sjenovita strana mog uma

utorak, 21.12.2010.

Sretan Božić svima!

Još malo pa će Božić, ali ja se ne osjećam ko da je tako. Imam neki osjećaj da je ipak tako bolje, da u glavi nemam poštimanu agendu kad moram osjećati radost, kad moram iz nekog zadanog razloga pojačano ispuštati endorfin. Zapravo to ne vidimo, ali grozno je kad ovisiš o nekom događaju. Naravno da je čovjeku na prvi pogled vrlo teško to primijetiti, da koliko smo u svakodnevnom očaju i potpuno predani nečemu što ne volimo, da jedva čekamo nekakav tračak svjetla,nešto prema čemu ćemo pojuriti, zgladnjeli, iscrpljeli i nemoćni, spremni da uživamo, napokon,....i tada se desi što se već dešava...novogodišnja noć je najvažnija noć u godini, troše se najveće svote novca , s lakoćom ispraznimo novčanik u ime blagdana, ispucamo zadnji novčić u ''muzičku kutiju''..
Svi naravno volimo darove. Ali ja čak i ne pričam ovdje o novcu, već o osjećaju blaženstva koji dolazi ....e sigurno ne zbog obiteljskog ugođaja..crkvenog...the thing..nečeg. Veselimo se trpanju golemih količina kalorične hrane u sebe, što ćemo konačno olabaviti kočnice i osjećat se poput malog zaigranog djeteta, kako se nismo osjećali još od....ma, kao Prust, pojest ćemo toliko puta ponovo čajni kolačić dok nam ne vrati osjećaj od...neznam kad...je li to realno? Nemam ništa protiv Božića, ne muči me Božić, dapače veselim se par slobodnih dana i nadam se snijegu.

Kaj se hrane tiče ja sam jedna od rijetkih koja tijekom cijele godine žderem ravnomjerno. Božić i određene prilike bi me tjerale na razmišljanje....hm, zašto? Nekako bi se lakše dalo samo umrtviti i podati vremenu i okolnostima, možda ako ništa drugo osjetim ponešto od kolektivne radosti koja se tako osjeća u zraku ovih dana...

Ma sve ja to volim, mrzim kad i mene vabe izlozi, kad i ja volim lampice, i jelene, i ...i mene privlači svjetlo, jebiga! I sama se osjećam sigurnije čim u kući ima više čokolade, više svega. (a jebiga, kad se ne oslanjam na crkvu)
Kak god bilo, mora se priznat da Božić ima ono nešto što nema Uskrs, neznam kaj je to, jeli snijeg, ili možda se meni čini....

Došla mi večeras majka u posjetu, tu u zg, tradicionalno prije Božića,pa ćemo nadam se obavit mali i kratki šoping...obić Dolac i par dućkasa. I dok stara čori, ja piskaram jer ne smijem palit svjetlo. Donijela je crni kruh koji je standardno predobar,(za potpun doživljaj ne rezati, nego trgati prstima) i još neke stvari, i bočicu domaćeg maslinovog, koje nam je nekidan poslao ujo iz Dalmacije. Sigurno se namučio budući da živi na samoj Neretvi, a znamo kako je njima sad kaj po vodi moraju brat mandarine...... I tako...vjerojatno neću pisat do Božića pa da sada poželim svima sretan Božić....i Novu godinu, i cijelu godinu. Sve ono kaj bi i sebi poželjela....puno zdravlja, sreće i blagodati svih vrsta. Zdravu i funkcionalnu jetru prije svega, puno dobrog sexa , bolje živce , i više love, da preciziram. :)))

<	prosinac, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)