snovita pjesma
Ostavljaš me samog da večeram uz svijeće
Nakon napornoga dana nošenja drva
očekivao sam nešto ljepše i veće
zima će skoro ti ćeš biti stvarna prva
na otvorena vrata ćeš u plavom stati
bit ćeš ono iz snova što me stalno prati
modro okupano morem noćni planktoni
očekivanje vječno da Donat zazvoni
odakle samo novo biće tu se stvori
uputi me prosvjetli gdje su takvi dvori
u kraljevstvu našem sad samo ljubav vlada
šetnji našoj putovanje zapreke nema
ruka u ruci i nije neka dilema
zaista tome srce moje može da se nada
komentiraj (24) * ispiši * #
