sjenovita strana mog uma

utorak, 31.07.2012.

Paranormalni post

Čuj ovo...
U sobi sam, nešto pospremam, presvačim se, ne znam točno. Ja lepršavih misli i potpuno otvorena i spontana, gotovo pjevušeća.
Odjednom, u struju misli, nemam pojma otkuda, uvuče se Jamie Oliver, ali ne on, samo njegovo ime. Pa Paklena naranča..sve to na jedan djelić sekunde.. odjednom čujem jasno u glavi ''FAKKEINN...fucking po britanski. Ono, fucking nešto...muški gnjevni glas a la Rodney..i ...ništa. Pomislim kak su smiješni ti Englezi s tim 'fucking', hahhaha, idemo dalje. Nisam analizirala otkud mi to palo na pamet jer mi to nije predstavljalo ništa bitno.

Za 20ak min kad sam svršila s poslom otišla sam u dnevnu sobu nešto staroj reći, stala sam pored televizora kad ono prekine me onaj isti FUCKEINN' machine ili nešto..bila je na Rtl2 emisija 'Paklena kuhinja' za koju sam prvi put čula, neki Englez psuje svako malo nešto -fucking ovo, fucking ono.
Probaj zamisliti moje čuđenje...to je bil identičan glas koji sam čula u glavi u sobi.

Ovo sasvim mirna srca stavljam u rubriku 'PARANORMALNO'.  čovječe.


Inače slične stvari su mi se već događale. Urezale su mi se u pamćenje i tu i tamo ih prepričavam..
Htjela sam zadržat za sebe ostale slučajeve, ali ipak ću reći...

2) Nešto prčkam u kuhinji i mentalno sam jednako kao i u prethodnom primjeru...dakle opuštena. Televizor nisam upalila cio dan. Odjednom mi na pamet padne Hari- Mata Hari. Zapitam se -''pa zašto njega zovu kraljem sevdaha??? mislim, ima lijepe pjesme, ali on ne pjeva pravi sevdah, on je više ko pop pjevač...'' i ništa, misao iščezne. Malokasnije nevoljko sjednem u dnevnu i upalim tv, na 2.programu je koncert u Lisinskom..pogađate čega....sevdaha. Gledala sam koncert do kraja. eto...čudno, nije.....?

3) kupujem jednog popodneva u Zagrebu u jednom bio-bio dućanu. Bio je to jebeno skup dućan, izašla sam sa samo jednom stvarčicom i začinom- kardamomom. Vraćala sam se 'doma' pješke, i išla sam još nekaj obaviti pa sam malo skrenula uličicom kojom inače nejdem. I tak, potpuno opuštena, padne mi na pamet, 'hej stani, jesi li ti to kupila korijandar ili kardamom, odi vidi'', i ja stanem, pogledam u vrećicu, i vidim da sam kupila kardamom, kaj sam i htjela, sve 5. Nego, okrenem se udesno, pojma nemam zašto, prema velikim vratima, i skužila sam da sam stala točno kod tamne ploče na kojoj se jedva dalo primijetiti ' KARDUM.d.o.o' Kardamom, kardum.do.o.

Mislim, razumijem ja taj 'zakon privlačnosti' kaj je svakom šonji danas poznat, ali ovo je jedna mrvicu drukčija 'rubrika' ipak. Nešto što bi moglo biti objašnjenje sam našla u  knjizi Holografski svemir, kakti nekaj se zamijeni u vremenskoj petlji, jedna karika se odvrne kak ne spada pa ti greškom vidiš nekaj kaj se još nije dogodilo...
Kako god bilo, zanimljiva pojava jer se neda logički objasniti, i više je faktora upleteno u istu priču pa je malo teže pripisati to 'pukoj koincidenciji'. A opet, nijednom mi se to nije desilo kod nečeg važnog za mene , uvijek neka bezazlena stvar.

Pitanje, koliko toliko logično jest- ako mi u spontanom (otvorenom) stanju svijesti, možemo predvidjeti nešto što će se desiti za 20 minuta, i ono se stvarno desi, jer nema logičkog uma ni emocionalnog upliva kojim bi utjecali na ishod....možemo li onda i predvidjeti (naslutiti) nešto važnije od toga ili nešto što je vremenski udaljenije?

Ima još toga, neke stvari u sekundi predvidim, i uvijek bude spontano.
Jednu večer prije godinu dana sam se sjetila svog frenda s kojim nisam baš imala jasan odnos. Počela sam o njemu angažirano razmišljati. Vrag mi nije dal mira pa sam otišla k staroj u sobu pitat je kaj ona misli o tome...pričale smo 20ak minuta o njemu.  Bilo je oko 7 navečer. Zazvonio je telefon. Ništa kod nas čudno, najviše nas zovu podvečer. Ali meni je vilica utrnula, ja sam ZNALA da je to on!! Javio se stari, čula sam kak priča, i ja sam se samo digla i išla po telefon prije nego što sam čula za koga je..zvao me na kavu, nismo se dugo vidjeli ni čuli, pokušao me nazvat na mob ali mi je bio ugašen...ja sam točno znala da on zove. Čudno..
Ima toga još.....čujem i da se drugima događaju slične stvari..

31.07.2012. u 17:44 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 30.07.2012.





Postoji dio mene žedan vječno...

30.07.2012. u 23:38 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 25.07.2012.

 
  Počela sam nedavno piskarati sa strane. Nešto kao dnevnik.(ne dnevnik u smislu da zapisujem šta jedem i sadržaje razgovora itd..nego više osobne misli i to..) Prije ga nisam bila u stanju pisati, jedino blog.
Konačno sam stekla malo povjerenja u sebe, ne onog klasičnog SAMOPOUZDANJA (ta riječ je izgubila svoj smisao).(obično ga krivi ljudi imaju previše.) Nego ono...you know.. Razumijevanje..to mi je falilo, neko -povjerenje.
Imam osjećaj ko da cijeli život tražim upravo to. Da se povežem sa svojim osjećajima. Da uživam u svom svijetu bez zebnje i straha. Nikad nebi poželjela da sam zombie u duši, pa sve da mi daju 3 Oscara za to....
  Zaista, kaj će ti sve blago ovoga svijeta, ako moraš sam sebe lagati i glumiti sebi i drugima i halapljivo grabiti.
  Je li se to mnogo ljudi zapitalo? Ja mislim da je sada idealni povijesni period za to; svijet je ko nikad prije pun lažnjaka. Pametnom dosta..

No, nije ovo the pinnacle of my day.  Teško mi je reć uopće sve kaj mi hoda po glavi po danu. Ali nije iscrpljujuće. Volim ja inače i zen i joga mi se čini super stvar, i meditiranje, ali ne volim one 'tehnike samorazvoja' kojima fali pravog sadržaja. Ne vjerujem baš u to stoposto. Otupiti je jedno, postat potpuniji, cjelovitiji je drugo.
A jesam opet počela. Maahh....

Nego, radila sam danas pizzu. U biti nije pizza, nego integralno tijesto vrlo tanko sa ploškama luka, žute i zelene paprike, sitnih paradajza narezanih, origano, sa nabacanim grudicama kajmaka. Evo kak je to izgledalo:
 




Eto, to bi možda bil vrhunac (pinnacle ) of my day. :)
Laku noć...smokin

 cinija





25.07.2012. u 22:04 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.07.2012.

Ovih dana uživam u seoskoj idili. Često odem u vikendicu koja mi se nalazi 10 minuta pješke od kuće.  Jako je lijepo. Znaju me probuditi krikovi mladih sova  i susjedovih koza s brijega. Kojiput niti to..sretan
Jučer sam pila svježe nekuhano mlijeko nakon dugo vremena (ljudi fakat testiraju uzorke i sve je sigurno) . Stigao je i prvi ovogodišnji med... Bila je zeznuta i suha godina za pčele, a zima je bila osobito oštra, dosta ih je stradalo...:((
Al bile su vrijedne unatoč svemu. Ovaj put je med bio drukčiji nego inače, obično dobijemo bagremov med (svijetložut, gotovo proziran), a sada je gorkast, čini se da je od kestena, ili maslačka možda..volim med, najčešće ga jedem zimi.
Pčelice su vrlo složna i radišna stvorenja, poznato je. Al ta njihova osobina pogotovo dolazi do izražaja po zimi, kad zajedničkim zujanjem griju košnicu i održavaju poželjnu temperaturu. Rade na smjene :)
Bilo bi zanimljivo vidjet koliko daleko lete pčele u potrazi za nektarom. Leptiri recimo prevale nevjerojatne udaljenosti u potrazi za povoljnim klimatskim uvjetima. Jedan je istraživač pratio jednu vrstu leptira i uspio je utvrditi da su unutar godinu dana stigli od Velike Britanije do Maroka.
Ptice i leptiri i drugi kukci su jako važni za naš ekosistem.


evo jedne fotke leptira



ovaj kukac je biker, ima kožnu jaknu


sad je i vrijeme kupina


    Jučer je bilo jako zima, vrijeme bi se trebalo odsad polako popravljati. Pa revno nastavljam s pokušajima trčanja! :)) (o tome drugom prilikom):)


23.07.2012. u 12:35 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.07.2012.

Nisam uopće htjela time počet ovaj post, ali...evo ukucavajuć šifru već po neznam koji put na ulazu u blog, (od 15ak najmaštovitije poslaganih znakova, koju sam dobila od bloga prije 2tj. nakon što je zaštekala moja stara...), skužila sam da je sad znam napamet, nakon tolikog broja utipkavanja.. a činila mi se jako zajebanom i kompliciranom ispočetka.
Pa ak je to tak, ak mi se ta kobasičurina od passvorda sad čini laka za upamtit, kaj je onda tek s našim navikama, naučenim doživljajima...koliko nas vuče svoje poglede na svijet još iz doba pelena, a da toga, kaj je najgore, nismo ni svjesni.
Činilo se jebeno teško za podnest, a evo, što god dugo stoji, ukorijeni se.

Grad se ispraznio, svi ošli ili na more ili su se povukli na toplo, naime, ovdje je poprilično zahladilo. Dva dana je puhao vjetar i pomeo sve asfalte u gradu.
prekrasno je udisati takav svjež zrak, a nema onog jaza što izaziva rana jesen...ponekad.
Volim takva jutra, vjetrovita...a da su k tome i sunčana....

Ujutro sam načrčkala nešto...ušla sam nečem bitnome u trag... Trebalo je jako puno pisanja po blogu i po papiru da bi jednog jutra izronilo. 'bem ti Virginiju Woolf, radije bih Tončija Huljića....


16.07.2012. u 11:40 • 10 KomentaraPrint#

petak, 13.07.2012.

Mislim da imamo novog Chucka Norrisa...modernu verziju...koja može i letjeti, napuštati tijelo, čitati misli...!!!
stari Chuck odlazi u povijest.

Nitko ne trči ko Tom Cruise..pogledajte to..





href="http://sjenovitastranamoguma.blog.hr/slike/originals/115457.jpg" target="_blank">

ovo ne može baš svatko,


skoro najeboo..(to mi naivni mislili, al on ne može najebati, on je Tom Cruise i ima supermoći)






And that's only the beginning!
Film se snimio davno, već je on svladao i letenje, stoposto..

13.07.2012. u 14:59 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 11.07.2012.

O kreativnosti, par slova

Zašto racionalisti uglavnom odbijaju biti kreativni, uvrstiti je u svoj praktični-život, odnosno, zašto izbjegavaju razmišljati na kreativan način?
Naprosto jer im to vrijeđa ego. Pronaći alternativu, rješenje, način da se stvari izvedu kad su uvjeti loši ili kad iskrsne neki nepredviđeni događaj pa prijašnja strategija nije više opcija.

Imam dojam da uvijek traže kraće rješenje. Prečac, obilazak. U malo toga ustvari uranjaju do kraja. Zato se jako teško mijenjaju.
Ne vjerujem da bi se izgubila učinkovitost kad bi se u razumna rješenja dodalo malo kreativnosti, baš obratno...

Lakše je ne biti kreativan kad danas možeš kupit sve. Još malo pa će izumit ventilator specijalno za hlađenje jaja dok gledate tv, iako je opet i lakše obuć stare gaće s izbušenim rupama. Ali trebalo bi mućnut glavom, trebalo bi i ponizit se i izbušit te rupe vlastitim rukama...!

Daleko je lakše odbiti raditi nešto ručno ili mozgom ili fizički i čekati trenutak kad ćeš nakupit dovoljno love da kupiš tu neku supertehnikaliju...

Kreativnost se jako dobro razvija kad su uvjeti ograničeni. Već dok tražiš rješenje ili barem smjernice..!. I dok razmišljaš svojom glavom.
Dok reagiraš na svakodnevne stvari oko sebe s pozornošću.

Sve to pomaže razvijanju karaktera, ali i mozga.
Razmišljajući kreativno čovjek upoznaje sebe, svoje mogućnosti, a i ograničenja, koja jednom, kad ih utvrdi, pažljivo procijeni na koji će ih način prebroditi i kamo ga to vodi.
Juriti bezglavo prema nekom cilju ili idealu predstavlja pomor za moždane stanice. (ili-post za moždane stanice)

Mislim da bi svatko trebao ušutkati glas u glavi da smo luckasti ako razmišljamo svojom glavom i na svoj način.
Ili da smo tobože pametniji kad samo slušamo druge.

11.07.2012. u 14:33 • 3 KomentaraPrint#

subota, 07.07.2012.

Razbijanje blokade

Ako molite za inspiraciju, ne očajavajte, pričekajte prvo par trenutaka. Ili koliko treba. Ako se ne dogodi ništa, nešto niste napravili kako treba. Možda treba prvo pristat na nešto.
Možda inspiracija stigne u onom trenutku kad vas nešto samo od sebe odlijepi od kauča.
Možda će prilika za izražavanje doći kroz- tijelo, pokret, ili nešto treće....

Na kraju, bitno je da smo se izrazili, nebitno kako. To je svrha. Iznaći put, 'proći kroz kapiju'. Kretat se.

Pitaj Boga koliko kapija moram proći...ali moram. Ne smijem stajat u mjestu.
Moram 'teći'.
Možda zato nekako volim more i rijeke, vodu što se giba...stajaće vode me pomalo uznemiravaju i deprimiraju.

07.07.2012. u 18:13 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 04.07.2012.

Trag svjetla

Te zrake sunca me zovu
Iz starine
Iz davnine

Dok se stapam u tuđu prošlost
ili vlastitu budućnost
tražim tragove
davno zalutale svjetlosti

Odlučna da otkrijem
da slijedim
svaku stopu koja može da me odvede
svaku stopu uminulih sjena
skupljam ih

u predivnu kreaciju
u radost nade
u predivan san

04.07.2012. u 11:25 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.07.2012.

I tako. Nagomilalo se svega zadnjih dana, doduše najmanje materijalnog. Više one nevidljive tvari, uspomena, lijepih pejzaža.
Pitala je Nisa kamo sam nestala. Pa ko i većina naroda prošli vikend, zbrisala na more. Posjetila svoju malu oazu na Pagu,(Povljana) u kojoj nisam bila par godina..... Taj djelić otoka gdje volim otić je još uvijek ostao nezazidan, odnosno plaža i njen krajobraz. Ostalo je sve zazidano apartmanima. Ima nevjerojatno mnogo apartmana tamo.
Taj divlji dio otoka, je sređen uglavnom ljudskom rukom, ide se kroz šumu, dakle staze su utabane. I da, na Pagu IMA drveća! ;)

Sve je izgledalo kao i prošli put. Volim se vraćat na to mjesto, a vole ga i razni entuzijasti i ljubitelji prirode, (i tišine)..

Ajmo redom...


Ide se kroz šumu....


...prolaze ovuda i biciklisti i džogeri.




Preko je more.


ova biljka se žove žuka.






Plaža u zalazak sunca...pod ručnikom malo pika, ali je unutra čisti pijesak...najlepša plaža!

Ovo je plaža za nudiste...i za one koji to nisu, ali im nudizam ne smeta, a vole divljinu, mir i tišinu.






Ovo tamo u daljini je oveća bara, s ljekovitim blatom, ljudi se fakat mažu od glave do pete. Pred neku godinu sam čula da su najavili ovdje sagradit toplice,hotel, ne znam točno što...al dobro da nisu.


Malo dalje je prostrana šetnica, ide oko svjetionika lijevo, pa uzduž obale.
Ima još par plaža u mjestu, ništa im ne fali jedino...tišina i onaj pravi miris mora.
Ima i par birceva uz plažu.


Ima dosta Zagoraca ovdje, ili su skužili kak je ovdje lijepo ili ne stadoše svi na Vir, ne znam...sretan
Idealno mjesto za obitelji s djecom, (ima puno zabave za najmlađe), za parove, a i vole ga i stariji ljudi jer je mjesto civilizirano, lijepo uređeno i nema previše buke. Divljih partya nema baš, ali blizu je...ma znate već.
Dođite u Povljanu wave

Evo samo da ubacim dvije slike Paškog mosta;





01.07.2012. u 13:02 • 7 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)

Opis bloga

Postoji taj neki dio mene koji bi do vječnosti filozofirao. Ne znaju svi za taj moj dio, ponekad izađe na svjetlo dana kao kakav biser. Ponekad čak i napravim nešto pametno... Ne volim taj svoj dio svijesti uvijek, ponekad me opterećuje, i uopće nije sexy, ali bez njega ne mogu.
Ovdje iznosim ponešto od svega.
U horoskopu sam strijelac, kao i u podznaku.

''I misao koja je zarobljena, kopni i tuguje.
Sputana misao, baš kao i zarobljena voda,
u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.
Nesputane, teku voda i misao.
Misao ka vječnosti, a voda ka drugom agregatnom stanju.
U kretnji je čar slobode.
(blade777)

''Dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo''
A.de Saint Exupery,Mali princ

''Koliko voliš sebe toliko popravljaš svijet oko sebe''
ksenija

''Anyone who is not on your same evolutionary and spiritual frequency will distance himself from you, while those who are on the same frequency as you will come closer to you. You will see how amazing it is to discover that everyone who needs to be by your side will ultimately appear in your life in the most spontaneous and divine manner. That's how powerful the mind is! "
Ricky Martin

''Prirodna osjetljivost za ono što je dobro i za ono što je loše najbolji je navigator za sve naše postupke i odluke. Prirodno klijanje vlastite senzitivnosti - ako se smijem tako izraziti - neusporedivo je učinkovitije od bilo kakvih autodestruktivnih i umjetnih pokušaja da "budem bolji". Stvari koje činimo ili ne činimo vrlo su često suptilni ispušni ventili čija zamjena drugim suptilnim ispušnim ventilima zapravo znači vrtnju ukrug; unutarnje povećanje osjetljivosti za određene pojave u nama i izvan nas jedino je pravo i trajno rješenje svih naših kriza svijesti.''

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se