Prazno samo jednom točkom ispunjeno je
Ništa više ne treba
Snoviđenja su normalni slijed želja
Igra koju vode dusi poezije
Ne postoje čujne tišine
Dotaknuti nešto snovima znači postojati
Izvanvremensko bivanje dok je svijeta i vijeka
Ponovljene metafore u meni znače uvijek isto
Sličnosti u njima ne možeš pronaći
Dosadne postaju kad se čaša prelije
I onda je to napola prazno dopola puno
Život očima gledan s točke A ili točke B
U crnom kvadratu vidim bjelinu u snovima
Ozbiljnu potvrdu da svatko svoju sreću tka
komentiraj (9) * ispiši * #
komentiraj (30) * ispiši * #
San ljetne noći
San ljetne noći
To je ono kad sklopiš oči
Nevažne stari u stvarnost pretvorene
Bezvremeno vrijeme
Igra duha i sjene
Budnost trenutka na obali morskoj
Oberon i Titanija
Proliveno srebro čempresima srce tišine vječnosti
Probuđeni u snove uvijeni
Ponavljanje istog vremena
Ljubav i tišina u zvijezdama
komentiraj (12) * ispiši * #
gdje to more ima
gdje to more ima
da poigramo se
ja i plima
morske trave uzdisaje nježne boje
u mašti se svakojake misli broje
u zvijezdama tražimo snove
misli moje tad su samo tvoje
obećava li pjesma mogućnost takvu
da ne bude da nudim
riječ baš koju nećeš naći
volim te planktone na površini
noćna šaputanja uz Perzeide
tako to kad krene uvijek ide
izgradit ću pjesmu pjene i vala
nakon svega igrom do jutra
pod čempresima na postelji od pijeska
u svitanja i oblutke onog žala
komentiraj (29) * ispiši * #
komentiraj (9) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
volim te
volim te
jednostano ostaje u neodsanjanom snu
pitanje vječnosti u odsjaju sna
predvorjima uma jednostavno ostaje
tragovi vješto skriveni
volim te
onako izgovorenu uslijed ljubavi
ne odbijaj nikad ponuđene riječi
I ne traži ih imperativom
ako šutim sumnjat ćeš zar ne
nemoj
naša tijela ljubav prepoznaju
ne traži nikad riječi banalne
jednostavno znat ćeš
kad kažem volim te
to je moje pravo na trajanje
bogatstvo osjećaja naše intime samo nama dodjeljeno
naši dani naše trajanje
beskonačno
(More na dlanu 2017)
komentiraj (20) * ispiši * #
Oblak
U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.
Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.
I svak je išo svojim putem:
za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.
I plovio je sve to više,
Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.
Dobriša Cesarić
komentiraj (22) * ispiši * #
komentiraj (11) * ispiši * #
komentiraj (14) * ispiši * #
sve svoj smisao ima
u mome srcu uvijek mjesta ima bilo ljeto ili zima
trebaš mi i kad se pjesme protiv pjesme bore
u nama samo u nama neki novi smisao tvore
koraci u travi i u letu buba vide što drugi ne vide
smisleno i nesmisleno mijenja se u našim mislima
dovoljan je pogled samo i evo ti smisla
poljubac i ruka jedno za drugim slijedi
iznenada besmisleno u smislu vrijedi
kad zbrojiš sve te travke i slučajne čavke
livade mjeriš Cesarić bi rekao travke
a onda možda javiš se sva u plavom
sve svoj smisao ima bilo ljeto ili zima
umoran dan ako zapjevam a ne pjevam
umoran dan ako zaplešem a ne plešem
umorni leptiri uz rubove ceste jednoga ljeta
korake u mladoj travi tražili osluškivali možda
nikad se ne zna kad dodati miris vanilije
sladoled sa malo cimeta da dan ne umre
znači dosada rashlađenim limunom spomenuta
malo sladila odluči se vrijeme je na izmaku
nije gotovo nije draž u čekanju poslužitelja
radije čaj od narančine kore cimet i sladoled
i rasprava o mirisima osvježenju i čekanju
ustalom pisma stižu zar ne bilo ljeto ili zima
komentiraj (16) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
za Mekona
komentiraj (14) * ispiši * #
komentiraj (16) * ispiši * #
tko će nas se sjećati
jesi li sigurna da oni ne razumiju ništa
tebi je potreban netko tko razumije
htjela bi vikati no nitko te ne čuje
pobjeći ne možeš
tražiš slušanje
ma kako bilo hladno
potrebno je da te netko ugrije
razumije
sama sebi možeš uvijek pričati
misliš li da neće svijet išta saznati
led se topi kad ga srce ugrije
ne treba mi umiranje
treba mi bijeg od svega
svi mi imamo svoju Aljasku
svi mi imamo svoju Afriku
vremenu pobjeći ne možemo
onaj koji zna ne pita nas
zna
ja sam za Sumatru
pod ovim Suncem kad leda više ne bude
vrijeme ostaje
otok neki i voda
u paru pretvoreni na vjetru
putovat ćemo svemirom
zvijezda više u mlječnoj stazi
tko će nas se sjećati
komentiraj (25) * ispiši * #
