sam otključavala vrata od kuće da ga držim ko bebu u naručju. Tolki je bio.
Danas sam na poslu kupila sendvič. Pojela sam pola za ručak, a drugu polovicu za večeru. Ja sam danas cijeli dan jela jedan sendvič i prejedena sam!

Treba mi doć Takeshi već jednom da dijelimo hranu. Ovo je totalno glupo ovako.

Za doručak jedem neke žitarice koje su skoro skroz vlakna. Kao da jedem mačji pijesak. Na to sam se navukla prvi tjedan kod mojih novih senior prijatelja i Noe Valley.
S obzirom da tu u sobi jedem samo doručak, kupila sam si i mlijeko od badema koje držim na stolu. Tolka sam gadljivica da mi se ne da ni mlijeko držati u njihovom frižideru.

Jedva čekam svoj stan. Još osam dana. Naručila sam krevet i dvije barske stolice iz Ikeae. Ikeje. Ikee. Kak se to piše? Krevet da mogu spavati, a barske stolice jer imam šank u kuhinji.

Kupila sam i super mekanu posteljinu u MUJI-u. Sretna sam jer imaju MUJI u San Franciscu. Muji je super. Sjećam se kad sam prvi put ušla u MUJI dućan. Bila sam tako sretna. Kurvabezmotike bi vjerojatno umrla od žalosti da uđe u MUJI.

MUJI – in its deliberate pursuit of the pure and the ordinary – achieves the extraordinary.





Sklodowska i kupus



petak, 08.11.2013.




Prvo jedna preporuka teksta kolege blogera. Obrnute verzije mene. Amerikanca hrvatskog zeta.

Stavljam ovo zato što mi je uopće teško zamisliti kakav smislen tekst napisati na temu tog sramotnog referenduma. Bio je ono Dežulović onomad super napisao i ne znam jel bilo štogodarce dobroga odonda.
Ali stvarno ne bih sama znala o čemu se tu ima pisati. Odakle početi?

Bila sam sad na večeri kod svojih San Francisco prijatelja.
Oni su jedan divan bračni par, u svojim (ranim!) sedamdesetima, koji živi u jednoj od onih predivnih sanfranciskoših (brainfuck 1) drvenih kuća u Noe Valley.
Oni su inače prijatelji roditelja od cure od sina od jedne divne tete (brainfuck 2) iz Cambridgea, kojoj smo Takeshi i ja povremeno čuvali mačka.
Prvih tjedan dana u San Franciscu, prije nego sam došla kod ovih psopsihologa (brainfuck 3), provela sam kod njih.
Danas su me pozvali na večeru, na punjeni kupus po receptu njene rumunjske bake.
Njupica!!!!

Pričali smo o svijetu i životu. Onako kako mi stari dosadni ljudi i inače činimo uz kupus, vino i višnjevaču (napravljenu ne od višanja, nego od listova divlje višnje (brainfuck ko zna koji danas)).

Oni su jedni od onih jako liberalnih i obrazovanih Amerikanaca. Naprimjer, kad je on danas u razgovoru o američkom buđetu spomenuo "military inteligence" je šarmerski dodao kako je to oksimoron.
Volim s njima pričati o politiki i svijetu. Kod nas doma u Hrvatskoj se baš ne voli Amerikance. Većinom zato što je pola Hrvata izgubilo rat od njih.

Sklodowska i loše instalacije



četvrtak, 07.11.2013.




Shvatila sam da neću više morati biciklom na posao. To mi otvara tisuće novih modnih mogućnosti.
To mi je sad palo na pamet jer sam vidjela Tildu Swinton u bijelim palazzo hlačama i pomislila "bokte, ona sigurno nije došla na biciklu"

Danas nisam išla svojim tetama meksikankama na večeru. Sinoć sam ubola burrito pa ga nisam uspjela završiti.
Danas sam kupila kruh na placu. Sa sjemenkama. I piše da su stavili med unutra. Prvo sam pomislila da su ludi ti Ameri. Onda naravno da je svinjici bilo fino i da sam krkala dosta.
Teško mi je pa si dozvoljavam i kruh i čokoladu prije spavanja. Kad si tužan i pod stresom se ne debljaš.

Kad smo kod debljanja, iz Cambridgea će mi najviše faliti moj yoga studio. Mislim da nema teoretske da ikad više nađem tako čisti yoga studio. I tako seksi učiteljicu. :(
Proklet je život nekada.
Ali sad ću imati veliki stan, pa ću moći ili Jillian ili neki POP pilates doma. Iako ništa nije kao kombinacija trčanja i hot yoge. Ili to, ili ne jesti.
A kad svinjice vole jesti.

Sinoć sam vam skoro izgorila (btw nadam se da je mama zaboravila na blog i da ovo ne vidi).
Susjedima su se zapalile žice, pa su ih odlučili zaliti vodom. A struja im je vani pod stepenicama, točno pod mojih prozorom. Morali su doći vatrogasci i razbiti stepenice čekićem i pogasiti plastiku koja je gorila. Naravno da nismo imali struje.
Gazdarica se očito tolko urokala sinoć da je nisu omeli ni vatrogasci ni razbijanje stepenica čekićem.
Ipak se nije urokala dovoljno, jer su se u 7 ujutro uspjeli posvaditi. On ju je navodno usporedio sa svojom bivšom curom. To ju je uzrujalo. U svoj toj strci i vici uspjela je i naglasiti da nije kao da je ona neka feministača, ali da joj je to zasmetalo. Ne razumijem ljude kojima se da svaditi oko takvih gluposti u 7 ujutro. I to još dok nema struje. Nisu još ni kavu mogli popiti.

Večeras su bolje. On joj je dodao neku stolicu da ona povješa neke điđe po kuhinji.

Znam da mi ne vjerujte, ali simpatični su mi.

E, da, snimaju neku HBO seriju u ulici. Budem istražila kakvu. Navodno o SF gej hispanosima koji hengaju u indijskom restoranu. To će da bude hit samo takav!

Crtice



srijeda, 06.11.2013.




Prije, kad bi rekla nešto kobajagi pametno, moji bi mi prijatelji rekli "Eto, zato si ti u Cambridgeu". Fino onako posprdno. Neki neupućeni bi to nazvali hrvatski jal, dok ja to zovem osnovnim smislom za humor. Shvatiti ćete što mislim ako ste barem par mjeseci proveli izvan Balkana.
No, uglavnom, sad to više ne mogu reći.

Iako, sad ako napravim nešto jako kul, moji prijatelji mogu reći "Eto, šta je to bilo jebeno. Vidi se da si hipsterica iz Sna Franciska". Samo što ja nikad ništa kul ne kažem niti napravim. Baš me zanima da li ću ikada biti u situaciji kad će netko moći reći tu foru!

Seen in San Francisco:
Pelikan. Da. Pelikan.

Overheard in San Francisco:
Mama i cca. petogodišnji sin u podzemnoj.
"Mama, ja bi nešto jeo!"
"Evo ti sine keks."
"Ma ne, ja bi nešto svježe. Imaš li naprimjeeeer,...jabuku?"

Cried in San Francisco?
Not today! Woohooo


Našla sam stan. Ali ne daju mi unutra jos dva tjedna, pa dotad iznajmljujem sobu. Mogu vam reći da je ovdje to jako skup sport. Morala sam naći najjeftiniju. Đabe mi škole, kad sam sirotinja.
Živim kod nekih čudaka. Kad kažem čudaka, onda mislim da je žena psiholog za pse. Takvih čudaka. Oboje su debeljuškasti i arapskog podrijetla. Nemam pojma otkud. Nije ovo Hrvatska da se ljude ispituje oklen im je ćaća. Tolko znam i ja. Kad nisu s psima, sjede doma i napušavaju se. I piju vino.
Šugavo mi je tu, iako mislim da ona dosta čisti. Ali đabe čistiti kad je sve staro i pohabano. Plus je i artsy šmartsy pa je po svuda navješala slika i kurca. Imam neko veliko perje u sobi na polici.
Jedino što mi je super su mace. Imaju debelog crnog i malog crnog. Mali stalno prati debelog. I to sve ne bi bilo ni upola tako slatko da obojica nemaju zvonca oko vrata. A i svi podovi su drveni. Tako da svako malo čujem tumpkanje i zvonca. Debilkeci. Sam kaj se ne daju baš maziti. Ali vole doći pozdraviti.

Sad će kod vas skoro dan. A kod mene vrijeme za poć leć. Ja si onda nazovem Takeshija na skajponju, pa on pije kavu i jede doručak, a ja spavam.


Sklodowska u Snu Francisku ili Zašto sam se udala



utorak, 05.11.2013.




Preselila sam se, prije točno devet dana u najkul hipsterski grad na svijetu. I plakala sam skoro svaki dan. Nije mi bilo jasno zašto. Tata mi je rekao da je to zato što sam bila jako sretna u Cambridgeu.
Tata zna.
Ne zna puno. Ali kad zna zna.

Osim što je svijetu podarila Stephena Fraya i Richarda Dawkinsa, a meni životnu sreću, Engleska je od mene napravila middle class tetku.
Sviđa mi se San Francisco. I smeće po cesti. I meksičke tete koje u praonici gledaju sapunice. Pa i lik koji izgleda ko beskućnik, drma po skupom smartphoneu i prolijeva svoju šugavu Starbucks kavu od 5 dolara po autobusu.

Ali ja se osjećam ko middle class uštogljena bjelkinja. Kao Blue Jasmine Woddya Allena.

Čak ni mačke ne diram.

Koliko sam u Engleskoj bila nekulturna i glasna seljanka, toliko sam tu uštogljena blijedolika. A uvijek sam jednako mutava.

Najviše mi fale prijatelji iz iste vremenske zone. Negdje oko 4 popodne, kada je vama ponoć, ostanem sama.

Hvala bogu internet nikad ne spava. Pitaju na internetu zašto se ateisti žene.
Već mi je dugo to besmisleno pitanje. Kao i ono "Ne treba nam komad papira kao dokaz da se volimo".
Istina, ne treba vam. Nije trebao ni nama. Ali trebao nam je komad papira da objasnimo ostatku svijeta, onom izvan našeg kruga prijatelja, da se volimo. Da je njegovo što je moje. Da novci od životnog osiguranja idu njemu. Da ako me satare auto on odlučuje što ćemo s aparatima.
Da li mi je bilo lako udati se? Nikako. Brak je često vrlo ružna riječ, pogotovo za ženu.


"The evils of prostitution are generally recognized, but, great as they are, the effect of economic conditions on marriage seems to me even worse. There is not infrequently, in marriage, a sestion of purchase, of acquiring a woman on condition of keeping her in a certain standard of material comfort. Often and often, a marriage hardly differs from prostitution except by being harder to escape from. The whole basis of these evils is economic. Economic causes make marriage a matter of bargain and contract, in which affection is quite secondary, and its absence constitutes no recognized reason for liberation. Marriage should be a free, spontaneous meeting of mutual instinct, filled with happiness not unmixed with a feeling akin to awe: it should involve that degree of respect of each for the other that makes even the most trifling interference with liberty an utter impossibility, and a common life enforced by one against the will of the other an unthinkable thing of deep horror." Bertrand Russel


"...that makes even the most trifling interference with liberty an utter impossibility..."
Zato nisam dala ime. I dalje sam Sklodowska. Iako mi je Takeshi Kaneshiro muž.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se