sjenovita strana mog uma

ponedjeljak, 29.03.2010.

Ja inače nisam baš nešto cinična

Zašto je moj blog uglavnom pun gnjeva, ljutnje, čuđenja, i svega toga..? Jer je riječ o materijalu kojeg želim izbacit na površinu i upotrijebit ga...pa, za nešto korisno. Ako ništa drugo, ostat će pokušaj, moj trud... A komplicirana je stvar ljudska psiha, i mozak...iz nekog razloga, a ja vjerujem da razloga ima i da je dobar (uvijek ga ima), najmanje mi dođe da pričam o ljepšim stvarima koje se dese. Njih uglavnom ne analiziram...mada ponekad i to...jer kako opisati..... Ponekad ih sebično želim sačuvati za sebe... Ili ne pokvariti ih, jer um često iz svojih razloga izokrene smisao....što nam kojiput,zapravo često pruža utjehu, i tome slično... Zato ja volim fotoaparat...fotić snimi, i šuti, ništa ne kaže. Čak i zabilježi emociju na nečijem licu, ali samo ponudi fotografiju, a promatrač je taj koji sudi...
Danas se opet probudih u bučnom gradu. Kraj prozora mi prolaze auti,drndaju auspusi, asfalt je već stoposto užaren...pravi je proljetni dan. Unatoč buci u prometu, čuje se energično ptičje cvrčanje. Pitam se kojiput kaj traže tu oko moje zgrade, kad nema skoro nikakve zasađene vegetacije, osim 2-3 stabla. Nego....sunčan dan i sva ta strka me malo...uplašila, izgubih se na tren da je ljeto, jer vani ko da je ful vruće. Ali me ipak razveselilo sunce na licu. Skipala sam danas predavanje. Nisam kolegicama rekla da idem u nsb učit, kad nejdem, zapravo nisam im niš rekla. Jedna frendica često veli da ode rađe učit u nsb nego na predavanja...ma ovo joj vjerujem . Skočila sam nešto kasnije do pošte. (u međuvremenu sam i jela, i napravila još 10ak manjih stvari al to sad nije bitno). Kad sam išla obavit tu poštu, uopće mi se nije svidio osjećaj na ulicama. Možda je to kaj mi je ovo prvo proljeće otkako sam u Zagrebu,ali...fakat je ko u...kakvoj košnici! Nekako me zatekao taj osjećaj proljeća. Kažem osjećaj jer...kalendarski ono traje već neko vrijeme, al danas nema sumnje...proljeće je. I pomislih kako nemam šta za obući, al sam se ušutkala jer to valjda svaka cura i žena obavezno pomisli barem jedom na početku i na kraju dana.
Ma dosta mi je seruckanja više, idem...dok mi nije blog počeo ličit na... Ma doć ću opet kad ću imat kaj pametno za reći.

	ožujak, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)