sjenovita strana mog uma

četvrtak, 09.02.2012.

Politika...

Nisam pisala neko vrijeme. Nije to bila kreativna pauza,već su okolni čimbenici odigrali svoju priču. Da skratim priču maksimalno, nemam interneta kod kuće, gdje sam posljednje vrijeme. Razlog? Još ga čekam. Zakonski brak s Optimom je sklopljen već prije 2 i pol mjeseca, a trebali bi ga konačno priključit 1.3. A meni se neda pisati na laptop...pa prebacivat sim tam, uvijek kad piskaram onda to činim spontano, u toplini vlastitog doma. Propustila sam mnogo inspirativnih trenutaka, svačega se namnožilo u mojoj glavi, ali misli su mi srećom sve bistrije i nekako me ne prati strah da će se sadržaji u glavi pomiješati.
Vjerujem da će se sve vratiti u pravi trenutak. Odnosno, sve će stići u pravi čas.
Dosta čitam u zadnje vrijeme, mnogo različitih stvari, pišu u Geo magazinu da će nam europska unija pomoći očuvati brojne životinjske vrste od izumiranja.
A u meni sve manje volje da pišem i mislim o takvim važnim temama poput EU, i još nekim važnijim, nekako sam nesigurna na tom polju, sve sam svjesnija nekih stvari ali često se pitam što se nalazi iznad toga-nečega.....

I tako, čudim se ja, čudim, pojavama u drušvu, koji je uopće razlog zašto se danima prevrću i analiziraju izjave i biseri nekih političara i raznoraznih 'faca', što je to u njima toliko izazovno, zašto je sve to toliko in.
Treba se čuditi, što gdje god je nešto nejasno i nerazumljivo treba se tome iskreno načuditi, to je zdravo, to ustvari čuva zdravu pamet.....

Napisala sam uoči referenduma u par crta što mislim o politici, ali sam odustala od objavljivanja; i dok nisam počela pisati o tome, nisam bila svjesna koliko ustvari čvrsto mišljenje imam o politici, političarima i ljudima koji neumorno pričaju o političarima.....

***
Mene razgovori o EU podsjećaju na Big brother; psujemo, kritiziramo likove koji su tamo došli radi para i samopredstavljanja, a kojima poslije damo svoje glasove, a gledajući ih svaku večer mi im osiguravamo i iduću sezonu.
Ne kažem da bi trebalo okrenuti leđa stvarnosti u kojoj se nalazimo, počet se prikriveno diviti političarima,naprotiv , ja sam za to da se politika komentira koliko je potrebno a zatim maksimalno ignorira i da se čovjek kao pojedinac radije posveti svojim osobnim problemima nego da pola svoje dnevne energije troši naprežući se oko onoga što će biti ili neće biti.
Ja uopće ne sumnjam da mnogi ljudi znaju kamo nas vode i da imaju jako dobre argumente, i umijeće raspravljanja, i sve ali sve je to zabadava jer mi nismo političari i nećemo biti, to ionako nisu ljudi koji imaju govorne vještine i nužne kvalitete. To su oni, političari. Ljudi koji su tamo posredstvom sudbine, i jer su završili fakultete. I jer su takve mustre da mogu opstati tamo dovoljno dugo. Normalan čovjek ne može tamo opstati, a iako se nađe netko ok, taj teško mijenja situaciju budući da je okružen sa samim mustrama. Političari su likovi s televizije, a mi jako volimo gledati televiziju i showove i sapunice i čekati što će biti. Svi volimo ove napete situacije oko izbora, oko referenduma. Zašto? Jer imamo osjećaj da sudjelujemo u tome pričajući o tome. Oni su sudionici u showu, mi im dajemo svoju energiju i pozornost.

Ovo je show. Politika jest show koji ljudima krade energiju. Imamo stvar gdje smo potpuno nemoćni, kao gledaoci. Al potrebni smo im; bez nas nema showa!
Ovo nije borba pijetlova gdje se pijetlovi pokolju ili jedan strada. Pokolje se nas. Nego, mi lajemo, sto na sat, i što smo učinili? Ništa.
Čak mislim da je pričanje o politici podsvjesno neka vrsta isprike, što se ne bavimo sobom i svojim vlastitim nedostacima.
Pogledajte malo oko sebe, tko neumorno priča o politici. (ne spadaju tu naravno, oni koji zadovoljno predu i jedni drugima namiguju pred izbore.)

Kritiziranje politike je prvi korak ka suočavanju sa siuacijom, otvaranje očiju, razumijevanje stvari šta se dešavaju iza kulise. I to je već trebalo da bude apsolvirano.A što zatim??

Pišem ovaj post potaknuta uvidom u situaciju, kako najviše istresanja na javnost ima u ljudi koji su nedosljedni sebi i osnovnim principima.

I zato, budući da znamo kako su oni showmani koji su odlično financijski osigurani za taj svoj show, promijenimo se malo Mi -za promjenu, učinimo mi par političkih poteza na osobnom planu. Treba njegovat one vrijednosti što se uopće ne mogu parama izmjeriti, pa će ove druge past u drugi plan. Nema drugog načina da s time izađe na kraj. Kritizirati politiku, to je isto ko da kritizirate Crnu rupu.

Meni ne treba vrijeđati glupe političare danonoćno, ne mislim da su oni face i ne trebam sama sebi ponavljati : Oni nisu face. Uvijek kritiziraju oni što misle da su oni zapravo face i kojih je tih ljudi strah i trepere od njihovih pojava.

Još jedna stvar koju sam primijetila u ljudi koji non stop pričaju o izborima, (a ostatak godine kritiziraju druge i napuhavaju priče), da jako malo pričaju, ako pričaju uopće tj,.ne razbijaju glavu filozofskim pitanjima od svjetske važnosti,koji se itekako tiču naše domovine. A kaj bi ih zanimalo kaj se događa ono vani.


09.02.2012. u 16:37 • 6 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)

Opis bloga

Postoji taj neki dio mene koji bi do vječnosti filozofirao. Ne znaju svi za taj moj dio, ponekad izađe na svjetlo dana kao kakav biser. Ponekad čak i napravim nešto pametno... Ne volim taj svoj dio svijesti uvijek, ponekad me opterećuje, i uopće nije sexy, ali bez njega ne mogu.
Ovdje iznosim ponešto od svega.
U horoskopu sam strijelac, kao i u podznaku.

''I misao koja je zarobljena, kopni i tuguje.
Sputana misao, baš kao i zarobljena voda,
u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.
Nesputane, teku voda i misao.
Misao ka vječnosti, a voda ka drugom agregatnom stanju.
U kretnji je čar slobode.
(blade777)

''Dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo''
A.de Saint Exupery,Mali princ

''Koliko voliš sebe toliko popravljaš svijet oko sebe''
ksenija

''Anyone who is not on your same evolutionary and spiritual frequency will distance himself from you, while those who are on the same frequency as you will come closer to you. You will see how amazing it is to discover that everyone who needs to be by your side will ultimately appear in your life in the most spontaneous and divine manner. That's how powerful the mind is! "
Ricky Martin

''Prirodna osjetljivost za ono što je dobro i za ono što je loše najbolji je navigator za sve naše postupke i odluke. Prirodno klijanje vlastite senzitivnosti - ako se smijem tako izraziti - neusporedivo je učinkovitije od bilo kakvih autodestruktivnih i umjetnih pokušaja da "budem bolji". Stvari koje činimo ili ne činimo vrlo su često suptilni ispušni ventili čija zamjena drugim suptilnim ispušnim ventilima zapravo znači vrtnju ukrug; unutarnje povećanje osjetljivosti za određene pojave u nama i izvan nas jedino je pravo i trajno rješenje svih naših kriza svijesti.''

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se