sjenovita strana mog uma

petak, 27.04.2012.

Trenutak harmonije

Provela sam danas nešto vremena u prirodi, sama. Legla sam u visoku nepokošenu travu... daleko od kuće, tamo gdje ljudi ne hodaju. Mravi su hodali po meni. Sunce je bilo baš tada pripeklo.
I nisam pustila mozak na pašu, bar ne sasvim. Tražila sam podsvjesno u sebi neke odgovore, tragove nečeg važnog, objašnjenja i rješenja na stvari naizgled nerješive, duboko ukorijenjene.

Samo što ovaj put, nisam puno mozgala. Kad preveć mozgaš, ne čuješ svoj vlastiti unutarnji glas. Onda si ko kakav ludi profesor, ili pop.
Zato se trudim manje mozgati i analizirati, i tako dalje, naučila sam prepoznati što mi škodi...u mom slučaju, to je previše mozganja.
I dalje tragam za odgovorima, čak i pri najbanalnijim dnevnim radnjama, ali se više služim intuicijom...koju imam prilično razvijenu inače, ali sam je satirala sa previše logičkog razmišljanja...

Navila sam si muziku na svom empiću (mp3) i moram priznat da sam na par minuta uspjela potpuno stišat um.
Da si me u tom trenutku pitao koje sam boje kože, nebih znala.
Našla sam pjesmu koja je savršeno odgovarala okruženju...imala sam dojam kao da vlati trave 'sviraju' ko u orkestru..a pčelice dirigiraju na pjesmu. (zapuhao je vjetrić)
Ah, da mi je to bilo snimit.
(al teško da bih uspjela snimit i svoj subjektivni doživljaj)
Ipak, najbitnije je da je uživanje poslužilo svrsi-da razbistri misli...unutarnji glas.

Baš se veselim suncu i što je konačno zatoplilo..


27.04.2012. u 14:24 • 10 KomentaraPrint#

subota, 21.04.2012.

Ima nekakav čudan zakon, prirodni, a taj je da uvijek nekako naletim na ono što sam taman apsolvirala. Čak ne onda kad se ozbiljno zagrijem za nešto; nego tek kad to nešto svladam, dobijem potvrdu, ohrabrenje, u obliku knjige, neke zanimljive skripte, ili slučajnog razgovora. Ili osobe.I onda uvijek u sebi tiho prokunem...'pa nisam na to mogla malo ranije naletit...?!?'
Primijetila sam da uvijek nekako nalijećem na onaj materijal, koji odgovara mojem trenutnom stupnju shvaćanja stvari, i znanju. I često budem takvim i još nekim sličnim stvarima oduševljena, kad ih uočim.

No zanimljivo je to, kako takav, valjda prirodan zakon, po navici nazivam čudnim. Samo uviđanje nečeg vrlo prirodnog mene čudi...kao ono- 'pa politička situacija u Hrvatskoj priča drukčiju priču'...
Tako je to...mi ljudi smo sve zanimljivo, što u sebi ima bar primjesu čudnog, i koliko god dobro funkcioniralo, navikli podvrgavati znanstvenom ispitivanju i pobijanju.
I tako pametni kakvi jesmo, progutamo aktualnost kao mjerilo istine.

Mišljenja sam da uvijek treba ići naprijed, otvoriti se, makar ne znati točno za što.
Jer sve ono radi čega tapkamo u mjestu je anyway -privid. Treba cupkat ravno naprijed, kako god znamo i kako god mislimo da je pametno.

Evo pjesma (ne moja), Henrya Wadsworth Longfellowa.

Ne govori mi žalobno,
Da život tek je isprazan san!
Jer duša je mrtva koja spava,
I ništa nije onako kako izgleda.

Život je stvaran! Život je ozbiljan!
A grob mu nije cilj:
Prah si bio i u prah ćeš se vratiti,
no to se ne odnosi na dušu.

Ni radost ni tuga,
Nisu nam suđeni;
Suđeno nam je raditi,
Svaki dan za korak dalje biti.

Umijeće traje, a Vrijeme brzo promiče,
A naša srca, premda izdržljiva i hrabra,
Poput prigušenih bubnjeva udaraju,
Povorku vode do groba.

U širokim bojnim poljima svijeta,
U logoru Života,
Ne budi poput tupe stoke koju vode!
Budi junak usred pomutnje!

Ne vjeruj u Budućnost, kako god ugodna bila!
Neka mrtva Prošlost pokopa mrtve!
Djeluj... radi u živoj Sadašnjosti!
Sa Srcem iznutra i Bogom nad glavom!

Životi velikana podsjećaju,
Da i naš život može biti uzvišen,
Pa na odlasku stoga,
Ostavi tragove u pijesku vremena.

Tragove koje netko će drugi,
Dok plovi neveselim životom,
Taj napušteni brat u brodolomu,
Vidjeti, te osjetiti nadu i hrabrost.

Stojimo stoga uspravno i radimo,
Spremni na svaku sudbinu;
I dalje stvaramo, i dalje tražimo,
Učimo raditi i čekati.

21.04.2012. u 17:26 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.04.2012.

Iz 2006, Pag, slikano mobitelom. Izaziva mi nostalgiju. U glavi zasvira Oliverov ''Galeb''..















05.04.2012. u 12:14 • 12 KomentaraPrint#

utorak, 03.04.2012.

03.04.2012. u 14:29 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< travanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)

Opis bloga

Postoji taj neki dio mene koji bi do vječnosti filozofirao. Ne znaju svi za taj moj dio, ponekad izađe na svjetlo dana kao kakav biser. Ponekad čak i napravim nešto pametno... Ne volim taj svoj dio svijesti uvijek, ponekad me opterećuje, i uopće nije sexy, ali bez njega ne mogu.
Ovdje iznosim ponešto od svega.
U horoskopu sam strijelac, kao i u podznaku.

''I misao koja je zarobljena, kopni i tuguje.
Sputana misao, baš kao i zarobljena voda,
u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.
Nesputane, teku voda i misao.
Misao ka vječnosti, a voda ka drugom agregatnom stanju.
U kretnji je čar slobode.
(blade777)

''Dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo''
A.de Saint Exupery,Mali princ

''Koliko voliš sebe toliko popravljaš svijet oko sebe''
ksenija

''Anyone who is not on your same evolutionary and spiritual frequency will distance himself from you, while those who are on the same frequency as you will come closer to you. You will see how amazing it is to discover that everyone who needs to be by your side will ultimately appear in your life in the most spontaneous and divine manner. That's how powerful the mind is! "
Ricky Martin

''Prirodna osjetljivost za ono što je dobro i za ono što je loše najbolji je navigator za sve naše postupke i odluke. Prirodno klijanje vlastite senzitivnosti - ako se smijem tako izraziti - neusporedivo je učinkovitije od bilo kakvih autodestruktivnih i umjetnih pokušaja da "budem bolji". Stvari koje činimo ili ne činimo vrlo su često suptilni ispušni ventili čija zamjena drugim suptilnim ispušnim ventilima zapravo znači vrtnju ukrug; unutarnje povećanje osjetljivosti za određene pojave u nama i izvan nas jedino je pravo i trajno rješenje svih naših kriza svijesti.''

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se