sjenovita strana mog uma

ponedjeljak, 31.05.2010.

SINDROM MADONNE




Sindrom Madonne.. Koliko ima Madonni u svijetu? Kažu u novinama i na tv-u...'samo je jedna Madonna', ali ja mislim da ih ima više. Ali kako to da je ova o kojoj sad pričam-još uvijek tu,aktivna, štoviše sve aktivnija (u pizdarijama) kako je nagriza zub vremena, i nekako najpoznatija? Je li tajna u imenu? Ja mislim da je. I u reklami. Pa u čemu bi bilo drugom?
Kakva uopće može biti žena koja sebi da ime Madonna? Čula sam da je za sebe rekla da neće stati dok ne postane slavna poput Boga. Pa da bi ostala neizbjezna ljudima, je odabrala prikladno ime...puknut ću od smijeha..dajte zamislite ženu od 50godina, tj.NJU samo naravno anonimnu, i bez Photoshopa, da se uvuče u lakirani triko s mrežastim čarapama i čizmama i da kaže svima kako u tome želi osvojit svijet, kaj bi na to rekli??? Pukli bi od smijeha..možda bi čak i završila u Big Brotheru, ili nešto takvo, ali bi ju u kratkom vremenu pregazila najezda novih freakova i mladih cura. Ona lady Gaga mi je stoput veći komad, (i koja ispod slojeva kartona,plastike i šljokica još uvijek uspijeva ličit na ženu) a i ima neku karizmu, može se reći, dok ova prodaje svijetu neke fore poput špičastog grudnjaka, kabale i zadnjih 10 godina pokušava postati ljepotica,ali joj neide. Pa kad to ne može nalazi mlađahne ljubavnike koji su s njom samo da dospiju u novine, ili pak posvaja djecu i glumu englesku -parišku damu poput Angeline jer je vjerojatno shvatila da se danas uz imiđ drolje uspješno može kombinirati imiđ dame (danas se sve može), pa je zato kupila dvorac u engleskoj i posvaja djecu.
Jedino kaj sam zapamtila da je na toj babi nešto valjalo bilo je nekoliko slušljivih pjesama i cice su joj bile dobre dok je bila mlada. Baš ništa drugo. A i bilo ju je simpatično-smiješno vidjeti onako malu i ružnjikavu kako plačljivim glasom pjevuši Papa don't preach i sl.hitove. Danas ju je samo smiješno vidjeti kako se isteže ko da će svakog trena iz nje ispast jaje... (fora iz fhm-a-good one!! ;)) Fuj. A to kaj svojoj djeci neda gledati tv, neda im da jedu slatkiše i igraju videoigrice, određuje kćeri što smije nositi, to radi iz čiste narcisoidnosti i šizoidnosti a ne zbog toga kaj ih želi uputit da se igraju na livadi i da paze na zdravlje. Ona njezina mala mi izgleda sasvim cool i normalna, što doista čudi jer ja bi da ju imam za staru već davno umlatila. Kad ja vidim Madonnu, ....kad sam čitala u novinama kakve koncerte sprema,tj.(spremaju joj) na turneji , čini mi se, prvo kaj mi padne na pamet u takvim situacijama je....koliko bezveze i uludo utrošenog željeza i građevnog materijala...otprilike ko je potrebno za izgradit tvornicu,...koliko love je utrošeno za potrebe izgradnje pozornice i za skupe specijalne efekte..da bi se napravil njezin nastup....i to za što? Da bi joj se boja pozornice podudarala s bojom njene lakirane čizmice...da bi nastup bio upečatljiv.. Da bi publika bila zadovoljna.....?!? tj..imali osjećaj da su negdje bili....o, moj Bože. Ta baba nezna niti pjevati, niti je komad, niti...niti ništ. Ali je fala Bogu uvijek tu u zasjedi i ne nestaje, ko neki uporni virus...ko HPV-virus ili virus svinjske gripe...:)) Ona je doista obilježila ovo doba, može se reći...može se reći i da je simbol...simbol žene koja je nizom pizdarija i bez grama talenta uspjela osvojiti svijet..ona je čisti dokaz da nije bitno što želiš, jeli to logično i uopće moguće, bitno je htjeti i uvjeriti ljude u to.

Stara mi je vidjela ovaj članak i rekla zašto toliko riječi i mjesta trošim na govna, da bi ona sve to rekla u par rečenica. ;D sretan Djelomično kužim da je u pravu, ali mislim da se ovo ne može uspoređivati s količinom prostora koji takvi ljudi zauzimaju u medijima i na kraju, mozgovima ljudi, i da je to itekako opasna pojava....a ovo je moj pokušaj da obrnem proces, da osvijestim. To je potrebno, jer ja i mnogi ljudi koji nešto kažu, ne rade to da bi pametovali, i kovali teorije zavjere, nego da pomognu da ljudi prepoznaju ono što i sami već naslućuju...znaju...i da se usude znati...da ne dopuštaju više da im razni toksični kokteli sugestija što ih spravljaju agenti za (neću sad nabrajat), truju dušu i tijelo tjeraju ih da žive u sjeni. Zamka je u tome što to traje toliko dugo, toliko dugo se održava i gradi i brka umove ljudi ne desetljećima, nego stoljećima, prave kvalitete ostaju u sjeni reklaminog i eksponiranog. A malo se ljudi usudi ići naprijed, ići preko toga, jer je to promjena.
Zaobiđite tu veliku zamku, čim više možete, u čim većoj mjeri, jer si otvarate mjesto za razvoj. Vaše svjetlo, vaša svijest je ono što uklanja čađu i sivilo sa kolektivne svijesti, i nakraju, sa naših života. Razmišljajte i osjećajte svojom glavom, preskočite i tu stepenicu u svojoj evoluciji, osvijestite se. Nije lakše, ali je bolje.
Istina je da je takva ideja čak i privlačna egu...ali ipak je bolje nego....Uostalom , i ja sama imam ego, još uvijek neznam kako je to živjeti sasvim bez ega, mogu samo nagađat kako je živjet na taj način. Našem egu se ne sviđa zamisao o osvještavanju, jer za njega to znači uskraćivanje prilike za nadmetanje.....uvijek želi biti prvi, bolji od svih...i onda se na kraju, događa suprotno. Moglo bi se reći da našim prostorom dominira ego, ljudi su ovdje jakog ega. Ljudi su ljutiti, zatvoreni i defenzivno nastrojeni. Ste to primijetili?

31.05.2010. u 17:47 • 2 KomentaraPrint#

O svjetskoj i domaćoj sceni



Često sam maštala da sam psihoterapeutkinja, psihijatrica. I glumica. Ali ne glumica ko Megan Fox ili Jessica Biel, Jennifer Aniston, Sonja Kovač i sl...nego da sam izvrsna glumica. Ili redateljica.
Htjela bi u ta znanja integrirati svu mudrost, znanja i vještine što nosim iz ovog i svih života, da ukažem ljudima na životne i razvojne faze duha u kojem se neki lik može naći, i što u skladu s tim može očekivati od sebe. Fascinira me činjenica da je život , kroz povijest svih ljudi, u biti inspiracija i uzor filmskim scenarijima, a ne obratno. Život sam u svom izvornom obliku nosi nevjerojatno komplicirane no i savršeno smislene zaključke i pouke koje se posuđuju za film. Film mora biti savršeno smislen, čim više nalik sirovom životu. Mora sadržavati kreativnost duha, mora doista obuhvatiti kompliciranu ličnost, više aspekata/strana ličnosti koje se izmjenjuju jer ljudska ličnost nije jednostrana-jednodimenzionalna, jednoobrazna. Zatim sve moguće osjećaje-a jedne od najvažnijih je i potiskivanje osjećaja u pojedinim prigodama. Gledanje filma bi trebalo potaknuti ljude na razmišljanje, na odgonetavanje poruke i smisla-taj film bi za gluplje primjerke trebao biti skroz nezanimljiv. Iza lijepe glumice, sisa koje mame na uzdah, trabala bi se skrivati prava ljepota duše, koja bi zbunjivala ljude i koji bi tu njezinu unutarnju ljepotu često brkali s fizičkom.
Naravno, publika bi trebala odgonetnuti te ličnosti, vidjet iza prikazanog, izloženog. Za takve filmove, određen scenarij, određeni glumci, dorasli toj ulozi. Za dobar film odgovara dobar glumac, kao što i lošem filmu odgovara loši glumac. Ko i publika. Dobrom glumcu nije mjesto u lošem filmu, i obratno. Loš glumac će za lošu publiku izvrsno odglumiti površnu i loše napravljenu ulogu, dok će dobar glumac kapitulirati u lošem filmu-nemreš od govna napravit pitu.
Znači utjecaj na psihu ljudi bi bio namjeran, i ta namjera sigurno nebi bila zaglupljivanje. Ako bi i bilo ,onda zaglupljivanje s porukom. veliki dio današnjih filmova služe zaglupljivanju ljudi, a njihova gledanost i fasciniranost njima daje poražavajuću statistiku- ko što je i trijumf Megan Fox u svijetu. To nažalost govori o razini inteligencije svjetske publike.I glupavosti, što je još vjerojatnije..... I odašilje poruku-'što je ženska gluplja, veća je vjerojatnost da ću je jebati'.
Btw, pročitala sam da se dotična Megan voli hvaliti da je veliki fan Marylin Monroe. Pitam se zbog čega? Ima li ona pojma zbog čega? Očito nije shvatila da tajna njene bezvremenosti nije u njezinoj 'glupavosti' nego u njenoj kompliciranoj naravi, skrivenoj potlačenosti i potištenosti na koju je ona odgovarala zanosom i tugom što razgaljuje. Nagađa se što je slatku Marylin tjeralo da se truje tabletama, zbog čega je tako infantilno ranjiva. E pa nedavno sam pročitala kako su našli ili tek otkrili javnosti njezin notes, teku sa zabilješkama na koje je pisala pjesme i razmišljanja, navodno je bila doista introspektivna i kad god bi bila pred nekom dilemom, ona bi pisanjem rješavala nedoumice. A pjesme su joj navodno za začudit se koliko lijepe. Navodno je pisala o tome kako joj je smetalo što su forsirali njezin imidž glupe plavuše.
A ta je Megan očito radi na imidžu glupače, jer misli da je glupost seksi i( recept za bezvremenost) al vjerojatno nije ni potrebno da glumi. Misli da je to seksi, a valjda ni sama ne kuži da je samo glupa dobrovoljka u industriji, da je njena glupavost kapital kojim se služe manipulatori u filmskoj i inoj industriji, koji labilnim muškima i dečkićima prodaju pičkim dim. Toliko ima lijepih cura na svijetu,ak hoćete i savršenog izgleda, a zbog čega onda svijet ima potrebu na tron dovoditi glupe prerihtane p***** s 3cm šminke? Želi li svijet lažnjake? ne želi, oni nam serviraju lažnjake, pored svih tih originala. Treba samo naći dobrovoljce-dobrovoljke;a oni što posjeduju vrijedne atribute, uglavnom se ne kurche time. Uvijek je vjerojatnije da će se netko kurchit s onim što ne posjeduje-ko što će se prije kurchit s umjetnim a ne prirodnim dijelovima svoga tijela.
Zašto se npr.naša Ava Karabatić ne kurchi svojim lijepim očima, a pokazuje bjesomučno svoje plastične sise? Zašto inače zgodna lica Maja Morales ima potrebu uništavati svoje lice tim kvarcanjem i pokazuje ružne plastičnjake ko luda?
MOžda oni koji ta smeća stvaraju ni ne žele da se nađe poruka, da poruka postoji. Poruka ne postoji, ali zato postoji uputa, manipulacija i obmanjivanje svjetske populacije na najprizemniji način-oglupljivanjem-mađioničarskim trikom. Najčešće na mišiće i na piz*** dim. Dok ljudi bleje u ekrane širom otvorenih očiju, (zna se već u što..) njihova energija odlazi u .....pa kvragu. Jeste gledali film Batman zauvijek s Jimom Careyem u ulozi Enigme? Se sjećate njegovog izuma..? Mislim da je to stvarnije nego se netko usudi pomisliti.

Bit filmova i umjetnosti je da se ukaže na ljepotu, i da ta ljepota potakne na stvaranje i na kretanje. Da nas pokreće ono nevidljivo iza vidljivog...
Nadam se da mi niko nebu zamjerio što sam u nekoliko navrata upotrijebila vulgarizme. Ponekad je teško nać u hrvatskom rječniku odgovarajuć izraz.mouthwash
I nemojte reći da neznate tko je Maja Morales,jer zna valjda i moja baka.
Šaljem svakomu virtualan pozdrav.fino



31.05.2010. u 13:41 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.05.2010.

Trpim teror

Već ima neko vrijeme , tj.od jeseni pa dosad, često kad to vremenski uvjeti dopuštaju, slušam ispod svog prozora na klupi kak se skupljaju neki dečki. Nevjerojatno, čujem sve, al ne razumijem o čemu priča taj jedan isti tip kojeg već prepoznajem po glasu i koji je glasniji od ostalih dečkiju. Priča glasno, autoritativnim tonom objašnjava nešto kaj mi se čini ko...neznam, zvuči ko pijani tinejđer, a znam da je sigurno mojih godina, ak ne i više. Tekme, rezultati tekme, njihovo osobno viđenje tekme,svađe oko istog.
Def.Zagreb je dinamičan, nije baš toliko fin i pristojan grad. Mislim, meni je to uglavnom cool, nemam ništa protiv da djeca vrište, ljudi pričaju glasno na mob. i sl., al neke stvari su čak i mene izbezumile. Par puta dosad sam čula osobe, curu i jednom nekog odraslog čovjeka kak u stanju teške psihoze vrište po ulici, vrijeđaju, psuju. Neki dan je netko u 2 po noći s kojeg kata iznad bacil flašu na asfalt. I takve neke sitnice. uuu..zabavno. U manjim mjestima se ljudi svađaju unutar četri zida, pazi se na to da se zadrži dojam pred susjedima...bolje progutat neg da čuje susjed. I tako...
Inače, dan mi je baš bil ok...ma super, ali opet ne previše savršen...no ništa s čim se ja nebi mogla nositi...wink

Dan mi je baš bio dobar, bilo je lijepo vrijeme a ja dobre volje...i sve...al dođe mi ga prebijem ko majmune ove dečke, počeli su baš ono lajat! Već ih slušam 20min kako analiziraju filmove. Tj.ne analiziraju, nego prepričavaju ono kaj su pročitali na Index.hr. Stvarno ima glupe mladeži...! Ja sam u 7. razredu bila pametnija od njih danas.

Inače nisam loše volje, samo trenutno sam izložena ovim pizdarijama....valjda će otić.

27.05.2010. u 20:28 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 26.05.2010.

Pas mater ovom blogu!!! Ovo je već drugi put da napišem post, objavim ga , a onda mi ga ne objave. Još mi ga i izbrišu iz skica (imala sam gaveć spremljenog). Preumorna sam da idem pisat ponovo,nemam živaca.. Ma, koje sranje. Baš sranje.

26.05.2010. u 20:12 • 3 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 24.05.2010.



Vrijeme je da se ovaj blog vrati svojoj prvotnoj svrsi...
Sada pijem zeleni čaj..kupila sam si i jednu Stellu, al nju odgađam popit, nju čuvam kao nagradu za...e, to je moja tajna. Dakle, pijem zeleni čaj, to mi istovremeno dođe i kao kazna jer fakat ima okus ko da je čaj od rastopljenog čika, budimo realni. A opet, s druge strane, osjećam da mi koristi organizmu, i onak, osjećam se ko bolja osoba,ono, činim nešto zdravo. Nekidan sam jela juhu od matičnjaka (melise), luka i vlasca. Zvuči grozno, ali je okus predobar, mislim da bi se svakome dopalo, ful iznenađenje.
Sve to jako dobro dođe, u ovakvo vrijeme, kad je ovak vruće... U gradu se već dobro osjeća efekt staklenika, ošla ona šugava ciklona od zadnjih 2tj. Ovdje u stanu je zasad podnošljivo, ali kad stignu vrućine, onda ću morat razmislit o mogućnosti da emigriram u knjižnicu, tj.nsb, a to mi se baš ne sviđa, bolje se koncentriram doma.
Trenutno mi koncentracija šteka, valjda mi sunce lupilo u glavu. Razmišljam da se ošišam ko Ana Vilenica, frizura joj je stvarno super, al ona je čisto druga 'sorta' neg ja, ćoškasto lice, plava, nisam sigurna kak bi na meni izgledalo. Al jedna frendica mi kaže da bi meni sve dobro stajalo. wink Neznam, ali znam da sam furala kretku kosu u prvom srednje, i da mi je bio gušt radit svaki dan drukčiju frizuru..i dić se iz kreveta onako nekako.s već gotovom frizurom...!
Evo, da malo prikratim pauzu između...učenja...

24.05.2010. u 12:31 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 23.05.2010.

Music is good, music is great.. :)

Evo me već nazad u Zg. Odem pogledati mejl, fejs, blog, pa yubito. Samo radi yubita, (i bloga sretan) razmišljam o priključku-sticku za internet. Tako da stalno mogu visjet na yubitu...

Slušate li često muziku? Koja vam je muzika najdraža, koju mjuzu rado slušate kad ste vani? A kad ste sami u sobi; koja najviše odgovara vašem karakteru? Ograničavate li se na određenu vrstu/vrste muzike?
Ja sve ove godine nisam imala pojma koliko volim muziku, skužila sam da je doista volim tek kad mi je iznenada lupilo-to da je slušam uglavnom svakodnevno već xx godina i da je volim slušati-otkad sam počela voljeti disko boje na plastičnoj žutoj ringeraja-kugli što je mijenjala svjetla; i plastične gitare i tambure; već me tad počeli fascinirati ritmovi. A i može se slobodno zaključiti da sam ovisna o tome- već nakon par dana neslušanja (to su iznimne situacije,kod nekih tehničkih problema) ja sam bezvoljna, apatična, smalaksala, tužna. Nebrojeno me puta i to učinkovito vadila iz kandži depresije i apatije.Brijem da je dobra muzika lijek za sve; ajde osim karijesa, valjda!! I nesanice..jer ima prestimulativan učinak…
Muzika mi je, nakon čestog vrćenja po glavi, zapravo non stop u mislima, u podsvijesti. Muzika koju slušam zacijelo ima učinak na moju ličnost-zapravo nisam sigurna jel se radi o tome da ja u skladu s ličnoti biram određenu mjuzu ili ona mene oblikuje na podsvjesnoj razini..? Ma,sigurna sam da je ljubav obostrana. Sigurna sam da mi je u podsvjesti…ja zapravo živim, osjećam prema muzici, prema ritmovima, uzorcima… Moje emocije su muzika, plešu po raznim ritmovima, izmjenjuju se…plešu svoju priču. Plešu sa mnom i moje oči, trepavice, moja pluća. Moji zglobovi. Moje obrve,moje usne, moja ramena, trbuh. Stvaraju svoje taktove, melodije, ponekad u ritmu Mjesečeve sonate, ponekad Nightwisha, ponekad u ritmu Bon Jovija! Ponekad stvaraju svoj vlastiti ritam….i žele se pokazati, žele ispričati priču. Možda i pokoju tajnu, ako sam spremna da je čujem.

Koja vam je pjesma sada u glavi? Je li u skladu s vašim raspoloženjem? (ili se uvukla jer je bila na radiju? hahahha! Što bi trenutno vaša duša najradije odkuckala da može? Koji ste žanr trenutno? Neka posebna pjesma?

23.05.2010. u 16:00 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.05.2010.

Ej ljudi...nema potrebe zvat policiju, sve je u redu, živa sam i zdrava, no zadnjih tjedan dana, sve do maloprije sam bila odcijepljena od neta...a i mobitel sam ostavila kod frenda, tako da...osjećam se već pomalo ko da ne postojim, samo se učim, meditiram.... Put smo odgodili nažalost zbog vremena, više sreće početkom 6.mjeseca...znači, putopis će pričekati koji tjedan..;)
Ali ja, kakva jesam, svejedno sam puna dojmova...vjerujte svakodnevica zna bit zanimljiva...ako se uperi pogled na prava mjesta!! naughty Sad opet jurim, opet me neće bit..par dana...čujemo se....šaljem svakome virtualan pozdrav! :)
I mislim da vas volim... :)

20.05.2010. u 18:44 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 12.05.2010.

svega po malo. :)

Eeej..pa distee? Kaj ima kod vas,inače.
Samo da napomenem kako mi je bilo drago kad sam naišla na komentare podrške nakon onog mračnog,usranog dana..sretan Nisam sigurna o čemu se točno radilo, izgleda da sam se već bila umorila od pasivnosti ili je nečeg bilo previše, zalutala sam, samu sebe izludila. To mi se zapravo događa često, tj.redovito, primjećujem...ko neki ciklusi, kule od pijeska na kojima vježbam, koje kad dovršim određenu fazu treba srušiti,pa gradit opet...takav je u biti život. Nije život sam sebi svrha, bitno je izvježbat nešto, naučiti...tako da...već neko vrijeme mi je i više nego jasno da se zasićenja definitivno događaju svakome, trenutak kad se nešto treba iščupati iz života, prekinuti..uništiti, resetirati da bi se počelo iznova....poput videoigrice. Vježbamo, i vježbamo..and again..

Naišla sam na jedan blog (antonimka ;)) di priča kako su oni koji žive u provincijama osuđeni na konstantno ocjenjivanje, procjenjivanje, vrlo često i budalaštine onih najgorih primjeraka primitivaca, pa babe tračare i to.. I kako me nasmijao jedan komentar, veli da ti se tamo čude ko 'pure dreku' čim uoče da si drukčiji.....hahaha, kako dobro opisano..ko pure dreku...thumbup..e , da samo zna koliko dobro to kužim..do koje mjere dobro...hehehe...

I tako...pokrenula sam se malo, vratila se u ravnotežu, hodam koliko toliko postojano s obje noge na zemlji...meni to dođe savršeno jer često znam zaglavit...tamo negdje...nebih rekla ni među oblacima, jer ipak bila sam više očajna nego sanjiva...neznam. Uputila sam se jučer na drugi kraj grada, sjela na tramvaj..otišla sam s frendom na Jarun...tj.on me odveo, nisam nikad prije bila tamo. Bilo mi je lijepo. Vidjela sam putem još toliko mjesta kojima se može šetat...i nestao je onaj osjećaj klaustrofobije koji me dosta pratio tu u Zg.
Poslije sam se,ravnoteže radi, vratila KONTINUITETU-učenju! rofl Ima nekaj u tome...da, trebalo bi učit svaki dan, jer mi se nevjerojatno lako desi da se odviknem od toga, jer rijetko mi se desi spontana želja za učenjem (gradiva s faksa):) ...

Kažem, učenje, koja kava tu i tamo, mada ni njih baš ne volim, povratak u provinciju skoro svaki vikend...su stvari koje me uzemljuju. sretan
I tu i tamo otić nekamo, napravit nešto 'in'...npr, ja već neko vrijeme nisam napravila ništa osobito in, morat ću nešto...čisto ravnoteže radi...;) Razmislit ću..;)
Jako mi je drago da se nisam ošišala pod utjecajem očaja. Nisam ni bila u jebenom šopingu, pa sam još uvijek živa. ;)

Idućih par dana me neće bit, bit ću odcijepljena od neta, budući da za vikend idem u Ploče, bratiću na krizmu...malo ću promijenit klimu...inače se obožavam voziti, putovati, gledati kako se vegetacija mijenja što je južnije... Super mi je npr. bilo kad sam se sa starim znala vozit po Pagu, tamo negdi kad sam imala 17, vozili bi se kroz cijeli otok...i zanimljivo je da se čak i tamo vegetacija razlikuje kako ideš prema drugom kraju otoka, klima je mrvicu oštrija, čini mi se...
E, o moru bi mogla dugo..obožavam more. Točka. ;)
Pozdrav vam šaljem svima! wink

12.05.2010. u 19:23 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 10.05.2010.

Osjećam se vrlo osušeno iznutra. Ne depresivno, jer sam se vlastitom trudom riješila viška pritisaka, da se mogu posvetiti važnim stvarima. I na kraju, što mi je ostalo? Dosada me razara. Toliko se osjećam prazno da većina žena kad se pojavi opasnost od toga ode odmah frizeru ošišat se. Promjenom frizure protiv ustajalosti života! Ali ja sam odlučila da neću tako rješavat probleme.
Htjela bi se kao žena bavit pravim stvarima, a ne samo jebenim šopinzima. Jednostavno, previše mi je pizdarija..odrastam li ja to?? Mislim, nije šoping loš, ali kam on vodi? K još jednom šopingu. I još jednom. Onda si svjesniji što ti JOŠ fali, što JOŠ treba. A ja za taj 'još' nemam para ….Stalno si govorim kako se neću dovest u situaciju da mi samopoštovanje ovisi o lovi..da neću postat rob love. Niti nisam, uživam u jebenoj slobodi s malo para..ne razmišljam sada o njima, ali znam da će mi uskoro trebati, ako poželim išta više od neophodnog..
Imam neke stvari koje odgađam tjednima. A prestala sam se i šetati redovito jer mi je prisjelo. Bila sam prošli tjedan u kinu i nije me zadovoljilo baš. Sve manje šećem po gradu i po dućanima makar nisam ni prije, ali sjećam se da sam prošlu jesen dosta puta radila sama, i nije mi se dopalo, ne želim to opet prolaziti, sad se toga čak pomalo i bojim. Nemam više ni neka velika očekivanja. Nešto je gadno zapelo u mom životu, i ja kao da se bojim sljedećeg koraka jer sam se dovela pred zid, počela sam biti sve opreznija pri puštanju novih stvari u svoj život, bojim se da ću izgubit kontrolu, bojim se krivih poteza. Ja kao da neke stvari ne želim promijeniti, bojim se da mi ne umre i još ono malo preostalog elana…
Bojim se, ali to uspijevam prikriti, potisnuti kad idem nekamo van…i sebi pokušavam,al ne uspijevam se prevariti, ne uspijevam voditi ovaj privid tečnosti, nikakvi prividi mi više nejdu….koji vrag? Bojim se svega, strah me da mi opet život ne ode u krivom smjeru, bojim se pogrešaka pod pritiskom, da ću se morat prilagodit,zaglavit, potpuno bit mrtva za samu sebe. U krizi sam, osjećam i strašnu potrebu za ugljikohidratima, za utočištem,točno znam kaj to znači..više ne znam samu sebe vadit iz takvih stanja, ne znam čime…kao da sam prozrela već sve svoje trikove. Tužna sam, voljela bih da mogu plakati al to tako rijetko uspijem…voljela bi se napiti, ali ne treba mi to, ne smijem si dozvolit to, da još samu sebe tjeram na dno,kad će to već ionako sam život uraditi. Vjerojatno ću, kao i mnogo puta dosad čekat dok se ne pojavi neka nova pizdarija, neka nova prazna meta u koju ću ispucati svo svoje streljivo..i koja će mi dati energije-do idućeg pada..

10.05.2010. u 20:40 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 05.05.2010.

Odgovori na komentare...u vezi mlijeka i...pa pročitaj! ;))

E ovak neda mi se sad odgovarat svakom pojedinačno na komentare, napravit ću to na jednom mjestu. MateBalota je pofalio članak o mlijeku...istina, članak je ful dug, ali to je ipak praktički ispovijest jednog dečka koji je odlučil odviknut se od mlijeka, pa mi bilo šteta rezat. Mogla bi ja na drugi način privlačit goste da me čitaju, zna Vedrana Rudan, radi čega prosječan hrvatski muškarac kupuje npr.24 sata! Ali ja zapravo želim da me se čita, a ne gleda, neću vas golim sisama mamit na čitanje, članci su mi predugi, ne pali. Usto, brijem da mene čitaju ljudi koji su mrvicu iznad prosjeka.;) A jednog dana...možda će mi trebat takva reklama za knjigu, ako napišem jednog dana, za bolju prodaju...a u p.m., koja je onda tajna Vedrane Rudan??? Hm, ali i ja bih mogla biti kontroverzna ko i ona..zakaj ne..
A inače, kužim kaj je MateBalota htel reći s onim -da bi moglo bit kraće da čovjek nebi izgubil volju za čitanjem..neki dan prigodno nabasah na citat W.Churchilla: ''Priča je baš poput ženine suknje:mora biti dovoljno da pokrije temu, i dovoljno kratka da se ne izgubi zanimanje.'' I točno je, baš se toga i inače volim držati; ne volim se previše koncentrirat na jedan detalj i mljeti o njemu i onda ne obuhvatit sve; sve mora bit organizirano; kad mi sine neka tema, ja si predočim stablo, nešto poput obiteljskog stabla, i svaka grana je jedan motiv, i obično počnem od sredine. I ako ulovim prirodni tok misli, gotovo da i nema potrebe za korekcijom, tek tu i tamo presložim koji dio. Suvišne i parazitske misli odložim u arhivu,za idući put. To mi je ko igra.
A kaj se tiče mlijeka-konzumirat ga ili ne...mlijeko ipak nije toliko toksično koliko gazirana i ostala zašećerena pića. I ja sam otpisala takve sokove. Imam doma sokovnik i ponizno tvrdim da prirodni sok može biti isto sladak ko i umjetni, čak ono fulll sladak, da ga treba rijedit vodom. A okus puno bolji...bar meni. Što će ti bit fino ovisi na što si naviknuo okusne pupoljke...
Većina ljudi ima neku vrstu hrane na koju su osjetljivi, mnogima je mlijeko teško za želudac..al da uzrokuje artritis...neznam kaj s tim, fakat.
A od čega će ljudi oboljet nažalost ovisi o puno stvari...nekako jebena sudbina složi tako da svatko oboli od neke degenerativne ili kronične bolesti...evo ti npr, žena cijeli život živi umjereno, pazi šta jede, ne puši, al je jebe svekrva cijeli život i pije joj živce i onda žena oboli od tlaka, anemije..i dobije moždani udar. Ili netko cijeli život pije, puši i jede masno ali ga zaobišo stres u životu i doživi devedeset. Varijacija ima stotinu...ali jeena ravnoteža se izgleda uvijek pobrine da nitko ne živi preko sto...osim rijetkih sretnika. Ali ipak, dobri ljudi obično najebu prvi, i sve to na bazi živaca i prevelike tolerancije. Sad, koji je tome razlog...

Pozdravčić svima koji čitaju, znajte ja vas ne smatram prosječnim Hrvatima (pročitati članak V.Rudan o hr.muškarcima) ...pa nema potrebe za golotinjom, barem zasad.. Ali mogla bi napisat kakvu zanimljivu pjesmu...;)
Laku noć svima i....wavenedajte da se vama manipulira!

05.05.2010. u 22:27 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 04.05.2010.

Evo spustila se noć, a ja dobila volju za pisanjem. Nešto me je zajebavalo veći dio popodneva, provela sam ga za radnim stolom, učeći jedan grdi predmet. Nisam sigurna dal mi je drago što sam javno otvorila vrata svoje nutrine na uviđaj svakome...ali kad bolje razmislim, drago mi je, o da, samo što ja nisam navikla na to, na takvu dimenziju komunikacije..nisam navikla bit ovoliko otvorena prema drugima. Ali to je zapravo super... No radi se ionako o tome da su drugi ti koji ti dopuštaju,ili ne, da se izraziš..tj.slušat će te oni koji te žele slušati.
Nisam išla na faks, ali sam učila više manje cijeli dan. Opet sam skoro popizdila u stanu, često me ulovi klaustrofobija, pogotovo kad sam cijeli dan...ne osjećam više bedra od sjedenja. Opada mi koncentracija, ponestalo mi šumećih od Magnezija. Btw, na stolu mi čaša s nečim bijelim vapnenastim na dnu...ah, to je moja čaša iz koje sam pila magnezij..rolleyes Prisjećam se nostalgično minulog vikenda provedenog s frendicom kod moje vixe* i fine pizze koju smo napravile. Prijateljica ima malo dijete doma, i uspjele smo ostvarit naš dugoplanirani san da je izvučemo na jedan dan, da ima onak samo za sebe...sad me hvata nostalgija za prirodom, želim čim prije opet u vixu* gledat kojeg sve novog cvijeća ima u kamenjaru i okolo, što je sve mama posadila ovo proljeće...cvijetnjak nikad nije isti, svako godišnje doba,sezonu se skroz izmijeni...bujno raste i stalno treba nešto vadit, micat višak cvijeća koje se množi....jagode su posebno tvrdoglave, začas se razmnože i zauzmu svaki slobodni kubični cetimentar ako ih se redovito ne uređuje...
A mene nekako sve manje stvari oduševljava...počinju mi se sviđat jednostavne stvari, možda se konačno uzemljujem. Ali, ni to nije za stalno...stanje i čovjekov duh je stalno promjenjiv...baš poput cvijetnjaka. Ako ga ne kultiviramo, zarasti će u nepreglednu guštaru.
Drago mi je da vam se sviđa pjesma. Inače ne pišem pjesme...al ova je došla pod utjecajem jakih emocija...


*vixa- vikendica, kućica za druženje i provođenje slobodnog vremena, u Zagoraca jednostavno -klet. Ali tada je osnova vinski podrum ;)

04.05.2010. u 23:48 • 4 KomentaraPrint#

Totalni blues...

Neke stvari se ne govore, ne prepričavaju. Pušta ih se, jer se nedaju prepričati... Ponekad mi glavom prolazi bijedna misao kako se isplati držat stvari u sebi, da je to daleko pametnije nego ih osvijetlit. No je li tako? Radimo to jer je lakše. Zašto mislimo da je to i vrjednije? Zar nas nisu još bajke, pa i filmovi koje smo gledali učili da vrijedi ići do kraja, da treba otvorit srce i biti hrabar jer samo se srcem dobro vidi? I oni koji ustraju u otkrivanju zagonetke, koji nastavljaju, dolaze do pogotka, blaga, ili nečeg vrijednog što se nikakvim drugim putem nije moglo postići.
Ja ovdje pričam o mukama i dilemama. Jeli to kad pomoglo? Je. Jer ni instant akcija nije dobra ak nisi siguran kaj hoćeš, bolje raščistit nego potiskivat. Jer je to inače srljanje, prije nego se stvari poslože...prije nego idejno pronađe put u materijalno..zato treba kojiput razmislit, posebice ako se radi o važnim stvarima. A i čovjek koji želi znati, želi ukloniti privide, taj će se pitati..neće gurati glavu u pijesak. Moj problem je što se time ne bavim koliko bi trebala...često upravo potiskujem da se nebi susrela s tim..i onda otupim. Ili se pak dovodim u neke...pa zbunjujuće i nepotrebne situacije. Često mi bude teško istrpjeti svijest. Pisanje mi pomaže da uklonim zbunjenost i nedorečenost iz svog života. Pritom si mnoge stvari umislim. Volim zamišljati stvari. Moja omiljena fantazija je da je sve moguće..

Možeš biti mlad i lijep i imati znanja, a ne znači da ćeš biti sretan.


Ego mi nema zdrave granice, možda bi stvarno bilo pametnije da ga ignoriram...da ga poništim u čim većoj mjeri, jer je više agresivno nastrojen nego što me potiče na akciju i ushit, eto, iskreno, a u svakom slučaju pari mi se bolesno. Gotovo da uopće ne živim u sadašnjosti, kad i živim onda to prethodno moram izvoliti od sebe, isčačkati, izracionalizirati, doslovce tjerat se što prospe veći dio energije po putu...svu radost, tek tu i tamo živim spontano, zapravo često, zna bit dobro, ali je nekako samotno i sanjarski. Imam taj razoran ego, možda se ne čini na prvi pogled, ali je takav. Jako mi teško pada živjet na zemlji, jer mi je teško nosit se s činjenicom da sam svjesna osoba i što me to diferencira od drugih, a ja to doživljavam negativno. Drukčiji način gledanja na stvari mi istovremeno pada teško i lako, samo je teško odlučiti jer...prevelik broj ljudi mi se čini licemjernim, komformisti koji ne razmišljaju svojom glavom, stimulansi postaju jedini izlaz i izvor snage, opća dekadencija…kojiput se pitam u kakvom to ja svijetu živim i jesam li ja nekom greškom dospjela ovdje, možda sam izvanzemaljka, ili sam bolesna.
Patim jer se ne mogu prepustiti ovoj struji života, kad živim, svaka sekunda koja prolazi bode poput struje, a opet kad živim zatvorenih očiju, sve se čini lakše, a tupa se bol pored toga tada i ne čini kao loša ideja. A tražim ipak nešto od sebe pa mi ta dimenzija ne odgovara, pretijesna mi je i ja je ne želim i ne trebam, neka ide kvragu. Znam da je život težak, osjećam to cijelo vrijeme. Teško mi je znati da ja nisam za živjet zatvorenih očiju i prepuno privida i plitkog veselja. Ja tražim nešto bolje od toga, zar nije to mnogo zdravije? Ako ništa drugo, bar se želim riješiti iracionalnosti u svom životu i poremećenosti. Fali mi vjere, a to je opasno. Teško mi je jer kad znam da sam bez ikakvog znanja i da sam... Zašto odbijam mogućnost da me to uzemlji? Možda se radi o čistom nekom nijemom strahu.
Naučila sam ga nanjušiti..i ovo radim za njegovu prevenciju. Moji instinkti ne lažu; mada sam ih pokušavala zanemariti iz kojekakvih bezdušnih razloga, uglavnom da bi mi stvari izgledale ljepše. Dosad sam nailazila na veći broj nepouzdanih ljudi nego onih drugih. Što će mi tip koji je nepouzdan? Ne treba mi da budem ovisna o njemu.






04.05.2010. u 01:00 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 02.05.2010.

I TAKO..

Evo mene, došlo i piskaranje na dnevni red. Skroz sam drukčijeg temperamenta nego prije dan-dva. Jučer nisam izišla iz stana, cijeli dan s prekidima učila..i popizdila skoro..velikim dijelom je to bilo uzrok raspoloženju babe u menopauzi. Danas sam se šetuckala dosta..dobro mi je otić predvečer u brzu polusatnu šetnju, osvježi me bolje nego tuš, mada u biti šećem kraj ceste, i zrak je ...pa grozan, ali svejedno, nađe se u prolazu neki dobar miris, npr.kave iz kafića, pa piva iz obližnje pivovare...lijepo je. Razmišljam da progutam ponos i da se upišem u neku teretanu...samo neznam koju...u biti, već pol godine razmišljam o tome, raspitala se i sve, al nemogu se nikak odlučit. Ili teretana ili trbušni ples, to bi čak bilo zanimljivije...čakam da plesni klub zuzana raspiše rokove za 5.mjesec... Ili da idem na tečaj latinoameričkih plesova...ide netko samnom?

02.05.2010. u 21:40 • 13 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)

Opis bloga

Postoji taj neki dio mene koji bi do vječnosti filozofirao. Ne znaju svi za taj moj dio, ponekad izađe na svjetlo dana kao kakav biser. Ponekad čak i napravim nešto pametno... Ne volim taj svoj dio svijesti uvijek, ponekad me opterećuje, i uopće nije sexy, ali bez njega ne mogu.
Ovdje iznosim ponešto od svega.
U horoskopu sam strijelac, kao i u podznaku.

''I misao koja je zarobljena, kopni i tuguje.
Sputana misao, baš kao i zarobljena voda,
u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.
Nesputane, teku voda i misao.
Misao ka vječnosti, a voda ka drugom agregatnom stanju.
U kretnji je čar slobode.
(blade777)

''Dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo''
A.de Saint Exupery,Mali princ

''Koliko voliš sebe toliko popravljaš svijet oko sebe''
ksenija

''Anyone who is not on your same evolutionary and spiritual frequency will distance himself from you, while those who are on the same frequency as you will come closer to you. You will see how amazing it is to discover that everyone who needs to be by your side will ultimately appear in your life in the most spontaneous and divine manner. That's how powerful the mind is! "
Ricky Martin

''Prirodna osjetljivost za ono što je dobro i za ono što je loše najbolji je navigator za sve naše postupke i odluke. Prirodno klijanje vlastite senzitivnosti - ako se smijem tako izraziti - neusporedivo je učinkovitije od bilo kakvih autodestruktivnih i umjetnih pokušaja da "budem bolji". Stvari koje činimo ili ne činimo vrlo su često suptilni ispušni ventili čija zamjena drugim suptilnim ispušnim ventilima zapravo znači vrtnju ukrug; unutarnje povećanje osjetljivosti za određene pojave u nama i izvan nas jedino je pravo i trajno rješenje svih naših kriza svijesti.''

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se