8. Integrirani radni dan - Dan životinja




Prije projektora i pametnih ploča televizor je bio dobra zamjena.

Više puta u nastavi obilježavali smo Dan životinja. Jedne godine djeca su odlučila da bude posvećen pticama. Ja sam odlučila da to bude integrirani radni dan, dan posvećen jednoj temi koja se provlači i prožima kroz različite predmete. Proučavali smo jednu egzotičnu i jednu domaću pticu.

U 3 ili 4 šk. sata (ne sjećam se više) odradili smo temu kroz razne aktivnosti koje obuhvaćaju teme iz Prirode i društva, Hrvatskog jezika, Glazbene i Likovne kulture te Matematike.



Uz pomoć mentalne mape lako se opisuje: Kos je ptica stanarica. Živi u... Mužjak je..

Kod integriranog radnog dana ne mora se obrađivati sat po sat, predmet po predmet, već se sve prožima u neprestanom izmjenjivanju aktivnosti. Nastavni sat minutažno je fleksibilan, pa zvono ne mora značiti kraj sata. Radi se npr. 20 min jedno, 15 min drugo, 25 min treće, 10 min četvrto…
Naravno da djeci uvijek treba dati vrijeme za odmor, odlazak na nužnik i marendu.
Sve aktivnosti treba dobro isplanirati kako se ne bi dogodilo da zbog marende, koju ne možemo odgoditi, prekidamo rad usred nečijeg referata, izlaganja ili npr. pjesme.




Za taj dan o kojem smo se unaprijed dogovorili što ćemo raditi, dva učenika su se javila da donesu svoje papagaje. Inače su obojica vrlo tihi kad treba govoriti i nestašni kad ih nešto ne interesira. Ovaj put dobili su svojih 5 minuta slave i vrlo vješto govorili o svojim ljubimcima. Nisu bili sramežljivi, ni nestašni.
To je ta „ škola po mjeri učenika“, svakom djetetu treba naći „žicu“, ono u čemu je najbolji, u čemu je uspješan, ono što ga veseli… motivirati ga da da sve od sebe.

Nažalost s ovim planom i programom to je utopija. Povremeno se možemo poigrati i nastavu osvježiti.




Evo što smo sve radili:
- Dvije djevojčice su se javile da će nam referirati o pticama. Stale su ispred ploče i pričale.
- Dva dječaka su odgovarala na pitanja vezana za njihove ljubimce papige.
- Ponovili smo sve o kosu i proučavali malo o njemu na internetu.
- Uz pomoć mentalne mape kosa usmeno smo ga opisali.
- U paru djeca su riješila matematički zadatak ( Brojevi do 1000).
- Pjevali smo istovremeno dvije pjesmice o kosu :
prva grupa govori: Crn, bel, crni kos, crn, bel, crni kos… s pljeskanjem ritma,
druga grupa pjeva: Ja sam ptica crna, a žut mi je nos…
- Slikali smo papige.




matematička bojanka

Radna atmosfera bila je na zavidnoj razini. Djeca ne vole monotoniju i brzo im popusti koncentracija kad se zasite. Zato je integrirani radni dan idealan u nastavi. Jedino što se učitelj nađe na sto čuda kada odrađene sate u dnevnik treba zapisati (odradi u 3 sata, 5 nastavnih predmeta). Ja sam pisala one predmete kojima smo posvetili više vremena.

Izmjenjivanjem različitih metoda rada kao: referiranje, razgovor, opisivanje, istraživanje, pjevanje, računanje i slikanje obogaćuje nastavu, čini je zanimljivom i učinkovitom.




Imala sam više integriranih radnih sati i dana. Ne mogu ih se svih sjetiti. Zgodne teme za takav oblik nastave su :
- Jabuke – za Dan jabuka
- Maškare
- Majka, otac, djed, baka
- Zavičaj
- Domovina
- Kravata – Dan kravata
- Ljubav – Valentinovo
- Boje
- More
- Zdravlje
- Kažun
- Bičikleta…





Bezbroj je tema kojima možemo osvježiti svoj rad. U 3. i 4. razredu u zavičajnoj nastavi možemo stvarati na zavičajnom govoru.

Ovakva vrsta nastave od učitelja zahtijeva veću pripremu nego za klasičan sat. Kad djeca naviknu na ovakav način samostalnija su, opuštenija i vrlo uspješna.

Ja sam se malo pomučila oko papige za Matematiku i oko smišljanja što ćemo i kako ćemo. A kad smo krenuli raditi bila sam samo prometnik i skretničar, usmjeravala, nadgledala i uživala u njihovom radu, divila se njihovoj samostalnosti i uspješnosti.


Što je pjesnik htio reći ?
Svako toliko dajte mašti na volju, probajte integrirati jedan dan i djeca i vi ćete uživati.


Pozdrav od Mele !



30.07.2015. u 23:34 | 12 Komentara | Print | # | ^

7. Projekt tolerancije




Čarobna jabuka

LIKOVI:
Nona Fuma: ( Odjevena u istarsku narodnu nošnju. Prodaje jabuke na tržnici.)
Marija: ( Istranka, djevojčica.)
Lili: ( Djevojčica Eskimka. )
Blizanci: Francesco i Tiziano ( Talijani, školarci. )
Jabuka
Pino : ( Mladoženja u istarskoj nošnji.)
Bella: ( Mlada u modernoj vjenčanici. )

Mjesto radnje: Tržnica , Sjeverni pol, Venecija i istarsko selo.

Platno/ kulisa: Zemaljska kugla okružena jabukama kao satelitima. Na Zemlji se ističe Istra.

Nona Fuma: ( Viče nekoliko puta. ) Uzmite lipe crvene jabuke!

Marija: ( Šeće i pjevuši neku istarsku melodiju.)

Nona Fuma: Jabuke ! Najliplje, domaće jabuke ! Dojdite, provajte, kako su guštožne !

Marija:Dobar dan nona. Niman šoldi. Ma ko moren dobiti jenu jabuku za niš. Veselo ću je provati.

Nona Fuma: Ala šu, levaj si jenu dite drago.

Marija: Fala van.( Zagrize jabuku i odloži je na kulisu.) Mnnn, kako je fina. ( Iznenada nestane, polako nestane i kulisa tržnice.) /To su kartoni koji se zakače za glavni držač kulisa./

( Pojavi se kulisa Sjevernog pola, leda, iglu, pingvin i tu je djevojčica Lili odjevena u eskimsko odijelo. Ona isto pjevuši neku melodiju. Iznenada u skoku pojavljuje se Marija. )

( Djevojčice uskliknu iznenađeno.)

Marija: Ka di san to ja ? ( Osvrće se oko sebe. )

Lili: Who are you ? Where are you from ?

Marija: Ja san Marija. Dolazin iz Istre. Iz Hrvacke.

Lili: And where is ( Tvrdo izgovara.) Hrvatska ?

Marija: U Evropi.

Lili: And what is Istra ?

Marija: To je moj zavičaj. To je najveći i najliplji poluotok u Hrvackoj.

Lili: How did you get here ?

Marija: Nona Fuma mi je dala jenu jabuku. Zagrizla san i eko me tote. ( Trese se.) Brrrrr, jako mi je ledeno!

Lili: Let´s warm up. Let play.
( Djevojčice trčakaju i poskakuju.) ( Lili ugleda jabuku koja je negdje sa strane. )

Lili: What a nice apple. Can I try it ? ( Lili zagrize i obje nestanu. Stvore se u Italiji – Venecija .)

Francesco : Buon giorno. Chi siete voi ?

Lili: Hello. I am Lili, I come from the North Pole.

Marija: Ja san Marija. Vaša suseda. Dolazin iz Istre.

Lili: ( Obilazi oko dječaka i proučava ih. ): But you are completely same.

Francesco: No, non lo siamo. Io sono piu grande di lui.

Marija: Koliko si stariji od Tiziana ?

Francesco: Un minuto.

Tiziano: A me piace il gelato.

Francesco: A me invece no!

Marija: Dobro, dobro. Isti ste i različiti.

Tiziano: Come siete venuti qui ?

Marija: Zagrizle smo jabuku.

Francesco: Quale mela?

Marija: Čarobnu.

Marija: Mi sad gremo. Hojte s nami.

Tiziano : No. Noi dobbiamo andare a scuola.

Francesco: Ciao. Ci vediamo.

Svi u glas: Ćao ! Ćao! Good by. ( Tiziano i Francesko odlaze.)

Marija: Ćemo još jedan put zagristi?

Lili: Yes.
( Zagrizu jabuku i stvore se u Istri na selu u svatovima. Kulisa: Boškarin vuče kola. Kažun u pozadini. Svati skupna slika u nošnji. Mladenci plešu. Lagana muzička kulisa, čuje se balun. )

Lili: Where are we now ?

Marija: Poli mene u Istri. Homo bliže da vidimo svate.

(Djevojčice se sakriju iza kažuna.)

(Svati se vesele, smiju, plešu. To traje nekoliko trenutaka.)

Lili: It is so merry here.

Marija: Vajka je veselo kad su svati.

Lili: What is that ?( Okrene se prema kolima i boškarinu.)

Marija: To ti je istarsko govedo. Mi ga zovemo boškarin. Još hi je jako malo ustalo. Sad su zaštićeni da hi nebimo zavajk zgubili.

Lili: And what is this music ?

Marija: To su naši domaći inštumenti. Sopile. Vajk kad je nika fešta sopci sope , ljudi kantaju i plešu naš narodni ples balun.

Lili: I want to dance.

Marija: Gremo tamo di su svati.

Marija i Lili: Dobar dan. Good afternoon.

Pino i Bella:Dobar dan.

Marija: Ja san Marija. S namon san dopeljala moju preteljicu. Nju intereša balun. Moremo li s vami malo zaplesati?

Bella: Tko vas je zvao ? Što je sad to ?

Pino: Ma ča ti je Bella. Pušti dicu da s nami plešu.

Bella: ( Ljutito. )Ali one nisu pozvane. To su moji svatovi i ja odlučujem tko će na njima biti. ( Pogrdno. )I što ova Eskimka radi ovdje ?
( Lili se sakrije iza kažuna.)

Pino: Bella, ča si zabila da i ti nisi odovuda, pa te svejeno volim i ja i svi ovi ljudi.

Bella: ( Mumljajući ode dalje od mladoženjei sjedne na kola.. )

Pino: I to su mi svati ? Ča da delan sad ?

Marija: ( Obraća se Pinu. ) Ja iman čarobnu jabuku. Ona nas je vamo dovela . Forši bi mogla pomoći Belli. ( Da jabuku mladoženji i tiho se uputi k Lili.)

Pino: ( Ode kod Belle. Tužno joj se obrati. ) Bella. Eko ti jabuka. Nu provaj je.

Bella: ( Zagrize.): Mnnn. Što je ukusna. ( Umiljato.) Pino, znaš da te volim.

Pino: Znan draga i ja tebe, puno, puno.

Bella: A gdje su one djevojčice ? Pozovi ih k nama da se vesele.

Pino: Marija! Lili ! Dojdite na feštu !

( Djevojčice iskaču , počinje muzika, sve lutke plešu uz istarsku glazbu. Sve se polako stišava, lutke polako nestaju, a na scenu izlazi Nona Fuma i jabuka. Obje izlaze ispred kulise. Glumica koja glumi nonu u istarskoj je narodnoj nošnji, a u ruci drži svoju lutku. Djevojčica koja glumi jabuku drži u ruci lutku jabuku. )

Nona Fuma: U ovom ratu koji je pasa, čuda je famej ruvinano, jušto zbog netolerancije. A dica tribaju i mater i oca.
Bez ljubavi prema svim ljudima svita, nima ni tolerancije! I svi ratovi počeli su jušto radi tega jer u ljudima nima ljubavi. Virujte meni. Ja znan ča predikan.

Jabuka: ( Glasno i razgovjetno, naglašavajući svaku riječ. ) Probajte me, sočna san, slatka, zdrava i nikome ne mogu naškoditi. Ne bojte se ! Donosim samo dobro. Moja čarolija nije ništa drugo nego ljubav. Spajam ljude. Hranite se mnome! Ljubav može donijeti samo dobro.

A sad idem tako gdje me najviše trebaju. ( Nona i jabuka odlaze i pozdravljau : Ćao ! Goodbye! Doviđenja ! Arrivederci ! Dovidjenja ! Do viduvanje ! Na svidanje ! Sayonara ! Vizontlataršoo ! Auf Wiedersehen ! + albanski … … …

( Svi učesnici sa svojim lutkama izlaze na pozornicu po zasluženi pljesak. )

Nona Fuma: Izabela B. (majka)
Marija: Marija G. (majka)
Bella: Jasna A.-F. (majka)
Lilli: Natalija V. ( majka )
Jabuka: Dea T.
Francesco: Karlo I.
Tiziano: Ivan B. Z.
Pino: Mate G.

Ana P. – šaptač
Iva B. – zvučna kulisa
Kristian K. – zamjena kulisa

Prema okosnici dva igrokaza koja su načinila djeca 4.r., preuredila i dopunila učiteljica uz pomoć roditelja 4. A.



Marija

U poslijeratno vrijeme jedna istarska škola pokrenula je projekt tolerancije.

U projekt su se uključile mnoge škole iz Istre i BiH-e. Zamišljen je i ostvaren kao rad pod zadanom temom koja se na susretima prezentira u obliku igrokaza, plakata, recitacija i recitala, pjesama, plesova… s ciljem da se prikaže ljepota u različitosti i uvažavanje i poštivanje iste.

I naša je škola dvije godine sudjelovala u projektu.

Najprije je projektu zeleno svjetlo dalo Ministarstvo, a zatim roditelji čija su djeca u projektu sudjelovala.

U projektu su sudjelovala djeca različitih nacionalnosti, a poželjno je bilo i da se roditelji uključe u rad.

Zadatak je bio načiniti igrokaz, naučiti ga glumiti i prezentirati na susretima. Igrokazom je trebalo prikazati različitosti ( svoju kulturu ) u međusobnoj toleranciji.



nona Fuma


Rad je tekao ovako:

1. Roditelji i djeca upoznati s projektom. Prijavili su se roditelji koji su bili voljni svoju djecu poslati u goste i primiti goste iz Sarajeva.

2. Stvarali smo priču. Jedna je djevojčica izmislila priču o čarobnoj jabuci koja nas preobrati da kad je zagrizemo pa postanemo bolji, tolerantniji.

3. Od priče, djeca su u grupama stvarala igrokaz.

4. Ja sam od 2 igrokaza načinila jedan, roditelji su dodali svoje misli koje na kraju izgovara nona Fuma.

5. Roditelji su pomogli pri prevođenju na čakavštinu, engleski i talijanski jezik.

6. Zajednička radionica roditelja i djece na kojoj su se izrađivale lutke i kulise.

7. Podjela uloga djeci i roditeljima, te vježbanje, vježbanje, vježbanje…

8. Prezentacija projekta u više škola u Istri, dječjem domu u Puli i Sarajevu.



Pino i Bella

Puno je sati utrošeno u taj projekt. Van nastave u poslijepodnevnim satima radilo se, vježbalo i smijalo. Na prvo krštenje, prvoj probi u školi, veliku tremu imale su mame koje glume. Znala sam da ih moram ohrabriti i opustiti. Iako nije baš poželjno u školu donositi alkohol, ja sam donijela mali pelinkovac, pa smo ga skrivećki gucnuli. Smijeh se zaorio učionicom i igra je počela.

Svi susreti bili su puni pozitivne energije. Istrani su se pokazali dobrim domaćinima, a Sarajlije da ne govorim.

Velika pomoć bili su mi roditelji koji su prihvatili razmjenu učenika; bili su glumci, domaćini i gosti. Škola je osigurala sav potreban materijal i ravnatelj nas je pratio na svim nastupima. Djeca su se veselila druženjima i predstavama.
Sva djeca u školi sudjelovala su pri prikupljanju školskog materijala koji smo poklonili djeci u domovima. Mirna Rovinj dala je donaciju za Sarajlije.



Eskimka Lilli


A sad moram reći i sljedeće jer bi inače pukla.

Moram napomenuti da svaki projekt koji se provodi u školi zaslužuje i nagradu za voditelje projekta. Za taj dodatni rad i stres treba postojati nekakva novčana nagrada od strane Ministarstva. Moje mišljenje.

Projektna nastava sa HNOS-om ušla je na mala vrata. I nestankom HNOS-a ona je opstala. U projekte ulaze učitelji po vlastitoj želji, a neki i preko svoje volje. Do sada nisam čula da je netko od učitelja za taj dodatni zahtjevni rad dobio novčanu nagradu kao stimulans za dalje. Ja imam satisfakciju što je projekt bio uspješan, lijepe uspomene na druženja i trošak za pelinkovac (ha,ha).



Tiziano i Fencesco

Moj je prijedlog da svaki ravnatelj prijavi Ministarstvu projekte svoje škole, a na kraju izviješćem o ostvarivanju projekta svaki učesnik bude nagrađen, pri čemu mislim samo na one koji ga i odrade, a ne one koji statiraju. A tko će odlučivati o tome tko koliko zaslužuje to je već veliki problem. Možda ravnatelji, oni znaju najbolje.

Moram napomenuti da Ministarstvo financijski podržava određene projekte, ali taj novac služi samo za potrebe projekta: materijale, putovanja i sl.

Trebalo bi također uvesti kategorizaciju projekata, jer postoje projektine, projekti i projektići.

U nadi da će jednom zaživjeti moja ideja, srdačan pozdrav od Mele.


P.S. Pod Ministarstvom mislim na MZOS Republike Hrvatske.

29.07.2015. u 17:08 | 9 Komentara | Print | # | ^

6. Suradnja s roditeljima

Suradnja s roditeljima jedan je od važnih čimbenika uspješnosti u nastavi.

Roditelji su nekoć samo dolazili na roditeljske sastanke i svima su tada obznanjivanje ocjene svih učenika. Jedni su roditelji cvjetali, drugi se crvenjeli.

Pošto to nije human način komunikacije škola-roditelj, uvedene su informacije – pojedinačni razgovori s roditeljima. Roditeljski sastanci dobili su drugačiju dimenziju. Na njima se roditeljima uopćeno govori o uspješnosti razrednog odjela, izvode se razne radionice i održavaju predavanja te dogovara o izboru udžbenika ( zbirki zadataka, dodatnih materijala i ispita) i izleta.



lutke koje su načinili roditelji s djecom (u školi) za projekt Tolerancije

Pojavom HNOS-a ( oko 2006. nisam baš sigurna jer s brojevima i godinama nikad nisam sigurna) pojavljuje se jedan novi oblik suradnje s roditeljima uvođenjem roditelja direktno u nastavu. Neki su učitelji tu praksu već provodili pa im je HNOS bio samo potvrda da su preteče modernijeg načina obrazovanja.


humanitarna radionica u školi na kojoj su roditelji zdušno sudjelovali

Od kada radim, s roditeljima sam dobro surađivala pa su za potrebe škole: pilili, rezali, prikupljali raznorazne materijale, pekli i donosili kolače, dolazili na radionice, na informacije i roditeljske sastanke…

U HNOS-u čiji je zagovornik bio ministar Dragan Primorac bilo je podosta problema. „Škola po mjeri učenika“ trebala je zaživjeti u Hrvatskoj i to pod ODMAH. Tako nam je barem prezentirano.


keksi koje su načinili roditelji i djeca

Nas učitelje bombardirali su svakodnevno sa: metodama, načinima, kurikulima ( planovima), ciljevima, zadacima, kompetencijama ( sposobnostima), ključnim riječima, mentalnim mapama, integriranim satima i danima, projektima, projektnim danima, timskom,istraživačkom i terenskom nastavom, rasterećenjem… Znali smo odlaziti sa aktiva i stručnih vijeća kao potpune neznalice, duboko frustrirani i nezadovoljni neshvaćanjem što to sve mi moramo raditi i kad ćemo mi to sve napisati, isplanirati i odraditi.


svi su se htjeli šišati

Škole u kojima su ravnatelji „teški“, izluđivali su svoje učitelje da se ODMAH prilagode i sve nabrojano primjenjuju. Prilagodljiviji ravnatelji nisu opterećivali svoje kolegice pod odmah već su nam dali slobodu da se postupno, bez stresa, prilagodimo i počnemo primjenjivati HNOS. Taj humaniji način, urodio je plodom.

No svejedno i kod nas je bilo puno stresa da se pridržavamo svih promjena i da ih primjenjujemo. Ja sam se bila sva razbacala sve dok se nisam razboljela. Sada sam stala na loptu i polagano primjenjujem sve moderne oblike rada koji se djeci i meni sviđaju.


odlazak na farmu konja i magaraca, osim domaćina nekoliko roditelja pomagalo je izvesti terensku nastavu

Svakodnevno tzv. „cjeloživotno obrazovanje“ nas učitelja o primjeni HNOS-a polagano, ali sigurno kod mene se iskristaliziralo u jasnu predodžbu što to uistinu jeste. U začetku, kao prava kvočka kokodakala sam:“Jesu li oni pali s Marsa? Što još, i to moramo? Zašto nas stalno maltretiraju?“ No ubrzo sam u nastavi počela primjenjivati sve što mi se svidjelo, a s vremenom svidio mi se skoro cijeli HNOS. Neke metode rada i pristup primjenjivala sam i prije HNOS-a. Čim sam čula“…integrirati ( uvesti ) roditelje u nastavu…“ rekla sam:“Yes! Dobro radim.“




radionica izrade fuži za Dane zahvalnosti za plodove Zemlje


U 2. i 3. razredu osnovne škole idealne teme za integraciju roditelja u nastavi jesu teme „Zanimanja ljudi“, i „Zanimanja u zavičaju“. Tako sam do sada imala sljedeća zanimanja u nastavi: konobar, konobarica, kuharica, frizerka, dizajnerica, ribar, pročelnik, policajac, slastičar, kapetan broda, uzgajivač konja i magaraca, trenerica rukometa, trener tenisa i vozačica autobusa. Jednom smo kod ribara bili na rivi, a drugu generaciju bio je u učionici. Kod slastičara smo bili u slastičarni i gledali kako nastaje sladoled. Na farmi jahali, timarili, hranili, crtali, opisivali… U sportskoj dvorani upoznavali se s rukometom, a na sportskim terenima po grupama igrali tenis, odbojku i košarku.

Trebam li napomenuti da smo uvijek bili i počašćeni.

Pri integraciji roditelja, roditelji trebaju znati: s koliko vremena raspolažu, što sa sobom trebaju ponijeti, koja pitanja mogu očekivati i što će praktično raditi.


ribar na svojem radnom mjestu

I prije, nego što se građanski odgoj pojavio mi smo naučili čime se bavi pročelnik i vijećnica u Gradskom vijeću, koje su njegove odluke važne za grad i građane i tajno glasovali želimo li da se u našemu gradu izgradi bolnica ili zabavni park. Tada su naučili kako građani odlučuju na referendumu, osjećali su se važni pri tajnom glasanju i bili vrlo uzbuđeni pri prebrojavanju glasova. Mislim da je pobijedila bolnica, jer mi je ostalo u sjećanju da smo se mi odrasli iznenadili. Naravno da sam ih ja prethodno pripremila; razgovarali smo o važnosti jednog i drugog objekta. To je bila moja predizborna kampanja.




tajno glasovanje


Uvođenje roditelja u nastavu djeci je zanimljiv i zabavan oblik rada. Vole postavljati pitanja, slušaju i gledaju s puno interesa, a dijete čiji je roditelj u nastavi osjeća se važno što je dobro za njegovo samopouzdanje pogotovo za djecu koja su sramežljiva, zatvorena i puna treme.


uz naš projektić Srdele, gost tata ribar donio je i zakusku


U dosadašnjoj nastavi imala sam puno projektića i ozbiljnih projekta i roditelji su me i tu podržavali. Djeca su uz pomoć roditelja kod kuće odrađivala svoje miniprojektiće; dolazili su u školu sa ludim frizurama i odjeveni kao navijači te slali u školu brdo kolača kad je npr. bio Dan jabuka ili Dan božićnih keksića. Uvijek su me podržavali pri stvaranju grupnih maski za maškare.
Na radionicama kojih je bilo podosta odazivalo se puno roditelja, i mama i tata. Dok sam bila mlađa više je bilo tata. Sada ih više nema. He, he, he… Pitam se zašto ?



roditeljske kreacije za Dan ludih frizura


E moram vam reći ovo. Još kao djevojka, dakle kad je učionica bila puna tata, jedan mi reče:“Vi bi ste se trebali baviti politikom!“ Nisam ga nikada poslušala. Totalno sam apoltična. Ni jedna stranka mi nije po mjeri. Možda jednog dana budem članica Slonova ili Dinosaurusa.

Više puta roditelji su nas častili: čokoladicama, sladoledom, pizzom, koktelom, fritulama, kolačima, tortama… Na radionicama na kojima smo izrađivali lutke ili čestitke uvijek su se odazivali u velikom broju.

Ove godine, odlučila sam da jedan dan imamo 2 šk. sata i poslije marende, da 4 šk. sata plivamo. Odmah su se uključili roditelji. Jedna mama donijela je pizze i sokove, jedan tata počastio nas je koktelima u svojem kafiću na plaži, a drugi je na plažu donio frutule koje je sam ispekao. Sve su to odradili samoinicijativno s puno ljubavi i srdačnosti.



za šminkanje i odijevanje i navijačke rekvizite potrudili su se roditelji


Premalo je da kažem hvala. Moram reći cijelome svijetu:“ Moji su roditelji zlata vrijedni!“

Znam da mnoge kolegice rade slično i bolje od mene. Većina ih je samozatajna i nikada se neće pohvaliti.

Znam da su mnogi roditelji za suradnju i da cijene i poštuju učiteljice.

Znam i da su mnogi vječno nezadovoljni, bilo učitelji, bilo roditelji.

Znam i za sukobe i strahove i nesuglasja.

Svašta sam doživjela, ali ovdje, na ovome blogu, iznosit ću svoja pozitivna iskustva.


veliko zanimanje pobudila je dizajnerica


Možda sve ovo pisanje djeluje kao samohvala i uzdizanje vlastitog ega.

Istina, jeste da se hvalim. Želim pokazati kako uživam u svojemu poslu.

Blog mi je pomogao da odškrinem vrata svoje učionice.

U povjerenju, nisam ni dr., ni mr., pa čak ni mentorica. Ja sam 25 godina najobičnija učiteljica i time se ponosim.



mama, trenerica rukometa uči nas osnovama toga sporta

26.07.2015. u 23:39 | 29 Komentara | Print | # | ^

5. Igra vjenčanja

2011. je. Imam 3. razred. Čitamo za lektiru Vlak u snijegu i gledamo istoimeni film. Djeca mi izražavaju želju da bi se i oni kao djeca u romanu igrala svatova. Malo se zbunim, brzo promislim i kažem:“ A zašto ne?“ Veselju djece nije bilo kraja.

Razumijem ih. Kad će se njih dvadeset i jedno okupiti zajedno i moći odigrati igru? Iz različitih su naselja. Dakle nikada. To mogu samo u školi. Ja mogu izdvojiti 3 šk. sata da ih razveselim. A ispalo je da smo razveselili i cijelu školu.

Obavijestila sam ravnatelja o našem naumu. Nije imao ništa protiv.




Dogovorili smo datum. Mladenka i mladoženja samoinicijativno su se odmah javili. Izabraše kumove, roditelje, svećenika, djeveruše, pjevačicu… Za fotografa sam se javila ja. Odlučiše tko će načiniti cvjetove od ružmarina, buket za mladu, tko će donijeti sokove i grickalice, plastične tanjure, čaše i vilice, tko će svirati na klaviru kad svatovi krenu, tko će načiniti čestitke i poklone. Svatko je imao neki zadatak.

No, dječja igra prerasla je u sveopće oduševljenje pa su se i roditelji maksimalno uključili. Tražili su se sakoi i kravate, balerinke, vjenčanica i svećenička mantija. Smišljali se govori i pisao zavjet. A na dan vjenčanja osvanuli su kolači i 3 torte. (Evo sva se ježim dok ovo pišem.)





Protokol vjenčanja djeca su jako dobro poznavala,no imenovati one koji se vjenčavaju baš i nisu. Nisam trebala previše govoriti i upućivati. Sve je teklo po planu i najboljem redu. Cijela razredna nastava s veseljem je čekala da krene povorka iz mladenkine učionice.

Dok su mladenkini svatovi kitili mladu i pričvršćivali cvjetove, mladoženjini su imali zadatak pripremiti učionicu za obred vjenčanja. Mladenka i njeni svatovi jako su se iznenadili kad su ušli u uređenu učionicu: stolovi sa stolnjacima i svim i svačim, 3 predivne torte, glazba svira, svećenik čeka ispred cvijećem okićene klupe, školska ploča ukrašena. U učionici je bilo puno promatrača iz drugih učionica, no atmosfera je bila svečana i ni muha se nije čula.




Sve je bilo po protokolu. Kad se obred obavio bilo je pjesme, plesa i smijeha. Prvi ples otvorili su mladenci, a bez srama su se priključili njihovi roditelji. Najbolja pjevačica u razredu pjevala je uz karaoke. Kum je zabavljao svatove zdravicama i ludim plesom.




No to nije sve. Došli su čestitari i uručili poklone: i ravnatelj, i tajnica i moje kolegice, kumovi i kume.

Dok su se gosti častili ja sam fotografirala mladence i njihove roditelje i kumove u šk. dvorištu da imaju baš sve po protokolu.

Ovaj dan ostat će mi u sjećanju za cijeli život. Možda će neki reći da pravim cirkus od škole. Udovoljila sam djeci i usrećila i njih i sebe, a fotografije s vjenčanja dobili su svi svatovi za uspomenu na taj dan.



Sastavci o vjenčanju bili su najbolji do tada. Kad su djeca u nešto uključena, kad se vesele i raduju, riječi teku same. Naučili su neke običaje kao npr. kako se prave cvjetovi od ružmarina, i neke riječi kao: mladoženja, mladenka, djeveruše, zavjet, povorka, obred, zdravica...

Ja ću samo reći:“Kad se male i velike ruke slože, sve se može, sve se može.“

Zahvaljujem se roditeljima, kolegicama, kuharicama, ravnatelju i svim uzvanicima, a posebno svojim pačićima.




Pozdrav od Mele!



25.07.2015. u 01:18 | 24 Komentara | Print | # | ^

4. Za najboljeg tatu

Kao što sam rekla, u svojem dugogodišnjem radu ( točnije 25 godina ) radila sam s djecom različite poklone za mame i tate.

Ove godine odlučila sam se da obradujemo i tate.

U Hrvatskoj se Dan očeva slavi na dan sv. Josipa, 19. ožujka. Za tu prigodu odlučila sam se za sliku i pjesmicu.

Pošto skupljam i prikupljam sve i svašta jer mi može zatrebati, tako sam se već prije nekoliko godina naoružala škartom iz jedne radionice za uokvirivanje slika. Njihov škart, koji su mi izrezali po mjeri, meni zlata vrijedi.




Najprije sam izrezala rebrasti papir koji odgovara okvirićima ( 1 dm ). A onda sam sve to polijepila silikonom i iza dodala petlju za koju se može objesiti.



Djeca su na bijelome papiru flomasterima crtali svojega tatu smijući se kako im tata smiješno izgleda. Papire smo zalijepili silikonom i dodavali su srca po želji.
Tako je SRZ-e ili LK-e prošao u veselom ozračju.








Na satu Hrvatskog jezika rekla sam djeci da će napisati pjesmicu o tati. Prestrašili su se tog zahtjevnog zadatka. No učiteljice su lukave i znaju kako napraviti da djeca dožive stvaranje kao igru.

Prvo sam im pročitala pjesmicu koju sam na brzinu napisala o svojoj mami. A onda sam im zadala sljedeći zadatak.


Najbolji tata

glagol
glagol
glagol

uvijek + pridjev
pridjev
pridjev

moj tata



Ne da su sva lica bila ozarena jer su k'o od šale napisali pjesmicu, već sam dobila 15 različitih malih remek djela i s veseljem upisala 15 petica.

Isprintala sam pjesmice. Izrezali su ih i zalijepili na poleđinu slike. Poklon za tate bio je gotov.

Evo nekoliko pjesmica.


Najbolji tata

priča viceve
pomaže u zadaći
dobar

uvijek je smiješan
zabavan
voli se igrati

moj tata

Noemi P.
19.3.2015.


Najbolji tata

moj tata je nježan
pažljiv
drag

uvijek je vedar
smiješan

i jako me voli
moj tata

Nina P.
19.3.2015.



Najbolji tata

voliš me
čuvaš me
grliš me

uvijek si hrabar
stalno se smiješ
duhovit si

najbolji si

Alex P.
19.3.2015.


Najbolji tata

radi posao
brine o meni
pomaže mami

uvijek je dobar
i vrijedan

Marko B.
19.3.2015.


Najprije se u škole uveo zdravstveni odgoj, a od lani i građanski odgoj. I jednog i drugog u nastavi je bilo i prije, samo su sada jasni ciljevi i zadaci jednog i drugog odgoja.

No nigdje nisam naišla na ZADATAK, CILJ bilo kojeg odgoja, da djecu trebalo učiti da uživaju u stvaranju i poklanjanju stvorenoga. Mi ih učimo humanosti i radu u humanitarne svrhe. Učimo ih i tko su volonteri i da i oni volontiraju.

U vrtićima djeca dosta rade za svoje roditelje. Nekako se dolaskom u školu ta izrada poklona za najdraže izgubi.

Osim za humanitarne svrhe, ja izdvojim nekoliko sati ( Sat razredne zajednice, Likovne kulture ili Hrvatskog jezika ) da obradujemo najmilije. I nije mi teško rezati, lijepiti, skupljati... Jer u tome krugu poklanjanja svi smo nagrađeni veseljem darivanja.


P.S. Po novome pravopisu, kojeg eto sad prvi puta primjenjujem, imena nastavnih predmeta pišu se velikim početnim slovom.


Pozdrav od Mele !



19.07.2015. u 14:36 | 30 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Lipanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (5)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Crtice iz školskog života viđene očima učitelja i učenika.
Samohvala koja će nekima smetati pa me možete kuditi.

Linkovi

Obožavam svoj posao zato mu posvećujem ovaj blog.

Nastava ne mora i ne smije biti dosadno i prezahtijevno prenošenje poruka, informacija iz raznih izvora, a nažalost ponajčešće iz glave učitelja u glavu učenika. Osvježenja kojima učitelj razbija monotoniju čine doživljaj škole lijepim i poželjnim. Nitko nama učiteljima neće zamjeriti ako u svoj posao unesemo malo razbibrige, neobičnosti, rukotvorina, zabave i igre. Dapače. Takvi oblici nastave su poželjni jer opuštaju i odnose stres.

Stoga drage mlade kolegice i kolege, opustite se i osluškujte svoju djecu. Ispunite svoj razred veseljem i smijehom jer će jednog dana eho njihovih glasova postati i vaša sreća. Provodimo s tom dječicom velik dio njihova života, oblikujemo ih i fizički i mentalno i naša odgovornost je velika. Iako važim za vrlo strogu učiteljicu, pravila se znaju i poštuju, važim i za "puknutu" i cool ili zakon učiteljicu ( riječi djece).

Nije oduvijek bilo tako. Djeca su me načinila takvom. Kao što ja klešem njih, tako su oni oblikovali mene. Nisu dozvolili da nestane dijete u meni i zato im veliko hvala.

Pišem ovaj blog da podijelim svoja iskustva i da dam krila mladim snagama, da znaju da smo mi učiteljice i učitelji kreatori svojega sata i sretnog dječjeg djetinjstva.

HJ
Rasprava
Stvaranje sastavka
Prvo pisano stvaranje

LK
Rad u paru
Kiparska škola - Montraker
Maske
Dizajn - Narukvice i broševi
Dizajn - Sandale



GK

MAT
Tri metra

PID

TZK

SR
Moj hobi

LIKOVNA GRUPA
Pokloni za Dan žena
Maske
Snjgović - čestitka

GOO
Sudjelovanje u odlukama
Rasprava
Projekt "Najbolji navijači"
Šikaniranje
Ekološki odgoj - Izrada kamenjara
Ekološki odgoj - Recikliranje
Manipulacija
Odgoj za humanost
Uzgoj lavande i ružmarina

ZO
Projekt "Srdela"


INTEGRIRANI NASTAVNI DAN
Za najboljeg tatu
Dan životinja
Dan laganja

TERENSKA NASTAVA
Terenska nastva - Pazin
Kiparska škola - Vrsar

IZLETI
Dvodnevni izlet 4. razreda

PROJEKTI
Projekt tolerancije - Kako je biti drugačiji
Projekt "Srdela"
Projekt "Najbolji navijači"
Projekt "Narodna baština zavičaja" - Usmena narodna predaja
Projekt "Narodna baština zavičaja" - Običaji pred Božić
Projekt "Narodna baština zavičaja" - Štrige, štriguni, vukodlaci i babaroge
Projekt "Nardona baština zavičaja" - Izrada suvenira kažuna
Knjiga - Narodna baština zavičaja
IGRE
Igra vjenčanja

SURADNJA S RODITELJIMA
Suradnja s roditeljima

POSEBNI DANI
Dani koji se pamte - Dan ludih frizura

OSTALO
Pametna ploča u nastvi
Kako od Wordovog dokumenta napraviti sliku
Oproštaj s jednom generacijom
Školska vrata u blagdanskom ruhu
Intelektualno vlasništvo na Internetu
Proceduralna pogreška

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se