Skice Slavonije

Da, dragi moji, dvije su godinice prošle otkako sam prestao pušiti !!!

Malo sam kila dobio, istini za volju, osjetilo okusa radi ko nikad (možda je to problem već spomenutih kila), a osjetilo mirisa još bolje. Život mi je znatno jednostavniji, jeftiniji i kvalitetniji.

Priču o prestanku neki i znaju, pa samo ukratko, otišo na hipnozu, proš'o seansu, bacio cigarete (načetu kutiju, al' za svaki slučaj još par kutija ostalo j' u autu, na frižideru i u ladici radnog stola na poslu, al' ni jednu nikad nisam načeo), doš'o kući i ustrajao... Nisam bio kampanjski pušač već dosta pasionirani (pušio do dvije kutije Lucky Strike-a dnevno, a pušački staž trajao dvadeset i pet-šest godinica), a bez kriza, griženja noktiju i trpanja svega i svačega u sebe i na sebe (tu mislim na žvakače gume i flastere protiv pušenja) prošao, evo već dvije godine.

Mišljenja sam da svatko može ostaviti cigaretu, samo ako to stvarno i želi (ja čak nisam ni to, već me draga nagovorila da idem s njom i tako se desilo). Neću puno solit pamet sadašnjim pušačima koji ovo čitaju jer znam koliko sam ja uživao u duhanskom dimu (iako sam bio svjestan koliko je štetan), ali isto tako moram reći kako je kvalitativno život bez pušenja strahovito ljepši, kvalitetniji i "ukusniji".

Toliko za sada, ostajte mi lipi, zdravi i debeli...

Lipi pozdrav, dragi moji, eto mene opet u mojoj "ravnoj" Slavoniji nakon pređenih preko dvije tisuće kilometara i sudjelovanja na dvije prekrasne tradicionalne etno manifestacije - Plesu od boja u Smokvici na Korčuli i Festi sv. Vlaha u Dubrovniku.
E sad, evo kako j' to izgledalo, krenusmo nas trojica iz Požege 31. siječnja rano ujutro i nakon pređenih dobrih osamstotinjak kilometara stadosmo u Orebiću, i kad smo već morali čekati, iskoristili smo vrijeme da nešto prigrizemo.

Nakon prekrasnih krajobraza u kojima smo uživali putujući otokom od Korčule do Smokvice (nisam mogao slikati zbog kiše koja nas je neumorno pratila) stigli smo i odmah morali (a što nam baš nije teško palo) ići u Vinariju Smokvica na kušanje prekrasnog vrhunskog vina Rukatac (nije mi jasno zašto su mu promijenili spol, prije se zvalo Maraština - kasnije sam i to saznao) i čuvenog vina Pošip.

Uz prijateljski razgovor sa Ivanom i Tončijem, a uz upoznavanje drugih pripadnika Kumpanjije i ostalih smokvičana smjestili smo se, osvježili i nazočili vrlo zanimljivom koncertu mješovitog pjevačkog crkvenog zbora koji posljednjih 10 godina nosi ime "Don Jakov Salečić". Inače Don Jakov Salečić bio je vrlo zaslužan teolog i filozof 17. stoljeća. Gosti na koncertu su bili Zbor sv. Roka iz Lumbarde. Izvedbom "Stare Smokviške kolende" zbor iz Smokvice prezentirao je svu ljepotu naše narodne glazbene predaje i bogatstvo koje treba čuvati...

Inače, Smokvica je jedno od najstarijih mjesta na otoku Korčuli, a smještena je u unutrašnjosti otoka okružena vinorodnim poljima u strmim klancima. Prekrasna kamene kuće, gospodarski objekti i crkve govore o mediteranskoj kulturno povijesnoj pripadnosti ovoga kraja. Kumpanjija u Smokvici (kao uostalom i u svim drugim mjestima na otoku) je običaj okupljanja žitelja čiji korijeni sežu u povijest, a kao oblik obrambeno zaštitničkog organiziranog djelovanja žitelja protiv svih zala koja su tada prijetila stanovnicima otoka. Ples od boja, koji se izvodi s mačevima i hrvatskom zastavom uz glazbenu potporu svirala (mišnjice, gajde) i bubnja, viteška je navada koja se izvodi u najsvečanijim prigodama, kako duhovnim, tako i svjetovnim.

Nakon izvođenja Plesa od boja, gromoglasno se oglasio požeški top gordo odzvanjajući smokvičkim kamenim ulicama uz opće oduševljenje i odobravanje smokvičana.

Kraj velikog događanja obilježilo je i zajedničko slikanje svih sudionika manifestacije, sa topom "Požeške građanske straže" kao dodatnim ukrasom ove godine.

Uz krasno pripremljen domjenak i večeru, a bez prave prilike za odmor, napustili smo Smokvicu (teška srca) rano ujutro kako bi na vrijeme stigli u Dubrovnik.
Ovom prilikom još bih jednom htio zahvaliti svim žiteljima Smokvice, a posebice našim Kumpanijcima Tončiju, Ivanu, kapitanu Ivanu, načelniku općine Lenku Salečiću, enolozima - bračnom paru Pecotić, vinaru Pavi Baničeviću, zapovjedniku OB "Šolta" - ma HVALA svima!!!
I na odlasku evo jedan autoportret sa otokom Korčulom!

Rano se probudivši, u Dubrovnik smo došli već oko 9 sati i priključili se ostatku ekipe (Trombunjerima, Keglevićevoj straži, Varaždinskoj građanskoj gardi i Gospićkim vukovima), a stigli smo i popiti kavu na Stradunu, a bome i nešto kratko kod Lučija...
Nakon ručka smo bili na otvorenju Feste sv. Vlaha i podizanju zastave sv. Vlaha na Orlandov stup. Uz festanjule i okupljene građane, a uz nazočnost naših pet povijesnih postrojbi Hrvatske vojske, uvijek svečano izgleda ovaj čin.

Nakon dizanja zastave, naši dragi trombunjeri pucali su u maloj luci, a to je izgledalo ovako:

A, nakon večere, jednostavno sam morao (opet, ma to sigurno postaje opsjednutost, a traje već godinama) slikati Stradun noću, jednostavno je prekrasan.

A ni zidine ne izgledaju loše noću.

Ujutro se puca budnica, na žalost ove godine nisu se oglasili požeški topovi, kiša je ujutro nemilice padala, pa smo morali top ostaviti u autu. Ali zato su pucali trombunjeri i Keglevićeva straža iz Kostela. Odzvanjalo je Pilama i starom lukom...

Nakon zasluženog ručka, prošetali smo još malo Stradunom, Peskarijom, popili po piće - dva i vratili se na kraj vijanja zastava i zajedničko slikanje sa biskupima za kraj Feste...

Na kraju poslije druženja sa ostalim postrojbama, a za uspomenu, slikali smo se, a sliku bi nazvao "slavonci i Stradun", nakon još par rundi u hotelu, 4. veljače krenusmo za našu "ravnu" Slavoniju...

I ovaj puta zahvalio bi se našim domaćinima: Antunu, Stipi, Marku, Jaku, Ivanu, "velečasnom", a poseban pozdrav jednoj "stidljivoj" koja j' mi puhala u vrat i ni se htjela javit' !!!

Ostajte mi lipi, zdravi i debeli, pa makar živili sto godina...