sjenovita strana mog uma

srijeda, 21.04.2010.

O čaju i medu


Mislila sam pri početku pisanja bloga (uopće) da ću pisat više. Jer fakat se osjećam ko puna bačva iz koje se prelijeva..i vjeruj mi, rado bi da je tako cijelo vrijeme...nadasve je ugodan osjećaj biti do vrha ispunjen, i ovlažen iznutra..a iz tebe se fino prelijeva (uz pretpostavku da bačva nema poklopca). Gdje sam ono stala? To, mislila sam da ću puno više pisati. Ali, skužila sam jednu majstorsku foru....ili bar mislim da bi mogla biti...jer, naime...nije dobro pisati previše, tj.prečesto. Kao što sam rekla u svom drugom postu, uvijek je važno da mozak ima čorbe. Da se nešto kuha ispod površine...ne mislim nužno na zlo, psihoze i unutarnje raskole...nego je potrebno da se svi dojmovi, ideje, i najsitniji doživljaji ujedine, uobliče...to je ta majstorska tajna! Ako imaš blokadu, ili si previše napuhan ili opijen previše nečime izvanjskim...nemoj pisati. Ili kad nemaš inspiracije. Bolje je pustiti da se misli povežu, negdje na sigurnom, u podsvijesti. Mada ima i iznimaka; ja sam kojiput otpuno slomljena znala izvesti neke nevjerojatno smislene zaključke...napisat nešto vrlo dobro...kao da sam bila smirena...pisanje u takvim trenucima je zapravo bilo korisno, o da, pomoglo mi je.
Tako sam unatrag mjesec dana koliko imam ovo, paralelno s ovim, počela pisat još nešto sa strane, koje ne mogu objaviti jer je jako intimno, i ozbiljno...a htjela bih, jer točno znam, vjerujem da ima još takvih kao ja, koji itekako razmišljaju, koji nisu zatvorili svoja srca,umove i uši. Uglavnom, treba pisati po osjećaju,a ne iz rutine, ili na silu. Umjetnost nebi trebala podleći rutinizaciji, tipizaciji i formalizmu!hehe. Btw...uvijek sam živjela u nedoumici, tj.zadnjih godina, jeli bolje imat neku površnu naobrazbu, poslić neki uredski npr, pa se bavit sa strane onime što voliš, umjetnošću, nečim kreativnim..pa što bude...? To bi bilo živjeti ziheraški. No, može li se to stići, je li to zapravo izvedivo, funkcionira li uopće svemir na taj način..? Koliko ima smisla živjeti ziheraški.....to e još jedna tema za raspravu. A opet, kad se opredijeliš za umjetnost, tu je i još jedna stvar...pod pritiskom si opasnosti da svoju umjetnost pretvoriš u proizvod, prizvod, u negativnom smislu...jer što kad se bačva ideja presuši, a kesa isprazni? Ili kad je možda prevelik uspjeh u prodaji proizvoda? Predobra reklama? Ako si našao recept za komercijalni uspjeh? Ili ti netko, nešto ogadi tu umjetnost...usto, nebi li umjetnost trebala biti sladoled za duh, nešto što radiš u slobodno vrijeme? Ili je čovjekova takoreći dužnost da dijeli doživljaje sa svima. Ja sam razmišljala i o trećoj opciji...kako bi recimo bilo, da napustim suhoparni faks, zaposlim se u ćevabđinici, negdje na sigurno....i do kraja života čitam, učim isključivo ono što me zanima....baš me zanima dali bi se to isplatilo. I tako, kad se sve zbroji, podijeli i izderivira, kad se sve stavi na stranu, odbaci na stranu mišljenja i sugestije drugih ljudi, jako, jako mi se sviđa ideja da čovjek živi od svoje umjetnosti...da mu taj njegov rad donosi obilje, pa i lovu, jebemmu.. Sretan je čovjek koji to može.

A moje misli...non-stop se granaju. Rekla sam danas frendu da ne želim da više nikad again pričamo o metafizičkim i sličnim temama. Jer su mi se od današnjeg kratkog razgovora brzo zažarili obrazi i iskočile ludare na čelu. Jer govoreći o sve većoj i iznenadnoj učestalosti potresa na cijelom planetu, o biološkom oružju, o tihom 3.svjetskom ratu i o evoluciji...znate, to dosta minerala troši....!! A sve sam tipkala preko poruka. Mislim, mogli bi se dogovorit službeno za ukidanje pričanja o tome, ali poznavajuć mene i njega, teško da bi bilo išta od toga...kaže on. Zaključili smo da nebi mogli izdržati da našu intimnost ograničimo na dubinu razgovora o tenisicama....i da bi se stoposto osjećali pliće. Mislim, volim ja i pričati o laganim temama, o pivu , bilijaru, ak treba i Red Carpetu. A ljudi ne kuže kolko ja volim pričati....potpuno paradoksalno, ljudi neznaju.

Jako sam zahvalna na ovom kompu, što mogu ovo radit.Zvuči smiješno? Probaj pisat na papir, pogotovo ako si bačva iz koje se prelijeva...eh, da je gospon Fokner imal laptop... Znam da bi mojoj staroj trebal jedan...
Kuham si čaj. Onaj iz dm-a, mama kupila onaj od naranče i đinđera...pas mater u pičku, što miriši, prožvakala bi vrećicu najrađe!! Al ću skuhat čaj. Uf, psovke. Al nije isto, radi čega psuješ. Psovanje iz gušta se opravdava... :) Btw, kad je nekome od vas zadnji put bilo nešto tako fino i dobro, da ste morali opsovat od gušta..?
Ja se osobno, jako dobro 'palim' (uključujem, no) na mirise...često puta hrana zna puno bolje mirisati nego što bi na kraju imala okus...npr. kad prolazite kraj čevabđžinice. A bogme ak ste gladni sve miriše dobro. Možda se netko ne slaže, ak je netko vjeran ćevapima, nek se ne uvrijedi... ;))
Inače, na ovoj lokaciji u Zgb-u gdje sam trenutno...vrlo blizu mi je pivovara...i zna često zamirisati hmelj....odlično. Došlo je ko osvježenje.... Došla sam iz rodnog kraja danas, u grad...putovala vlakom, u pola šest...baš kao Milena. I ruke nisam pokazivala.Hehe.

Usporedno s ovim spominjanjem pijenja čaja...možda je pravi trenutak da progovorim o svojoj ovisnosti o medu. Kako su u nepovrat otišle ogromne količine meda...finog, kristalnog meda. A ponekad i iskristaliziranog. ;)) o tome drugom prilikom ipak, nemam snage, a i sramim se...sad grickam lješnjake.



21.04.2010. u 20:52 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< travanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)

Opis bloga

Postoji taj neki dio mene koji bi do vječnosti filozofirao. Ne znaju svi za taj moj dio, ponekad izađe na svjetlo dana kao kakav biser. Ponekad čak i napravim nešto pametno... Ne volim taj svoj dio svijesti uvijek, ponekad me opterećuje, i uopće nije sexy, ali bez njega ne mogu.
Ovdje iznosim ponešto od svega.
U horoskopu sam strijelac, kao i u podznaku.

''I misao koja je zarobljena, kopni i tuguje.
Sputana misao, baš kao i zarobljena voda,
u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.
Nesputane, teku voda i misao.
Misao ka vječnosti, a voda ka drugom agregatnom stanju.
U kretnji je čar slobode.
(blade777)

''Dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo''
A.de Saint Exupery,Mali princ

''Koliko voliš sebe toliko popravljaš svijet oko sebe''
ksenija

''Anyone who is not on your same evolutionary and spiritual frequency will distance himself from you, while those who are on the same frequency as you will come closer to you. You will see how amazing it is to discover that everyone who needs to be by your side will ultimately appear in your life in the most spontaneous and divine manner. That's how powerful the mind is! "
Ricky Martin

''Prirodna osjetljivost za ono što je dobro i za ono što je loše najbolji je navigator za sve naše postupke i odluke. Prirodno klijanje vlastite senzitivnosti - ako se smijem tako izraziti - neusporedivo je učinkovitije od bilo kakvih autodestruktivnih i umjetnih pokušaja da "budem bolji". Stvari koje činimo ili ne činimo vrlo su često suptilni ispušni ventili čija zamjena drugim suptilnim ispušnim ventilima zapravo znači vrtnju ukrug; unutarnje povećanje osjetljivosti za određene pojave u nama i izvan nas jedino je pravo i trajno rješenje svih naših kriza svijesti.''