sjenovita strana mog uma

srijeda, 16.02.2011.

Psi i instinkti

Često se u mom kvartu zna vidjeti kako ljudi šetaju pse. Raznih pasa se može vidjeti, baš svakakvih, od krupnih rotvajlera do mini-pudlica.
Sjetih se sad jedne simpatične 'crtice' kad sam bila u dućanu dok je vani lila kiša. Jedan je stariji striček 'parkirao' peseka kraj blagajne dućana dok je obavljal šoping. I niš nebi bilo čudno ni smiješno da pas nije bio pažljivo 'spakiran' u plavi najlon oko tijela i glave. Izgledao je ko da je spreman za skakanje padobranom:))) dok je gledao znatiželjno svakog oko sebe.
Sve je prisutne nasmijal i razveselil. sretan
Nego, kaj sam pričala. E da, o psima koje viđam u gradu i u kvartu. Često iz sobe znam čuti kako jedna cura doziva pesovo ime. Išla mi je čak pomalo na živce, zvala ga je svako malo, vikala na njega, ja si mislim, pa pusti malog pudlića na miru, ili stavi ga na uzicu…nekak sam ga zamišljala ko malog zaigranog peseka kojeg je teško uhvatit. Vidjela sam poslije toga jednom slučajno da je pas bil haski a ne pudlica ko što sam mislila, i da sam ga vidjela prije već par puta kako 'plovi' kvartom. Neobična je to sorta. .. Mislim da je ova sorta psa malo (puno) instinktivnija od ostalih.

Izgleda ko da ništa ne vidi, da pilji u jednu točku, da juri od točke a do točke b, da ne gleda lijevo ni desno nego samo ispred sebe, da se služi tek njuhom. Mislim da se ne radi o tome nego da slušaju instinkte i istražuju točno što ih zanima, što im je potrebno da znaju i pritom se jako dobro znaju fokusirati na to.
Što mora da je psima u gradu posebno teško, zapljusnuti su ljudima, neprirodnim zvukovima , bukom koja dolazi iz svih smjerova.
Vidjela sam tog haskija dosta puta i svaki put imam osjećaj da je totalno 'u svojem nekom filmu' , ali da se dosta dobro snalazi. Nikad nije nervozan i ne vrluda. Radije će stajat ukipljen ako nije siguran nego trčat pred rudo. Vidjela sam ga jednom kako je pričekao zeleno svjetlo na semaforu (ozboljno,ne serem!:)) a čak je cesta bila prazna, mogao je pretrčat prije, ali on je pričekao još malo ko đačić prvašić.
Vidjela sam nedavno (već nekoliko puta dosad sličan) prizor koji me natjeral na smijeh. Spazila sam ga kroz prozor, kako stoji ukipljen na sve 4. ,ko smrznut. Gledao je ravno ispred sebe, ni mrdac lijevo ni desno, tu i tam bi malo trznuo glavom kad bi mu nešto omelo 'fokus'. Ja u međuvremenu obavila par stvari, prošlo 10ak minuta, vratim se da vidim jeli još tamo a on i dalje stoji ko kip,već malo živčan, ali ko da se svladava. Pa sam malo kucnula o prozor da vidim hoće li reagirat. Tek je malo trznuo glavom, gotovo ništa. Stajao je tako još jedno 5 minuta . Kad se činio zadovoljan, mirno je produžio dalje.

Ne vjerujem da nije registrirao moje kuckanje, ali vjerojatno mu to nije davalo nikakvu bitnu informaciju. On se fokusirao na nešto važno. Zabilježio je i to, ma bilježi on sve, ali ono što mu ne posluži tada, poslužit će nekom drugom prilikom, kad će biti u drukčijoj nedoumici.
Ali ono što se vidjelo je da nije htio napraviti korak (doslovno) dok nije utvrdio kamo ide i jeli povoljan trenutak.
Da je recimo živjel na selu, vjerojatno bi mu nos više bio po tlu i bavio bi se nečim zanimljivijim i manje stresnim. A ovako u gradu je često morao (zbog buke,automobila, gužve, nepredvidljivosti) proučiti i zastati, snimiti čim više toga.
Moje kuckanje je čuo, ali ne vjerujem da me je smatrao prijetnjom. Vjerojatno je i to zabilježil, kao neki novi zvuk čija svrha još nije utvrđena; ali bit će-ali sigurno je, da ovaj pas ide polako i sigurno kamo planira i neda se izbaciti iz takta.

16.02.2011. u 22:59 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 15.02.2011.

My brand new haircut (nema slike)

Ošišala sam se danas. Nikoga ne krivim, sama sam tako htjela. Neću sad o tome tko mi je dao blagoslov a tko ne, ionako su reakcije uvijek podijeljene,za tim se ionako ne povodim.
Odgađala sam to već nekih mjesec dana, instinktivno osluškivala zemljina magnetska polja i vlastiti bioritam da skužim koji je dan povoljan te ispitivala smjer vjetra vlastitim brkovima u koji salon otić.

Hmmm...Zašto toliko pričam o tome? Pa recimo da je promjena poprilično drastična. Frizerka kaže da sam čisto druga osoba sad.
Odlučila sam se za ravnu frizuru tik do početka ramena, s ravno odrezanim šiškama, izgleda da sam dobro pogodila jer frizerka kaže da je i teta iz susjednog salona rekla da su takve šiške traženije u zadnje vrijeme.
Mogu reć da uopće nije loše, ali još mi treba vremena da se naviknem.
Imala sam prije toga poprilično dugu kosu koja je iziskivala minimalan trud, samo je bilo bitno da je ne uništavam gelovima i sl.sranjima i peglama za kosu. Uvijek je izgledala dobro (dobro gotovo uvijek).
Pitala sam se hoće li mi otić pamet sad kad sam odrezala kosu, odlazi li moj dosadašnji identitet, ljupkost i cinizam zajedno sa njom, moja visprenost, dal sve pada u bunar prošlosti.
Čudno, ali kao da sam imala potrebu za tim.
Za nekom promjenom....čula sam da su Japanci ili Kinezi, rekli tj.njihova je teorija da sa kosom fakat odlazi sva nakupljena energija iz prošlosti, pa to dođe kao neko čišćenje...ima nešto u tome.
Sad se sjetih divnih kosa Kineskinja, koje su mi dosad bile ideal........ah.
Al nije da neće opet narast.
Ima i sadašnja dužina svojih čari, neću se previše opirat.

15.02.2011. u 14:15 • 9 KomentaraPrint#

utorak, 08.02.2011.

San od jutros

Evo sanjala sam danas kratak, ali zanimljiv san, stvarno ne znam što znači, a i nije bilo izazvan nikakvim vanjskim uvjetom (tipa, deka mi padne, pa sanjam da hodam gola selom i sl)

Kolko se sjećam, kod mene se okupilo društvo nekih mojih frendova i znanaca, i to ni pet ni šest nego u mojoj sobi. Ja i jedna frendica gledamo van kroz moj prozor i vidim mjesec puno veći nego inače, ma 5 put veći, a on sve veći, ko da ga privlačim sebi bliže. Ma gotovo da mi je ušo u sobu kak je bil velik i blizu mi. I povećava se. Ubrzo vidim na njemu sve ko da je pod mikroskopom,svaki kamen i stazu i sve i čudimo se ja i frendica koji je vo k,,,. Kad pogledam u stranu tamo još jedan mjesec.,kao kopija ili tak nešto..čak je bil malo u sjeni.
Onda počne puhat neki vjetar, kao bit će smak svijeta, uragan il nešto, nešto se sprema, a nitko ne zna što, al slutimo da ima veze s mjesecom. U biti ne znam koji je točno povod okupljanja, ali svi smo tamo.
Počne se dizat prašina, vjetar jako puše, a svi pokušamo dokučit što se zbiva, svi već pomalo u panici.
Izađem iz sobe na hodnik i pogledam kroz prozor vrata od balkona, 30 metara dalje je glavna cesta. I umjesto da vidim koji auto, ja vidim jebeni leteći tanjur kako se spustio s neba i juri na nekih 5 metara visine niz cestu i nestane , ne vidim ga više jer je zavoj malo dalje.
Ne velik leteći tanjur, ali točno onakav kakav ga opisuju-okrugli, rotirajuća svjetla i to..ko igračka mi gotovo izgleda. Pomislim, točno je isti kak su ljudi pričali već. znači, istina je, postoje....pomislim, sva uzbuđena i poprilično uplašena, fakat sam se uživila u san.
Javim svima, bratu, brat u panici,suze mu oči al mi kaže da ne vjeruje, da to ne može biti istina, ne nema šanse, ostali se čude i u panici su al mi vjeruju, čak netko priča da je vidio isto.
I to je to, nemam pojma kaj je trebalo bit.
Al baš mi bilo simpatično.....' a tako značii, IPAK postoje! '

08.02.2011. u 22:46 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.02.2011.

Ako netko zna

Što ako želim odgovor na neko pitanje, a još mi nije vrijeme da ga dobijem..? Ili dobivam različite odgovore, isto tako ne dobivam odgovor?
Zašto bi ja željela odgovor na neko pitanje, ako mi nije vrijeme da ga saznam? Mogu li ubrzati dobivanje odgovora? Što moram napraviti da ubrzam dobivanje odgovora? Mogu li ga dobiti, i dali je to nužno povoljno za mene ako ga dobijem 'prije vremena'? Ili vrijeme saznavanja počinje onog trena kad postavim pitanje? A kad je pitanje postavljeno vjerojatno je već pola materijala za odgovor dobiveno, ali konačnog odgovora još uvijek nema?
Je li mozganje nepotreban, obilazan i nepotpun put? Hoće li mi ga netko drugi 'šapnuti' kad dođe vrijeme?
Ako po božjem planu nije vrijeme za odgovor, znači li to da ga ne mnogu dobiti ili da to nije dobro za mene?
Ponizno molim odgovor. Ajde, majstori, pomognite mi, dajte slijepcu svijeću u ruke...

03.02.2011. u 17:33 • 13 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)

Opis bloga

Postoji taj neki dio mene koji bi do vječnosti filozofirao. Ne znaju svi za taj moj dio, ponekad izađe na svjetlo dana kao kakav biser. Ponekad čak i napravim nešto pametno... Ne volim taj svoj dio svijesti uvijek, ponekad me opterećuje, i uopće nije sexy, ali bez njega ne mogu.
Ovdje iznosim ponešto od svega.
U horoskopu sam strijelac, kao i u podznaku.

''I misao koja je zarobljena, kopni i tuguje.
Sputana misao, baš kao i zarobljena voda,
u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.
Nesputane, teku voda i misao.
Misao ka vječnosti, a voda ka drugom agregatnom stanju.
U kretnji je čar slobode.
(blade777)

''Dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo''
A.de Saint Exupery,Mali princ

''Koliko voliš sebe toliko popravljaš svijet oko sebe''
ksenija

''Anyone who is not on your same evolutionary and spiritual frequency will distance himself from you, while those who are on the same frequency as you will come closer to you. You will see how amazing it is to discover that everyone who needs to be by your side will ultimately appear in your life in the most spontaneous and divine manner. That's how powerful the mind is! "
Ricky Martin

''Prirodna osjetljivost za ono što je dobro i za ono što je loše najbolji je navigator za sve naše postupke i odluke. Prirodno klijanje vlastite senzitivnosti - ako se smijem tako izraziti - neusporedivo je učinkovitije od bilo kakvih autodestruktivnih i umjetnih pokušaja da "budem bolji". Stvari koje činimo ili ne činimo vrlo su često suptilni ispušni ventili čija zamjena drugim suptilnim ispušnim ventilima zapravo znači vrtnju ukrug; unutarnje povećanje osjetljivosti za određene pojave u nama i izvan nas jedino je pravo i trajno rješenje svih naših kriza svijesti.''

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se