sjenovita strana mog uma

četvrtak, 18.11.2010.

Ženama treba ugađat!

Mi žene smo fascinantna bića. Ne može se reći da smo jednostavne... Koliko samo žena može promijenit raspoloženja...u jednom danu, večeri...ponekad u jednom satu... Ak mislite da postoji nekakav satni mehanizam, il nebeski mehanizam koji bi utvrdio kakvu pravilnost u ponašanju, logičnost....nema toga! Kad malo bolje razmislite, nema toga! To je zato što nije dovoljno ženi darovati dijamante, buket cvijeća ili nešto treće. Treba znat i KAKO joj darovati. (a i KAD.) Žene su inteligentne, plus još k tome i intuitivne, i za čas prepoznaju tuđu skrivenu namjeru ili pokušaj sakrivanja nečeg...često puta pogodimo i što je to što se sakriva...mi vidimo preko SVEGA. I zato, kad pokažemo nezadovoljstvo radi nečega, to nikad nije bez razloga, i to valja imati na umu. I nikad nema veze s nama, već sa nekim izvana. Od bližnjih i od bliskog čovjeka očekujemo da nas ne razočara, tj.očekujemo nešto pozitivno!
Da nema tog mehanizma za navigaciju, zemljopisne karte gdje piše kako najkraće doć do cilja...e tu sam vas zeznula- nema toga! Žene prepoznaju kad tip pokušava ić prečacom! Prečacom se ide samo ako negdje debelo kasniš! Ljenčine idu prečacom. Ponekad ni poklon sa zakašnjenjem ne može popraviti štetu. Ako ne možeš napraviti stvar kako spada i pravovremeno, zašto je uopće radiš? Poklon će samo ublažiti povrijeđenost, ali trag ostaje. Ne mora se raditi o poklonima, stvari imaju simbiločno značenje; kao i geste; ako je učinjeno kako spada, vrijednost se uvećava, a ako je učinjeno poslije zajeba, vrijednost pada. I potrebno je zapravo mnogo više da se stvari rate na normalu. Poneke žene to neće priznat, i skrušeno će prihvatit išta. Žena koja ne priznaje da je povrijeđena, negira samu sebe. Kakva je to žena KOJA NE ZNA, I NE ŽELI ZNATI?? Pa evo i I.Bee je utvrdila u svojoj pjesmi da-žena zna. I tako žena koja negira što zna, postaje živčana, razdražljiva, sve manje spremna na kompromis. Kome je od koristi takva žena? Najmanje sebi, pa onda još manje drugima. Žena mora biti zadovoljna....e , kad se u tome uspije, e taj će uživati u žetvi. Ako želiš bogatu žetvu, zna se! Tip koji želi tihu, mrtvu poslušnu žensku...kakav je to tip??
Prava žena zna kad nešto ne štima, kad nešto škripi, kad je daska trula, sve žena vidi. Ženama treba ugađat, žene treba poznavat. Nema prečaca, ponovimo još jednom. Pokloni se moraju dati pravovremeno, kao i pažnja, i sve ostalo. I nije stvar u predmetima, materijalnom, stvar je u principu. Žene nisu jednostavne, ali je zato kriva složenost ovog današnjeg svijeta i izopačenih vrijednosti, i tipovi koji ženu vide kao..neprijatelja koji ih sprečava da žive 'normalno' -tzv.svinje..itd. Žena gubi živce kad gubi vrijeme na loše tipove koji ju ne žele razumjeti, cijeniti na pravi način. Kad potroši previše energije razmišljajuć dal mu treba oprostiti ili mu zamjeriti, što je pametnije. A nemoš pametno sa takvim... Ženama treba ugađat!

18.11.2010. u 19:51 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.11.2010.

Upravo me moj vlastiti komentar na Mcmlx-ovom blogu natjerao da idem pisat. Što će nastati, nemam pojma. Nemam uvijek pripremljenu temu i motive prije nego krenem piskarat. I da sam samo tada pisala, ili samo kad sam ko tratinčica dobre volje, pola mojih postova nebi nikad nastalo. Ne moram previše brinut za formu i dužinu posta, jer ne pišem novinske članke ni reportaže, pišem za vlastitu dušu, za razbibrigu.
Čak ni ne moram brinut za dojam koji ostavljam jer ionako govorim što mislim, ne vrijeđam previše, popljujuem uglavnom one koji to po mišljenju većini ljudi zaslužuju....i stojim iza svega što sam napisala... Ljudi koji eventualno komentiraju što velim se slažu sa mnom ili se ne slažu samnom, ili samo žele dat svoj prilog temi, što mi je super jer blog ne pišem samo za sebe.
Mnogi postovi samom prirodom svoje teme pozivaju na komentar.

Ponekad sam i ja u pravoj dilemi jer ono kaj me zanima nemam trenutno ili uopće kome za reći a da me nebi smatrali čudnom, 'da previše analiziram', a neznaju da ja nad tim kaj mi se roji u glavi gotovo da nemam kontrolu, da mi se ionako sve što se roji a pogotovo dugo vremena, roji s nekim razlogom....a većina stvari bude doslovce izbačena gotova van, pa nema baš mjesta nekom velikom trudu, a pogotovo ne gubitku vremena!
Ne pazim ni na gramatiku posbno, ponekad se potkrade koja greška al to je rezultat brzog tipkanja, a ne....jer gramatiku sam usvojila na vrijeme, baš ko što je prosječni akademski školovani čovjek trebao, pa ne moram baš obraćat pažnju na to, na svu sreću. Niti se trudim previše, jer znam da friziranjem vlastitih misli nemam koristi, nikad ne ispadne dobro. Trudim se uhvatit unutarnju zvijer za rep i bit iskrena, jer moj blog je prije svega moje 'bojno polje', pogotovo velikim dijelom svojom prirodom. A ne meka za preseravanje.
Od iskrenosti prema sebi na papiru ja imam koristi, pa tada i još netko. I onda blog ima svrhu. Naravno, blog može imat i neku drugu svrhu, ko što je foto blog, blog sa reportažama i slično. Ili mix svega toga.. Moj ima za svrhu- malo filozofiranja u neku svrhu,po mogućnosti s još nekim, kaj čini stvar dodatno ljepšom... nevolje koje nas muče su 'lakše za gutanje' uz komentar podrške. Pa malo zabave, šale i malo sprdancije, kojiput nesvjesno na svoj račun, al uglavnom na račun političara, snobova i primitivaca. Uglavnom, blogić mi je veliko rasterećenje i postal mi je veliko zadovoljstvo.

14.11.2010. u 19:31 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.11.2010.

Ponekad se znam pitati, koliko ljudi mene uistinu poznaje? Koliko od onih koji me znaju od mene vide samo fizičku pojavu, ili kao pripadnicu neke kategorije u njihovim umovima na temelju par podataka koje znaju..odnekud, nije važno ni otkud. Koliko ljudi je vidjelo dalje od toga? Uvjerena sam da nije baš puno, no jeli to moja greška ili je njihova? Koliko ljudi je to htjelo?

Upravo ističem da za -vidjeti osobu kakva je, nisu potrebni podaci o njoj. More ljudi procjenjuje ljude na temelju nekih predrasuda, stereotipa, ili onako kako su odgojeni. Uglavnom nisu osobito tolerantni; skloni su klonit se ičega drukčijeg, ili stajat sa strane kad bi trebalo nekog obranit, ako tako prema nekim mjerilima nije poželjno reagirat. Klone se drukčijeg, da nebi sami ispali drukčiji braneći različito/nepoželjno. Rađe ostaju zakukuljeni u svom 'žumancu', kak bi rekao Plave oči. Ne žele reći svoje mišljenje. A najčešće se radi o tome da ga nemaju-nemaju hrabrosti odlučiti išta- i tako mislima i djelom i držanjem ostaju priklonjeni nekom kultu ili trendu, nečem 'jačem' od njih, što ih 'snažno pritišće'. Tko danas ima muda za toleranciju, za prihvaćanje drugih i gledanje drugih u oči , bez želje da im ispita slabosti, odn. da sebe uzdigne i zadovolji na najzopačeniji način; da se osjeti superiorniji na neki način?
Kad bi barem znali kad je čovjek uistinu velik-kad pruži drugome ruku,
kad pogleda osobu sa zanimanjem i sasluša je, kad obraća pažnju; kad ne trguje s osmijesima,i trenucima, ko da su kakva skupa roba koje ima u ograničenim količinama. Tretirati osobu jednako bez obzira kako je obučena i bez obzira na izobrazbu; pa barem se zna da pristojnih i ljudi finih manira ima u svim slojevima, a da bahatih i nekulturnih, uobraženih ima i među obrazovanima, i bogatima.
Pa i ako te netko baš živcira ili si pomalo ljubomoran iz nekog razloga na osobu, zar nije glupo i jadno otvoreno pokazivati gnjev i biti bahat? Kad je netko toliko zavidan, ili pun predrasuda, da odbija misliti išta dobro toj osobi ili je zainat odbija prihvatiti bez objektivnog razloga? U društvu u kojem se krećem ima jedna takva osoba; nema objektivnog razloga da ima išta protiv mene, nije ni da me odbacuje, ali se ponaša čudno toplo-hladno; ponaša se upravo kao da se previre dali mi treba nešto oprostiti ili ne.zubo
Ovo je jedan mali primjer, opisuje samo mali aspekt onoga što sam htjela reći. Radi se o tome da ljudi valjaju površne spike jedni s drugima,a obično je predmet ulizivanja netko tko ima puno para, ili puno glumata. Fejs je jako dobar uvid u to. Ma što bi mi bez fejsa, i svega onoga što fejs nudi. Živjela tehnologija!naughty
Zaključak je: oni koji te žele vidjet, koji te gledaju normalno i pristupaju ti normalno i pozitivno, vidjet će te. I ti ćeš automatski drukčije zračiti. Jednostavno, dobra vibra privlači dobru vibru; i oboje možemo biti ono što jesmo. Ne valja kriviti sebe ako se netko ne odnosi prema nama kako zaslužujemo-s poštovanjem i pozornosti. Ja takve likove i njihovo držanje ne doživljavam osobno, ne više. Kako je rekla jedna blogerica jednom, da parafraziram-anomalija duha.
Uvijek ima dovoljno normalnih ljudi na svijetu koji gledaju osobe kakvi jesu, koji vide dalje od tih maski; a i ljudi koji dopuštaju da se njih vidi kakvi jesu.

p.s. što se tiče jučerašnjeg posta, o čaju, etoga skinula sam se s zelenog i prebacila na domaći čaj od matičnjaka, kojeg sam znala prije povremeno piti. Ovu noć je opet ista priča, zaspala sam u 21:30 umorna, i nadala se debelom snu, a kad ono, probudih se u 23h i nešto. Stvarno neznam... A spavat ne mogu na silu. Tajana, upravo sam probala tvoj recept, ak i ne upali, bar je bilo fino...

11.11.2010. u 03:06 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.11.2010.

Iza ponoći

I tako....Ermm.... fino Propao još jedan pokušaj da sredim ritam spavanja.
Uglavnom ne mogu zaspat do 4, i onda se stignem naspavati...nikak. I onda zeznem stvar što oko 6-7 opet opalim na sat-dva, ili 3, i onda...e. Onda ovo. Zadnji obrok mi padne oko ponoći, a smirim se tek negdje pred jutro. Ne mogu zaspat prije, da me ubiješ, eventualno oko 3, ali prije ne. Prije spavanja volim promatrati pustu ulicu. Osluškujem zrak, čekam da mi poremećeni um donese koju svježu ideju.

U jednom sam postu bila napisala kako pijem zeleni čaj. To je onaj iz vrećice, i ruku na srce, nikad nisam baš uživala u njemu. Tek bi me tješio osjećaj da činim nešto zdravo za sebe. I tako sam nedavno čula za Kuću zelenog čaja, i odlučila probat, teško mi se bilo odlučit jer imaju super ponudu.. Dućan cijeli mirišeeee... Etoga, i sad upravo potrošila prvu vrećicu, Rose of the orient, čaj mi se toliko sviđa da čak i ne stavlam med, nije ni potreban, jer aroma mu je takva...da cijela prostorija miriše po ružama u kojoj ga pijem... Super mi je čaj, nešto okusom sasvim drukčije od onih kaj ima za kupit u vrećicama.. Gušt mi ga je pit, gušt mi ga je kuhat, prelijevat i pritom udisat onu predivnu paru. U čajnoj mješavini ima jedno 3 vrste zelenog čaja, i sve iz Azije, i takav naziv imaju, čang še wek, šan ši wo, cheng ho. Šalim se haha. Ajd baš ću pogledat...evo piše- zeleni čaj sencha, pai mu tan, kineski wu lu, jasmin, latice ruže, cvjetovi različka i nevena, i gunpowder....e to mi nije baš sasvim jasno, što će gunpowder u čaju, o čemu je riječ..??--lud, Kaj, štiti od vlage?lud Kako god, čaj je izvrstan, navukla sam se na njega, i stvarno ga pijem s guštom, još kad bućnem svoj omiljeni Grancereale keks, onda je to..zen.. finoMalo je čaj skuplji, ali vjerujte potrebno ga je vrlo malo jer je jako koncentriran! Definitivno ga se isplati kupiti, ako redovito pijete čajeve (osim ako funkcionirate na placebo, onda se isplati kupovat onog u vrećicama).
Bjutifl. Baš gledam ove smješkove sa strane, kakvih ima...da se ukenjaš od smijeha. zubo Ma krasni su, sve ih moram probat, barem jednom.

08.11.2010. u 01:07 • 7 KomentaraPrint#

petak, 05.11.2010.

Upravo htjedoh napisat post, da se požalim na nesanicu. Počela sam živčaniti, onako lagano, baš kako je i najgore, kad nisi siguran što točno treba učiniti ili je bolje ne učiniti ništa.
Otvorila sam prozor i ušao je svježi zrak u moj maleni stan, kojeg tako volim i tako mi drag i na čijim su mi zidovima, i na raznoraznim predmetima koji se u njemu nalaze, i ukrasima, ostali zapisane misli i snovi.
Sada, kad je noć, i kad sam svega svjesnija barem 3 puta jače nego usred bijela dana, promatram ulicu,ono nešto malo zelenila koje doživljavam svojim dvorištem makar po njemu seru tuđi psi, i skoro svaku večer pišaju pijani tinejdžeri i brucoši. Žuto lišće na travi, baš ko da je za mene poslagano, onako savršeno i šarmantno, izdvaja se ljepotom u grackom pejzažu. Dođe mi da plačem jer znam da je jedino što imam u ruci, koliko god apstraktno zvučalo, su moje želje,i težnje, jedino se na njih mogu osloniti i sve je ostalo iluzija; sad kada sam svjesna toga, jedino me strah da se ne pojavi nešto...., da će me udariti izvana nešto na što se ne mogu pripremiti, i da će me to uništiti jer se ne planiram više vraćati u stanje potčinjenosti, odvojenosti i ispraznosti. Ne želim to u svom životu, nikad više. No, čini mi se da to više nije ni moguće. Jednostavno se ne mogu vratiti u stanje neznanja, isto kao što se čovjek ne može vratiti u tijelo djeteta. Jednom kad se otvore oči,kad se stvari doznaju, nemoguće se vratiti u stanje potpune bezazlenosti, nemoguće ih je ponovo zatvoriti. Jedino kad umreš, onda ih trajno zatvaraš. Dali onda ljudi noću sklapaju oči, da bi se odmorili od napetog uma? Vraćaju li se ljudi tijekom sna u stanje bezazlenosti, tj.neznanja..? Mentalne praznine? To bi tada značilo da je beazlenost u određenoj mjeri potrebna.
Znam da mi misli nisu sto posto kompaktne, skoro svaka vuče neku svoju priču, a i nisam sigurna može li ovo uopće shvatit još netko osim mene. Ne mogu više pisat jer mi se počelo spavati.
Veselim se sutrašnjem danu, jedva čekam da popijem ujutro šalicu svog omiljenog čaja Rose of the orient i da ugledam sunce što podsjeća na melankoliju i neka prošla vremena.
Sad idem spavat, osvježit mozak, vele da nedostatak sna deblja, a i da može otjerat u ludilo, pa.
Pozdravljam i jubim. zijev

05.11.2010. u 02:29 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 02.11.2010.

Kad dođem kući iz Zagreba , i kad spavam u svojoj sobi, već neko vrijeme ima da gledam u nebo jer mi pogled piči ravno u prozor.. Gledam van, iz kreveta..prvo što je vidljivo je stari susjedov orah koji radi sablasne sjene kad je mjesečina. Čak vidim i mjesec, zaklanjaju ga grane..
Jučer sam se zatekla da gledam među njih, onako, izgubila sam pogled u njima...i onda sam ugledala jednu blistavu zvijezdu...i tek što sam ugledala ovu, primijetila sam još jednu, i još jednu...i tako njih 5,6..kao da su se pojavile odjednom...
A bile su tu cijelo vrijeme...
Možda je bilo potrebno samo da obratim pažnju....

02.11.2010. u 00:01 • 9 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)

Opis bloga

Postoji taj neki dio mene koji bi do vječnosti filozofirao. Ne znaju svi za taj moj dio, ponekad izađe na svjetlo dana kao kakav biser. Ponekad čak i napravim nešto pametno... Ne volim taj svoj dio svijesti uvijek, ponekad me opterećuje, i uopće nije sexy, ali bez njega ne mogu.
Ovdje iznosim ponešto od svega.
U horoskopu sam strijelac, kao i u podznaku.

''I misao koja je zarobljena, kopni i tuguje.
Sputana misao, baš kao i zarobljena voda,
u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.
Nesputane, teku voda i misao.
Misao ka vječnosti, a voda ka drugom agregatnom stanju.
U kretnji je čar slobode.
(blade777)

''Dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo''
A.de Saint Exupery,Mali princ

''Koliko voliš sebe toliko popravljaš svijet oko sebe''
ksenija

''Anyone who is not on your same evolutionary and spiritual frequency will distance himself from you, while those who are on the same frequency as you will come closer to you. You will see how amazing it is to discover that everyone who needs to be by your side will ultimately appear in your life in the most spontaneous and divine manner. That's how powerful the mind is! "
Ricky Martin

''Prirodna osjetljivost za ono što je dobro i za ono što je loše najbolji je navigator za sve naše postupke i odluke. Prirodno klijanje vlastite senzitivnosti - ako se smijem tako izraziti - neusporedivo je učinkovitije od bilo kakvih autodestruktivnih i umjetnih pokušaja da "budem bolji". Stvari koje činimo ili ne činimo vrlo su često suptilni ispušni ventili čija zamjena drugim suptilnim ispušnim ventilima zapravo znači vrtnju ukrug; unutarnje povećanje osjetljivosti za određene pojave u nama i izvan nas jedino je pravo i trajno rješenje svih naših kriza svijesti.''

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se