24.Stvaranje sastavka

Stvaranje sastavka uvijek je bio problem djeci i u razrednoj i u predmetnoj nastavi a mnogima i u srednjoj školi i na fakultetu. Gramatika se da naučiti i izvježbati no kod pisanja sastavka naravno da pomaže vježba, ali treba imati kako neki kažu i dar izražavanja ili „žicu“. No ta „žica“ za stvaranje može biti duboko u djetetu skrita i treba pronaći pravi način da se dijete oslobodi i napiše ono što misli, pravilno i jasno, onako kako učitelj želi. Za dobar sastavak treba dočekati 3. i 4. razred i treba se puno naraditi na području izražavanja. Kod ispravljanja sastavaka ne bi trebalo previše gledati na gramatičke i pravopisne greške već: stil, ljepotu izraza, slaganje rečenica smislenim redom, upotrebu usporedbi, ukrasnih pridjeva, nizanje događaja…

Već od 1. razreda mališane se uči usmeno i pisano izražavati, a razni književno-umjetnički tekstovi koji se obrađuju i lektira potpomažu bogaćenju rječnika i uspješnosti usmenog i pisanog izražavanja.
Nekoć se u školama puno prepisivalo i to prepisivanje raznih književno-umjetničkih tekstova, ma kako dosadno bilo, imalo je za cilj osim uvježbavanja lijepog i urednog pisanja, usvajanje različitih oblika izražavanja. Samim procesom prepisivanja usvajali smo vrednote izražavanja, zapamćivali usporedbe, metafore, rečenične zakonitosti i slaganje rečenica u jednu smislenu cjelinu, ulomak i sastavak.
Danas se metoda prepisivanja malo koristi u nastavi. Djeca jednostavno negoduju, a ono što i prepišu toliko je neuredno i pogrešno, da učitelju bude žao što je taj zadatak i zadao.

No djecu možemo privoljeti na takav zadatak dajući im mogućnost da dopunjavaju već započete priče, opise, sastavke. Ako rade u grupi lako će riješiti i najveće izazove i sastavak koji su uobličili rado će pročitati i prepisati. Prije nego što sastavak prepišu, učitelj bi trebao dati svoje primjedbe i ispravke, tako da bi svaka grupa, na kraju trebala dobiti zasluženi pljesak. Kad djeca uvide da je ono što su oni stvorili uspješno, rado stvaraju na sve načine koje im vi učitelji priredite.



moja uvodna priča


zadatak za djecu, rad u grupi

Iako je „žica“ za stvaranje važna, ona nije presudna da jedno dijete prosječnih mogućnosti bude vrlo uspješno u pisanju sastavka. Na nama učiteljima u razrednoj nastavi jeste da sva potrebna znanja koja trebaju znati o pisanju sastavka dobiju od nas, jer u višim razredima nema učenja sastavljanja. U višim razredima moraju znati sastavljati na zadanu temu.

Problem je kad mladi neiskusni učitelj želi dobiti odličan sastavak i to za kratko vrijeme. Vrijeme kojim mi učitelji razredne nastave raspolažemo su 4 godine, i imamo dovoljno vremena da ga dobro iskoristimo.
Svaki razred nosi svoje dobne mogućnosti izražavanja i kad ih je učitelj svjestan nikada neće biti nezadovoljan. A ako jedna generacija izađe kao nepismena i nesposobna za sastavljanje, velika je vjerojatnost da smo mi učitelji negdje zakazali. No moram reći i drugu stranu medalje: postoje generacije i generacije.

Vježbanje izražavanja kroz raznovrsne metode razvija dječju spoznaju o stvaranju kao zanimljivom i lijepom. Djeca vole: igre stvaranja i prevrtanja riječi, dopunjavanje rečenica, stvaranje pjesničkih slika, dodavanje glagola, imenica ili pridjeva već započetom sastavku, ispravljanje netočnih priča i sastavaka, dovršavanje i preoblikovanje priča… Eto načina da se uključe samostalno, a opet da prepišu književno-umjetnički tekst bez negodovanja.




Djeca su meni pročitala svoje uratke, a ja njima svoj sastavak.

Kada želim nešto stvarati s djecom, najprije sjednem za računalo i napišem nekoliko sastavaka koja bi mogla biti primjerena za tu dječju dob. Ponekad napišem i svoj sastavak kao uvodni poticajni tekst.
Zatim sastavak na kojem će raditi djeca, preuredim tako da ga djeca mogu dopunjavati. (Takvih primjera ima u Čopovoj knjizi Pismene vježbe i sastavci i Rosandićevim Pismenim vježbama.)

Koliko je netko kreativan u Hrvatskome jeziku i nije tako lako uočiti, kao npr. u Likovnoj kulturi, jer djeca se ustručavaju usmeno i pisano izražavati. Od silnih ispravaka riječi i rečenica, koje doživljavaju od strane nas učitelja, većina ima sliku o sebi da ne zna govoriti i odmah prihvaća i činjenicu da ne zna ni pisati tj. sastavljati.

Ja sam veliki tremaroš i kad dobijem zadatak ispred sebe, znam toliko blokirati da čak ne mogu pročitati zadatak. Ima puno djece slične meni, zato zagovaram zajednički rad u paru ili grupici od 3 ili 4 učenika.



detaljan plan s natuknicama




plan s natuknicama



Ovo je jedan od načina kako razvijati dječje izražavanje. Ako niste baš voljni stvarati sastavke možete izabrati bilo koju priču, bajku ili pjesmicu i preoblikovati je tako da je djeca dopunjavaju ili preoblikuju. Dobit ćete zanimljive rezultate.

Kada djeci razredne nastave dati da npr. samostalno napišu sastavak uz pomoć sličica ? Tek kad ste isto sastavljanje dobro usmeno i pisano zajedničkim snagama dobro izvježbali. Dakle u drugom razredu osnovne škole prvo treba dobro zajednički izvježbati sastavljanje uz pomoć sličica, a tek onda od djece tražiti da isto sami učine.

U drugom i trećem razredu uvodi se i pisanje obavijesti i opisivanje. Svi ti oblici usmenog i pisanog izražavanja zahtijevaju prethodnu zajedničku vježbu, barem na dva primjera.
Zajedničko sastavljanje, u kojem sudjeluje cijeli razred, jedna je od metoda koju često primjenjujem. Iscrpljuje, zahtijeva veliku koncentraciju i umješnost učitelja, ali urodi plodom.

Kako se pripremam za taj sat ? Napišem kod kuće sastavak, dva, na zadanu temu uz zadani plan, koji je po svojem sadržaju i opsegu prilagođen određenom uzrastu. Zatim putem pitanja i podpitanja vodim djecu prema željenom cilju. Najsretnija sam kada me oni odvedu van okvira mojeg sastavka, jer to znači da su uključeni, da surađuju i da imaju ideja. Zajednički oblikujemo rečenicu po rečenicu i pišemo u pisanke.

Stvaranje sastavka osim sa zadanim planom, pitanjima ili natuknicama može se sastavljati i sa počecima rečenica. To je jako zgodno kod prepričavanja određenog teksta. Učenicima se pročita tekst, analiziraju ga, a zatim im damo samo početke. Na taj ih način učimo da ne ponavljaju uvijek iste riječi. Svi znamo da djeca učestalo ponavljaju riječ onda. Ovako nauče da mogu reći i drugačije: nakon toga, na kraju, poslije, zatim, uvidješi, shvativši, drugog dana, naposljetku…

I sasvim nova priča se može sastaviti sa zadanim počecima. Djeca trebaju pročitati tekst koji nije dovršen, shvatiti o čemu je riječ, porazgovarati o temi i zatim u grupicama mogu ga dopunjavati. Veoma su se radovala ovom obliku rada i bila vrlo uspješna. Naravno da je okosnica priče učiteljeva zasluga, ali djeca su dobila mogućnost da nešto promijene, dodaju i što je najvažnije nije im na kraju bilo teško da tu istu priču koja ima kako bismo rekli i glavu i rep ( uvod, zaplet i rasplet ) i prepišu.



tekst na kojem su djeca radila



Nakon ove priče i Sata razrednika na kojemu smo pričali o humanosti jedan učenik je samoinicijativno sebi zadao zadaću rekavši da će on napisati svoju humanu priču. Naravno da je dobio peticu.



Jadranka Žderić u svojim radnim listićima Govorimo, čitamo, pišemo hrvatski III i IV ima puno primjera na kojima se djecu potiče na stvaranje i bogaćenje rječnika.

Priče o kućnim čudovištima Stanislava Marijanovića također su dobar poticaj za stvaranje jer djeca imaju uzor, obrazac po kojem mogu nadograđivati svoje ideje.

Po uzoru na tekst Žurigrad (Bina Sampe Žmavc) i pjesmu Trčigrad (Stanislav Feminić) u više generacija napravila sam više različitih sastavaka: Plačigrad, Zaraza u Tužnogradu i Smjehograd se razbolio.




Još jednom ću napomenuti da se ne smijemo obeshrabriti. Ma koliko se mi učitelji trudili pri pripremi za sastavljanje, koja je jedna od najtežih priprema, djeca su štura u izražavanju i ne smijemo očekivati previše. Rijetka su djeca u razrednoj nastavi koja sipaju pridjeve i usporedbe, koja sastavljaju s lakoćom, čiji sastavci obiluju opisima. Mi smo tu da ih usmjerimo kako bi usvojili ustrojstvo rečenice i koncepciju sastavka. Trudimo se da oslobode svoju maštu, ali kada će netko „propisati“ to je individualno i najčešće se to dogodi u višim razredima.

Zato je potrebno djecu što više izlagati književno-umjetničkim tekstovima. Svako čitanje je dobrodošlo, i ono roditeljsko i ono samostalno.
Poželjno je i da se za potrebe jezika (gramatike) koriste književno-umjetnički tekstovi. Zašto na satu obrade velikog početnog slova u nazivu ulica i trgova, uvod ne bi bio neki sastavak, neka priča?




A kad vam potonu sve lađe i pomislite da nikada nećete od djece dobiti jedan vrlo dobar sastavak, napišite ga zajednički, i vidjet ćete da u djeci ima potencijala. Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može. Vi ćete biti zadovoljni, oni sretni svojom uspješnošću. A ako je rad vrlo uspješan dobro ga je staviti i u školski list. To je još jedan poticaj za stvaranje.



A sada za kraj jedna bezvezna priča koju nisam namijenila djeci već vama da vam oraspoložim.

Bezvezna priča

Danas se osjećam bez veze, a to je idealna prilika da vam ispričam bezveznu priču.

Bio jednom jedan grad u kojem je sve bilo bez veze. Neboderi su bili bez veze jer nisu imali lift, ulice su bile bez veze jer su sve bile slijepe, bez raskršća i poveznica. Slastičarnice su bile skroz bez veze jer u njima nije bilo slatkih kolača već nekih bezveznih gorkih lizalica koje je radila slastičarka Zvonka . Sve u svemu bezvezno do zla boga. U gradu su živjeli sve neki bezveznjakovići koji su dosadili svima oko sebe svojim bezvezarijama pa su živjeli svi osamljeno, dakle nisu bili u vezi. U tom gradu ni telekomunikacijske veze nisu radile pa nije bilo interneta, a to znači ni facebooka, you tubea, raučunalnih igrica i blogova - totalno bez veze. Nitko s nikim nije komunicirao jer su pukle telefonske veze, pa tako slastičarka Zvonka nikako nije mogla javiti Meli da je zgotovila krempite, a ta je informacija bila od životne važnosti. Situacija u gradu je bila toliko ozbiljna da su bradonje bili bez brade, glavonje bez glave, svjetiljke bez svjetla, knjižnice bez knjiga, a škole bez školaraca. Čak nije bilo ni svitanja ni sutona, veze između dana i noći, pa su Bezveznjaci, stanovnici Bazveznog Grada, naglo ustajali i naglo lijegali. Nisu se mogli ujutro protezati i lješkariti u krevetu ni prenemagati pred spavanje. Dani su im prolazili u bezveznom dosadnom radu koji se sastojao od rada bez veze do bez veze na kvadrat.

I grad bi tako još dugo bezvezario da se jednog dana u grad nije uselila Veza. Odmah nakon njenog dolaska proradile su sve tramvajske i autobusne veze u gradu, ulice su se međusobno povezale, telekomunikacije proradile, a što je najvažnije slastičarka Zvonka je pravila najsočnije slatke kolače.

I što je još sve Veza promijenila smislite sami. Meni je ova priča i tako bez veze pa zaključujem da je vrijeme da napišem KRAJ. Baš sad kad je najzanimljivije ? Bez veze !

30.01.2016. u 12:08 | 29 Komentara | Print | # | ^

23. Prvašići i četvrtaši

Likovna grupa uvijek prati tekuća događanja, pa smo nas jedanaest, 5 prvašića i 5 četvrtašića i ja, popratili i maškare.

Još ovo ljeto, kada je na blogu Život u šumi, Marijan Barulek objavio fotografiju vatrene stjenice pod nazivom Maska, dobila sam ideju da je pokušam načiniti s djecom. Za četvrtaše to i nije neki problem.

No maleni prvoškolci jednostavno ne mogu izvesti taj težak zadatak. Nije lako pomiriti sedmogodišnjake i desetogodišnjake. Sposobnosti su im različite, pa dok su ove godine moji četvrtaši uvelike lijepili silikonskim pištoljem, drvofiksom, trackali i mazali koječime, prvašići jedva da znaju pravilno rukovati kistom i škarama. To je kao da imate kombinirano razredno odjeljenje. No snašla sam se nekako.

Zanimljivo je kako se ne daju mali prvaši. Trudili su se pri izradi čestitiki i bili vrlo uspješni. Za svaki sat Likovne grupe morala sam se posebno pripremati za njih. Jer i oni žele raditi i to vrijedno i uporno, ako se oduzme 20 min koliko im treba da se pripreme i raspreme.

Za prvašiće sam odabrala da rade klauna od kolaža. No ne običnog bijelog već crnog klauna. Zašto ? Jer mi je baš taj hamer bio pri ruci, a ideja trenutačna. Kontrast boja je veći, a klaunovi budu neobični i efektni.

Oh hamera sam im izrezala jajolike oblike koje sam razrezala sa strana ( 4 šava ), preklopila ih malo jedne preko drugih i zaklamala. Tako su dobili prostornu masku. Ostalo su načinili sami.

I jednima i drugima trebalo je 2 šk. sata da naprave maske. Vatrene stjenice ili vatreni opančari su predivni, ali klaunovi su za deset.
















Moram dodati koliko uživam u svojemu poslu: najprije u traženju ideje, u osmišljavanju načina kako ideju realizirati, u izradi ideje kod kuće da vidim je li ju moguće realizirati u zadanom vremenu i u promatranju tih zadovoljnih malih lica pri stvaranju i po završetku njihovog remek djela. I na kraju uživam u dijeljenju svojih ideja sa svima koji prate ovaj blog kao i u predivnim komentarima koji mi daju krila.

Pozdrav od Mele !

26.01.2016. u 15:55 | 11 Komentara | Print | # | ^

22. Štige, štriguni, vukodlaci i babaroge

Vrijeme karnevala, krnjevala, pusta, poklada, fašnika, maškara i mačkara je počelo.

Pošto ove godine maškare završavaju dosta ranije, 9. veljače, morala sam promijeniti svoj plan iz Likovne kulture. To baš i nije bio veliki problem. Izbrišeš jedno i upišeš drugo.
Da bi maske bile gotove i da bi neko vrijeme bile na panou škole, treba već sad u siječnju početi s radom. Za izradu maski planirala sam 3 šk. sata.

I u ovoj šk. godini imam projekt Narodna baština zavičaja, a u sklopu njega istraživat ćemo o usmenoj narodnoj predaji o strašnim bićima kojima su stariji strašili malu djecu, u Istri konkrterno o štrigama i štrigunima, (Drago Orlić:Štorice o štrig i štriguni). Ta nakazna i zla bića dobar su motiv za razvijanje dječje mašte i kreativnosti. Za postupak dobivanja maski odabrala sam kaširanje uz upotrebu raznih prirodnih materijala.

Dobiti lice-masku kaširanjem može se postići na različite načine:
- kaširanjem preko plastične maske,
- kaširanjem na balonu i
- kaširanjem gužvanjem.

Kaširati možete:
- novinskim papirom i smjesom brašna i vode,
- novinskim papirom i smjesom drvofiksa i vode,
- novinskim papirom i smjesom ljepila za tapete i vodom,
- gipsanim zavojem,
- tkaninom i smjesom ljepila za tapete i vode i
- tkaninom i smjesom tekućeg gipsa.

Sve sam ove tehnike probala na različitim motivima: maskama, šeširima, životinjama i ljudima.

Prvi oblik kaširanja, preko plastične maske ( s brašnom i vodom, jer bi se drvofiks zalijepio za masku ) i nema baš neku obrazovnu vrijednost osim što djeca ovladavaju samim kaširanjem. No ako maski dodaju i ostale dijelove tijela od različitih materijala tada i ta kopirajuća tehnika kaširanja može imati smisao.






Jedne godine sam kod kuće kaširala glave klauna gipsanim zavojem, a u školi djeca su u paru pravila klauna. Nastali su različiti klauni. Neke od njih možete vidjeti u postu o radu u paru u Likovnoj kulturi.







Lice klauna, kaširala sam na malom balonu za vodene bombice sa gipsanim zavojem kojeg možete kupiti u ljekarni. Postupak je brz, ali i skup.

Jedne godine djeca su kaširala maske od zgužvanog papira. Motiv su bile životinje. Životinje su bile predivne. Žao mi je što nemam bolju fotografiju.



Prije puno godina, kad još nije bilo digitalnih fotoaparata s jednom generacijom radila sam strašna bića iz narodne predaje. Maske su privlačile pažnju cijele škole. Djeca su pokazala svu svoju domišljatost.








Kao što se vidi s fotografije dolazi do malih tehničkih problema, ispadaju nosevi i oči zbog toga što sam ih lijepila na boju. Treba ih lijepiti na kaširanu neobojanu masku koja je prije rada premazana drvofiksom.




moja maska vraga


I ove godine radim isti motiv, al kaširat ću na drugačiji način. Osmislila sam kako lako od papira dobiti lice. Zgužva se od papira 5 kuglica, a zatim ih se poveže kaširanjem. Jednostavno, brzo i može se ostavriti u jednom nastavnom satu. Učitelj treba pripremiti smjesu brašna i vode ili još bolje drvofiksa i vode. Drvofiks je bolji jer je čvršći, bolje prima boju i pri bojanju neće se smekšati maska.










Ovaj predstojeći tjedan kaširamo, a tjedan poslije u 2 šk. sata lijepimo i bojamo, osmišljavamo masku.

Jedina stvar koja me muči jeste da li da im pokažem jednu od ovih fotografija jer postoji vjerojatnost da kopiraju, a to u nastavi Likovne kulture nije poželjno.

Mislim da ćemo samo razgovarati što sve iz prirode ili kućanstva mogu iskoristiti: kutije od jaja, sjemenke oleandra, dijelove palme - mrežica, slama, brboške - okrugle šiške na hrastu, velike kućice od žira, oglođane šiške, tkanina, lišće,karton, kamenčići... jer treba načiniti nos, usta, zube, rogove, kosu, bradu... što tko želi.


A možda im ni to neću reći, nek se snađu sami !

Pozdrav od Mele !

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I kao što sam rekla, nisam im pokazala fotografije. Što su i kako uradili prosudite sami. Izabrala sam samo dio maski.
















Dok su se djeca zabavljala i ja sam si dala oduška.



Sve smo lijepili silikonskim pištoljem.

Dobro je da se iza maski napravi omčica za koju će se maska zakačiti na zid.

Sretne vam maškare !

21.01.2016. u 23:01 | 22 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (5)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Crtice iz školskog života viđene očima učitelja i učenika.
Samohvala koja će nekima smetati pa me možete kuditi.

Linkovi

Obožavam svoj posao zato mu posvećujem ovaj blog.

Nastava ne mora i ne smije biti dosadno i prezahtijevno prenošenje poruka, informacija iz raznih izvora, a nažalost ponajčešće iz glave učitelja u glavu učenika. Osvježenja kojima učitelj razbija monotoniju čine doživljaj škole lijepim i poželjnim. Nitko nama učiteljima neće zamjeriti ako u svoj posao unesemo malo razbibrige, neobičnosti, rukotvorina, zabave i igre. Dapače. Takvi oblici nastave su poželjni jer opuštaju i odnose stres.

Stoga drage mlade kolegice i kolege, opustite se i osluškujte svoju djecu. Ispunite svoj razred veseljem i smijehom jer će jednog dana eho njihovih glasova postati i vaša sreća. Provodimo s tom dječicom velik dio njihova života, oblikujemo ih i fizički i mentalno i naša odgovornost je velika. Iako važim za vrlo strogu učiteljicu, pravila se znaju i poštuju, važim i za "puknutu" i cool ili zakon učiteljicu ( riječi djece).

Nije oduvijek bilo tako. Djeca su me načinila takvom. Kao što ja klešem njih, tako su oni oblikovali mene. Nisu dozvolili da nestane dijete u meni i zato im veliko hvala.

Pišem ovaj blog da podijelim svoja iskustva i da dam krila mladim snagama, da znaju da smo mi učiteljice i učitelji kreatori svojega sata i sretnog dječjeg djetinjstva.

HJ
Rasprava
Stvaranje sastavka
Prvo pisano stvaranje

LK
Rad u paru
Kiparska škola - Montraker
Maske
Dizajn - Narukvice i broševi
Dizajn - Sandale



GK

MAT
Tri metra

PID

TZK

SR
Moj hobi

LIKOVNA GRUPA
Pokloni za Dan žena
Maske
Snjgović - čestitka

GOO
Sudjelovanje u odlukama
Rasprava
Projekt "Najbolji navijači"
Šikaniranje
Ekološki odgoj - Izrada kamenjara
Ekološki odgoj - Recikliranje
Manipulacija
Odgoj za humanost
Uzgoj lavande i ružmarina

ZO
Projekt "Srdela"


INTEGRIRANI NASTAVNI DAN
Za najboljeg tatu
Dan životinja
Dan laganja

TERENSKA NASTAVA
Terenska nastva - Pazin
Kiparska škola - Vrsar

IZLETI
Dvodnevni izlet 4. razreda

PROJEKTI
Projekt tolerancije - Kako je biti drugačiji
Projekt "Srdela"
Projekt "Najbolji navijači"
Projekt "Narodna baština zavičaja" - Usmena narodna predaja
Projekt "Narodna baština zavičaja" - Običaji pred Božić
Projekt "Narodna baština zavičaja" - Štrige, štriguni, vukodlaci i babaroge
Projekt "Nardona baština zavičaja" - Izrada suvenira kažuna
Knjiga - Narodna baština zavičaja
IGRE
Igra vjenčanja

SURADNJA S RODITELJIMA
Suradnja s roditeljima

POSEBNI DANI
Dani koji se pamte - Dan ludih frizura

OSTALO
Pametna ploča u nastvi
Kako od Wordovog dokumenta napraviti sliku
Oproštaj s jednom generacijom
Školska vrata u blagdanskom ruhu
Intelektualno vlasništvo na Internetu
Proceduralna pogreška

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se